Slavni francuski kazališni pisac i sineast Alexandre Guitry zvan Sacha u svom jedinom proznom djelu Sjećanja jednoga varalice (1935) istražuje svijet hazarda odnosno igara na sreću.
Već od prvoga poglavlja prisutan je osebujni crni humor: glavni junak ostaje bez čitave jedanaesteročlane obitelji "preko noći, zbog jednoga jela od gljiva"; on je jedini preživio zahvaljujući tome što je ukrao nešto sitnog kako bi kupio špekule, pa ga je otac za kaznu ostavio bez večere. Nakon kratkog boravka kod mrskih rođaka, javlja se na oglas i postaje teklić u restoranu u Caenu, zatim lakaj u hotelima u Trouvilleu i Parizu te na koncu, od svoje sedamnaeste godine, u Monte Carlu, gdje se nakon odsluženja vojne službe upisao u školu za krupjee i zaposlio u kasinu.
Nakon više godina neobičnom igrom slučaja upao je u oči poslodavcima zbog neuspjelog pokušaja prevare na ruletu i dobio otkaz. To ga je potaknulo da postane – varalica, čemu se posvetio s velikom domišljatošću i za sedam godina se obogatio. No u jednom trenutku susreće prijatelja iz rova koji mu je spasio život privevši kraju njegovo rekordno kratko sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu. Taj prijatelj, kojem je dugovao život, korjenito ga je promijenio: "varalica i pošten čovjek udružili su se – da bi igrali pošteno"; napravio je od njega zauvijek oduševljenog igrača.
Taj dobrim dijelom i autobiografski tekst završava poukom, pa se može čitati i kao bajka. Oni pak koji više vole realističniji pristup zbilji zacijelo će uočiti zanimljiv prikaz Francuske u vremenu između dva rata. No tekst najviše plijeni svojim vizualnim obilježjem pa se može čitati i kao scenarij, što je već godinu dana nakon objavljivanja učinio sam autor snimivši 1936. film Roman o jednom varalici.

Opširnije o knjizi i autoru ovdje