Nisam primjetio da je itko dignuo glas, ili bar izrazio svoju zabrinutost ili žaljenje zbog novoga istjerivanja književne kritike sa stranica naših tiskanih medija - ovoga puta kapitulirala je književnokritička kolumna koju je dugi niz godina u 'Globusu' ispisivao Robert Perišić a koje u toj tiskovini već nekih 4-5 mjeseci nema...

Roman Do dna donosi snažnu priču o odrastanju u gradiću Cove, na otoku Newfoundland. Keith Kavanagh, mladić čije avanture pratimo od njegovih tinejdžerskih dana do ranih dvadestih, bijeg od depresije i učmalosti svakodnevice pronalazi u seksu, alkoholu i drogi, a dosadu razbija tučnjavama, sitnim prijestupima, krađama. Djevojka Natasha pomaže mu da sredi svoj život no Keithov divlji karakter i neprestano hodanje po rubu postaju sve veća prepreka u njihovom ljubavnom odnosu. Kada se Natasha preseli u drugi grad, Keith shvaća da se mora promijeniti. Borba za nju postaje borba na život i smrt s vlastitim demonima, koju Joel Hynes iznosi u silovitom ritmu, britkim dijalozima i dinamičnoj montaži scena zbog čega su kritičari roman Do dna proglasili kanadskim Trainspottingom.



„Hynes je majstor dijaloga... Snažan, dirljiv prikaz odrastanja, ili pokušaja odrastanja.”
Publishers Weekly

„Ova brza, žestoka i surova knjiga pravi je dragulj novoga glasa kanadske književnosti.”
Ottawa Citizen


BIOGRAFIJA AUTORA

Joel Hynes rođen je 1976. godine u Calvertu na Newfoundlandu. Piše romane, kratke priče, poeziju i filmske scenarije. Kao profesionalni glumac nastupao je u brojnim filmovima i kazališnim predstavama. Prvijenac Do dna iz 2004. osvojio je Nagradu Percy Janes za debitantski roman, a u njegovoj filmskoj adaptaciji (Down to the Dirt, 2008.) Hynes igra glavnu ulogu.

Milan Osmak, autor četiri značajne knjige za mladež, svojevrsne sage o odrastanju, društvenim tektonskim mijenama, tehnološkoj promjeni u komuniciranju i percepciji obitelji i njezine sličnosti i razlika na relaciji Zagreb-Kvarnerski areal, posiže za likovima i temam koje nastoje obuhvatiti sudbine odraslih junaka.
Kvarner je onaj topos koji ih povezuje, nudi piscu fikcijsku slobodu ukazujući na moguće kontaminacije klasičnom literturom o moru i njegovoj metafizici, upućujući nas npr. na Conrada (Tama u srcu), Hemingwaya (Starac još more), Jacka Londona (Prstaci putuju u Trst), Marqueza (Poručniku nema tko da piše) i Remarquea (Ovce na južnom vjetru). Osmak ukazuje na mogući spisateljski dijalog s klasicima svjetske literature o moru. No taj dijalog pokazuje Osmakovu vještinu da stvarajući nove priče, nove sudbine, asocirajući na one nedavne, ukaže na to kako su tematske reference na temu mora i njegova beskraja zapravo nekakva vrsta otkrivanja arhetipa mora koje u Osmakovu pisanju neprestano - kroz ono novo i skoro neviđeno - ukazuje na svoju matricu, predložak izazova okruženja morem.
Branko Bošnjak

'Ovce na južnom vjetru' kao novelistička knjiga za odrasle oči signira suvremeni problem mafijaško-korupcionaškog lišavanja 'opasnog ljudskog otpada', svjetskih imigranata koji se u želji za spašavanjem golog života pretrpanim brodicama upuštaju i do našeg mora, šverca domaćim arheološkim artefaktima, učestalih napada somalijskih pirata...
Osmakovi su akteri (ne)sretni akteri koji se fizički i moralno još drže iznad vode, nevoljko pristajući na nov život u kojem npr. hrvatski tajkuni kradu hrvatske amfore, naše domaće blago. Kao što čitatelji i očekuju, autor dakako osuđuje nezainteresiranost svijeta i EU ispred važne dvojbe, profit ili život, u čijoj gruboj križaljci i mi zauzimamo nevažno mjesto šahovskog pijuna.
Milan Osmak je napisao svoju dosad najozbiljniju novelističku knjigu, a brojne su proze tehničko-dokumentarsitički uokvirene izdvojenim navodima iz stvarnosti, koje oživotvoruju obrađenu autorovu priču ili otvaraju nenametljiv piščev 'dijalog' s vršnim svjetskim djelima o moru.
Branko Maleš


O AUTORU

Osmak Milan
Piše i pod pseudonimom Willy Stenton.

Rođen: 9.03. 1940. u Pančevu.

Završio gimnaziju u Rijeci.
Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Komparativnu književnost i dva svjetska jezika.

Radio kao novinar i urednik na Radio Zagrebu,u novinskim kućama Novi list u Rijeci, i Vjesnik u Zagrebu.
Osnivač je povijesne revije "Fokus".
Bio je direktor izdavačkog poduzeća Stvarnost u Zagrebu, te uredio više od stotinu knjiga.

Objavio:
- Krvozok broda (roman), Rijeka 1965.
- Mare nostrum (antologija hrvat poezije o moru), Zagreb 1971.
- Sretni Posejdonov vrtlar (roman), Zagreb 1973.
- Lovci na amfore (roman), Zagreb, 1976.
- Ribohvatanje (priče za dejcu), Zagreb, 1982. i 1983.
- Tajanstveni otoci (roman za djecu), Zagreb, 1985 i 1987.
- Čežnja i požuda (roman), Zagreb 1985.
- Ispraznite Titanic (roman), Zagreb 1987.
- ZG Love story (roman), Zagreb, 1990.
- Ivana tajanstveni otok (roman za mlade), Zagreb 2004.
- Tulum sa tunama (roman za mlade), Zagreb 2005.
- Mario petnaestogodišnji kapetan (roman za mlade), Zagreb 2007.
- Ljetovati na Marsu (roman za mlade), Zagreb, 2009.

Prevedena djela:
- Srebrna karavana, Bratislava 1984.
- Čovjek s ožiljkom, Bratislava 1988.
- Ribohvatanje, Prag 1989.
- Ispraznite Titanic, Bratislava 1989.

Nedavno rastavljeni novozelandski pravnik Sam Nola vraća se u London gdje je proveo svoje dvadesete. Godina je 2003., Amerika i Velika Britanija pripremaju teren za rat u Iraku, Jedanaesti rujna neizbježna je tema svih razgovora. Sam dobiva posao u američkoj banci u Londonu, ubrzo napreduje, šefovi ga nagrađuju visokim bonusima, koji mu doduše stvaraju nelagodu, ali ih ne odbija. U životu mu se pojavljuje kći iz mladenačke veze, na pomolu je nova ljubav, a privatna i poslovna putovanja odvest će ga i u Hrvatsku. Idilu polako nagrizaju sumnje u bankarske spekulacije, a nakon ekonomskog kraha 2008. godine i Sam će svoje uredske stvari morati pospremiti u kutiju.

C.K. Stead i ovim se romanom potvrđuje kao majstor pripovijedanja. Istančanim osjećajem za detalj autor ispisuje sve nijanse naizgled obične svakodnevice u kojoj se ljudske sudbine kroje na političkoj pozadini globaliziranog svijeta.

„Elegantan, promišljen i dubok roman”
Daily Mail

„Samouvjerena, žustro ispripovijedana i praktična priča o samospašavanju jednoga čovjeka, osobna odiseja koja je i analiza suvremenog društva pod pritiskom.”
Irish Times

„Stead umije postaviti prizor u nekoliko jezgrovitih redaka i sabiti više rječitih detalja u nekoliko stranica nego što mnogi pisci uspiju u nekoliko poglavlja.”
Sunday Times


BIOGRAFIJA AUTORA

Christian Karlson Stead rođen je 1932. godine na Novom Zelandu. Piše romane, kratke priče, pjesme i književne kritike. Dvadeset godina bio je profesor engleskog jezika na Sveučilištu u Aucklandu. Za svoj književni rad primio je brojne nagrade i priznanja, jedan je od najprevođenijih novozelandskih pisaca.

Na hrvatski su mu prevedni romani Svi posjetitelji na obalu!; Makutu; Zvao sam se Juda; Srce nema ništa s tim, Katherine (Edicije Božičević, 2007.) i Rizik.

Igor Rajki studirao je pravo i lingvistiku, a formirao ga je nadrealizam koji doživljava “kao jedinu stvarnost koju može podnijeti”. Živio je dvije godine u Kanadi i godinu dana u Škotskoj, gdje je radio u tvornici viskija, koji otada ne pije, radio je neko vrijeme i kao lektor i redaktor u medijima, a danas se potpuno posvetio pisanju.
Objavio je romane “Katalog o božjim dostavljačima”, “Dobro izgledaš”, “Ne bih o tome” (s Borisom Beckom) i “Detektor istine”, knjige priča “Pravilnik o stvaranju predodžbi”, “Umoreske” i “Stubištarenje”, knjige za mlade “Mamac za duhove” i “Užasana”, brojne drame, radioigre…

Kritika ga smatra jednim od najoriginalnijih suvremenih hrvatskih pisaca, kojeg karakteriziraju virtuoznost jezika, inovativne pripovjedačke tehnike, nekonvencionalni književni izričaj i duhovite asocijacije; vjeran je različitim jezičnim eksperimentima, što ne isključuje kritički stav prema stvarnosti.

Sve to potvrđuje se u odličnom razgovoru dostupnom OVDJE

„Ponekad bih odlazio k njoj bicklom“ priča je o suživotu Nje (darkerice) i Njega (pankera) te svim onim stvarima koje su, zajedno, željeli napraviti a nisu stigli.
Ova romantična komedija bez dlake na jeziku, 2010. godine na anonimnom natječaju za prozni tekst Matice hrvatske – Osijek proglašena je, pod radnim naslovom „Ona navodno ne prdi“, jednim od pet najboljih pristiglih radova. Iste godine, rukopis razlomljen u stihove, pod istim radnim naslovom, proglašen je i jednim od pet najboljih radova pristiglih na natječaj udruge Jutro poezije u konkurenciji za nagradu Josip Sever.


Ulomak iz knjige:

Mi svakako nismo par poput onog Šekspirovog, koji bi svojim intenzitetom razmjene sentimenata mogao zadiviti slučajnog promatrača ili još bolje čitatelja. Ipak smo mi likovi koji po potrebi prde, podriguju i obavljaju veliku nuždu uz neizbježne zvukove. Ponekad preskočimo i oprati zube prije spavanja, usprkos pirjanom luku u prilogu večere. Znam, nismo baš reprezentativni. No ne bi ni Romeo toliko jurio za onom svojom Julijom da je kod kuće imao PlayStation. Ili da je živio u našem stanu preko puta kojeg dragstor prodaje jeftino pivo, čitavu noć.

Knjiga je nabavljiva na:

naklada.duretic@gmail.com ili

knjigaart@gmail.com

- parodije Predraga Lucića 'Protiv svih nastava'

- roman Andree Pisac 'Hakirana Kiti'

- roman Gordana Nuhanovića 'Agenti kulture'


Klikom na pojedini naslov otvara se stranica s informacijama o knjizi...

Kći Majakovskog (u Americi Patricia Thomson, u Rusiji je poznata kao Elena Vladimirovna Majakovska) u razgovoru za Ruski vjesnik govori o ljubavnoj priči svojih roditelja i svom nasljeđu.

Intervju čitajte ovdje

Na portalu www.pjesnici-ane-horvat.net/index.php/kola.html dostupno je već 18. kolo ljubavne lirike hrvatskih pjesnika, sa zbirkama Branka Čegexca, Roberta Perišića, Slavka Jendrička, Branka Maleša, Radovana Ivšića, Milorada Stojevića idr.

O tegobnoj sadašnjosti
i neizvjesnoj budućnosti
Društva hrvatskih književnika
za Vijenac
govori predsjednik DHK-a
Božidar Petrač

Intervju čitajte ovdje

Ovog mjeseca, 11. srpnja 2013, zaokružila se puna 31 godina od smrti velikog pisca Meše Selimovića.

Portal Lupiga nam je tim povodom darovao intervju koji je s piscem 1965., godinu dana prije objave romana Derviš i smrt, napravio tadašnji novinar riječkog Novog lista Giacomo Scotti.

Pročitajte kako je na svijet gledao pisac koji je posljednjih godina pretvoren u heroja socijalnih mreža. Mešini citati, naime, postali su nezaobilazan djelić facebook i twitter svakodnevice, što nije čudno obzorm da je u pitanju bio mudar i rječit čovjek.

Elem, pređimo na ovaj zanimljiv komadić povijesti - intervju dostupan ovdje

Na ovome linku
možete preslušati
emisiju 3.programa Hrvatskog radija
'Pojmovnik pstjugoslavenske književnosti'
u kojoj je bio emitiran
odličan esej Borisa Postnikova
'Postjugoslavenska književnost i popularna glazba'

S Dortom Jagić, nominiranom za nagradu 'The European Poet of Freedom', Neven Svilar razgovarao je o njezinim pjesničkim projektima, nagradi, prozi...

Intervju čitajte ovdje

Na kioscima je
ljetni trobroj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)



a u njemu,
između ostaloga,
i moja kritika romana
Ive Brešana
'Sedam stuba do trona'


Ljetni trobroj 'Vijenca' još donosi:

- razgovor s Božidarom Petračom
- razgovor s Dubravkom Oraić Tolić
- tekst Slavka Jurića povodom smrti Zorana Kravara
- tekst Krešimira Bagića o knjizi izabranih pjesama Šime Vučetića
- tekst Strahimira Primorca o romanu Ratka Cvetnića 'Povijest instituta'
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Lidije Dujić 'Agavine kćeri'
- tekst Maje Matković o knjizi Ive Pranjkovića 'Gramatička značenja'
- tekst Vanje Budišćak uz 80. obljetnicu smrti Dragutina Domjanića
- poezija Valerije Vlahović
- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića

te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, kazalištu, glazbi, plesu, filmu, itd.

U četvrtak 11. 7. u KKC Pixel
(Trg mladosti 18, Koprivnica)
održat će se prva književna večer
Libarenja
(vodi Marko Gregur):
"Noć crne literarne magije!"

Za vas čarobiraju
Kristian Novak: Črna mati zemla,
Marko Pogačar: Crna pokrajina
i Kruno Lokotar

S književnikom Tahirom Mujičićem, dobitnikom ovogodišnje književne nagrade tportala za najbolji roman, Gordana Kolanović je razgovara o njegovom debitantskom romanu 'Budi Hamlet, pane Hamlete!', radu u kazalištu, humoru i uzorima kojima se uvijek iznova vraća.

Intervju pogledajte ovdje

Od 5. do 17. rujna, nakladnička kuća Fraktura u Zagrebu prvi put organizira Festival svjetske književnosti, na kojem će gostovati neka od najeminentnijih imena strane i domaće književnosti

U desetak dana početkom rujna Zagreb će postati jedno od središta svjetske književnosti, mjesto gdje će se predstavljati nove knjige, gdje će autori razgovarati o svojim djelima te diskutirati o mnogim temama na okruglim stolovima.

'Na Festivalu svjetske književnosti okupit će se mnogobrojni autori, domaći i iz inozemstva, raznih izdavačkih kuća, a ne samo naše. Osjetili smo da nedostaje takav festival početkom sezone. Nadamo se da će ovaj pokušaj dovesti do manifestacije koja će se održavati svake godine', najavio je Seid Serdarević.

Gostovanje na prvom Festivalu svjetske književnosti između ostalih su potvrdili inozemni gosti Péter Nádas, Claudio Magris, Jaume Cabre, Kjell Ola Dahl, Rod Rees, Peter Terrin, Margriet de Moor, Erwin Mortier, Goce Smilevski, Ivan Lovrenović i Goran Vojnović te domaći pisci Ivana Simić Bodrožić, Nada Gašić, Jurica Pavičić, Zoran Ferić, Katarina Luketić, Jagna Pogačnik, Zdravko Zima, Ivica Đikić, Slavenka Drakulić, Boris Perić, Predrag Matvejević, Sibila Petlevski, Vlaho Bogišić, Miljenko Jergović, Franjo Janeš i Edo Popović, dok će tribine i razgovore moderirati vodeći hrvatski književni urednici, pisci, profesori, novinari i kritičari Mirjana Rakić, Vlatka Kolarović, Ante Perković, Rujana Jeger, Tanja Tolić, Vladimir Arsenić, Ivica Prtenjača, Roman Simić Bodrožić i Seid Serdarević.

Festival će se održati u Zagrebačkom kazalištu mladih od 5. do 17. rujna, sa po dva književna i jednim glazbenim programom dnevno. Svakog dana tijekom festivala u 19 sati, održavat će se tribina Razotkrivanje, s najeminentnijim imenima domaće i strane scene. Nakon toga u 21 h, održat će se okrugli stol na kojem će se raspravljati o nizu zanimljivih tema iz kulture. Glazbena događanja odvijat će se u pauzama, a svakodnevno će nastupati mladi glazbenici najrazličitijih glazbenih pravaca, čije nastupe organizira Vjeran Simeoni.

Na ovome linku možete pronaći detaljan program Festivala.

Založba Pivec iz Maribora u suradnji s Hrvatskim društvom pisaca objavljuje Natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu u Hrvatskoj, čiji autor ili autorica će sudjelovati na Europskom pjesničkom turniru 2013. u Mariboru.

Stručni žiri za Hrvatsku u sastavu Darija Žilić, Marko Pogačar i Davor Šalat vas poziva da pošaljete neobjavljenu pjesmu, koja neka nema više od 60 stihova, na adresu HDP, Basaričekova 24, 10000 Zagreb, s naznakom PJESNIČKI TURNIR 2013, najkasnije do 31. 08. 2013. U jednoj koverti neka bude potpisana pjesma sa šifrom, a u drugoj kuverti, označenoj sa šifrom, neka budu podaci o autoru: ime, prezime, adresa, email i broj telefona.

Stručni žiri će izabrati 10-12 najboljih pjesama (koje će biti objavljene u literarnom časopisu TEMA) i pobjednika (dobiva simboličku financijsku nagradu po mogućnostima organizatora), koji će sudjelovati na Europskom pjesničkom turniru 16. 11. 2013. u Slovenskom narodnom kazalištu Maribor. Pobjednička pjesma bit će prevedena na jezike država koje sudjeluju. Pobjedniku će Založba Pivec platiti troškove puta i smještaja u Mariboru. Na Europskom pjesničkom turniru sudjelovat će pjesnici iz 7 zemalja i takmičit će se za naslov Europski vitez poezije 2013, željeznu ružu i nagradu od 1000 €. Nagradu dodjeljuje stručni žiri. Sudjelovat će: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Austrija, Mađarska, Slovačka, Austrija i Slovenija.

Uz mariborski održat će se i dva promocijska turnira, jedan u Sarajevu 26. 10., a drugi u Zalaegerszegu 14.11. 2013. Založba Pivec će isto tako omogućiti nacionalnim pobjednicima putovanje i boravak na ta dva turnira.

Pobjedničke pjesme izbora u pojedinim zemljama bit će objavljene u originalu i s prijevodima, u literarnoj reviji Rp./Lirikon21, koju uređuje Ivo Stropnik.

Koja vam štiva za ljetno čitanje
preporučuju kritičari portala Moderna Vremena Info
(Dragan Jurak, Višnja Pentić, Marijo Glavaš i moja malenkost) saznajte na
ovome linku

U izdanju zagrebačkih Izvora izašao je novi roman Zvonimira Majdaka 'Ponoć' (244 str, meki uvez, cijena 130 kuna).

Više o romanu ovdje

Žiri tportalove književne nagrade roman@tportal.hr , u istom sastavu kao i lani: predsjeda mu Igor Mandić, a ostali članovi su Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Ana Grbac, Katarina Luketić, Miroslav Mićanović i Jadranka Pintarić, najboljim je proglasio roman 'Budi Hamlet, pane Hamlete' autora Tahira Mujičića.

Obrazloženje žirija:

'Na poprilično sumornu pejzažu današnjega hrvatskog romanesknoga izričaja – kako ga ocrtavaju dominantne duhove silnice ekstrapolirane iz korpusa od nekih četrdesetak romana, ponuđenih na razmatranje iz proizvodnje godine 2012. – kao sunčana pjega, kao spasonosni bljesak reflektora, dakle, kao svjetlosni orijentir za izlazak iz mračnih raspoloženja, pokazao se roman Tahira Mujičića 'Budi Hamlet, pane Hamlete!' (u nakladi AGM-a, Zagreb, 2012).

Na fonu pretežno depresivnih ugođaja, izraženih kao predispozicije za loše dijagnoze – što se, kao zajednički nazivnik može izvući iz spomenutoga korpusa – na tome fonu kao razdragani 'tuš', kao poziv na humorno prihvaćanje stvarnosti odjeknuo je Mujičićev roman. Premda mu je ovo romaneskni prvijenac, ovaj pisac na vrhuncu zrelosti (rođen 1947. u Zagrebu) u njemu je sažeo i do krajnjih mogućnosti izrazio svoje kazališno/dramsko iskustvo, teatarsku/teatrološku spremu, svoj pjesnički ludizam i nadasve humorno osjećanje svijeta.

Taj jedinstveni spoj glumišnoga znalca, kao pisca i kao histriona, pjesničkoga jezikotvorca, uvijek spremna na duhovito preokretanje svakoga smisla, ali kao dobrodušna šaljivca koji ima puno razumijevanje za bilo čiji drugačiji smisao, taj je spoj urodio jedinstvenom prozno-pripovjednom tvorevinom, pravom svježom i sočnom knjigom, tako potrebnom u dešperaterskoj klimi cjelokupnog hrvatskog društva, a kojemu je pusta zemlja književnoga pisma svojevrsna dijagnoza (ali uskraćena za uživanje u čitanju).

Naslovni Hamlet Mujičićeva romana stanoviti je pan František Fifula, češki kazališni glumac, kojemu je životna opsesija jednom zaigrati naslovnu ulogu u Shakespeareovoj drami, ali nigdje drugdje nego baš i jedino na dubrovačkome Lovrijencu. Ta snažna motivacija – kao u svakom pravom romanu – pogonsko je gorivo Mujčićeva pričanja koje se događa u dva vremenska toka: jednom u ljeto 1968. kad se naš Franta, s praškim teatrom, zatekao u Dubrovniku, spremajući se na Ljetnim igrama prikazati svoju predstavu Hamleta na Lovrijencu.

Tada Franta ima manju kazališnu ulogu – dok sanja o naslovnoj – ali postaje protagonist u ljubavnoj vezi s jednom hrvatskom glumicom. Na žalost, gostovanje čeških glumaca i Frantinu životnu ljubav prekida ulazak sovjetskih trupa u Čehoslovačku i otada će on dvadesetak godina samo sanjati o Lovrijencu, dok se jednom, nevolji ne trebalo, baš pred kraj 1991. godine, ne odluči, u vlastitome aranžmanu i u trošnome automobilu, sunovratiti do Dubrovnika.

Pripovjedač maestralno isprepliće ta dva fabulativna toka, umećući mnoge realije, imena i stvarne događaje, aranžirajući niz pitoresknih zgoda na tom avanturističkom putešestviju jednoga glumca, kao naivca iz druge priče u krvavo zaraćenoj stvarnosti. S mnogo simpatija prema svim sudionicima, Mujičić na kraju dovodi svog Frantu u Dubrovnik, upravo pod žestokim granatiranjem, da bi se ovaj zanesenjak, sam za svoj račun ispentrao na Lovrijenac, da bi se tu izderao na teatarskoga i zbiljskoga Fortinbrasa: 'Ej, Forrtinbraseeee! Ostavi ovu moju trulu domovinu, jebem ti mater…' Ako znamo da je baš pred taj kraj protagonist doživio i ljubavnu tragediju, upravo je dirljivo – u kontrastu s općim farsičnim i zafrkantskim tonom romana – kako češki glumac trijumfira u ulozi hrvatskoga domoljuba.

Ako dodamo da su oba ta usporedna fabulativna toka natrunjena silesijom anegdotalnih zavrzlama, jezičnih i misaonih kalambura, utopljenih u obilnim količinama alkohola i seksa, onda je očevidno da je Mujičićev roman uopće izuzetak u našoj današnjoj prozi, toliko humorističan da trajno izaziva smijeh, po čemu je više nego prvak za 2012. godinu, ali i za mnoge naredne sezone.'

Skup u povodu 120. obljetnice rođenja velikoga hrvatskog pisca Miroslava Krleže, održat će se u petak, 5. srpnja u 11 sati, u Hrvatskom društvu pisaca u Zagrebu (vila Arko, Basaričekova 24).

Sudjeluju: Velimir Visković, Lada Čale Feldman, Morana Čale, Žarko Paić, Nikola Petković, Antun Vujić, Tonko Maroević, Nadežda Čačinovič, Sibila Petlevski, Novica Milić, Zdravko Zima, Darko Gašparović, Mani Gotovac, Snježana Banović, Marina Biti, Ivica Buljan, Dubravka Vrgoč, Tatjana Jukić, Zoran Ferić, Dušan Rapo, Suzana Marjanić, Dubravko Grbešić.

Program dostupan ovdje

Adam Johnson: 'Sin Gospodara Siročadi'
Dobitnik Pulitzerove nagrade za književnost 2013.
Prema obrazloženju žirija, posrijedi je iznimno vješto napisan roman koji vodi čitatelja u avanturističko putovanje u dubine totalitarne Sjeverne Koreje i najskrovitije predjele ljudskoga srca

Da je knjiga "Sin Gospodara Siročadi" Adama Johnsona genijalan roman, uredništvo Lumen izdavaštva znalo je i prije dodjele Pulitzerove nagrade. Prestižno američko priznanje nije samo priskrbilo dodatni publicitet toj odvažnoj i potresnoj knjizi o životnom putovanju jednog mladića kroz zatvorske logore i diktaturu Sjeverne Koreje, već je potvrdilo visoke estetske kriterije i istančani književni ukus Lumenovih urednica.
Prema obrazloženju žirija, posrijedi je iznimno vješto napisan roman koji vodi čitatelja u avanturističko putovanje u dubine totalitarne Sjeverne Koreje i najskrovitije predjele ljudskoga srca. Ovaj zadivljujući roman, dobitnik Pulitzerove nagrade za književnost 2013., snažan je portret nadrealističkog svijeta Sjeverne Koreje, ali i jedan od najupečatljivijih dokumenata o snazi ljudskog postojanja – njegovoj borbi, otporu, smrti i ljubavi.
Jun Do odbačeni je sin nestale majke, talentirane pjevačice koju je oteo Pyongyang. Njegov je otac utjecajni upravitelj radnog logora za siročad. Već kao dječaj otkriva opori okus moći. Obučen je da ne osjeća bol. Treniran je za borbu u mraku. Viši državni dužnosnici ubrzo u dječaku prepoznaju odanost i izoštrene instinkte te tako počinje njegov uspon na hijerarhijskoj ljestvici.
Jun Do postaje profesionalni otmičar koji se mora boriti s promjenjivim pravilima, nasumičnim nasiljem i zapanjujućim zahtjevima korejskih vrhovnika ne bi li ostao živ. Stjeran do krajnjih granica koje ljudsko biće može podnijeti, Jun Do odvažno se upušta u izdajničku ulogu protivnika Kim Jong Ila kako bi spasio Sun Moon, ženu koju voli, legendarnu glumicu tako nevinu i čistu da i ne zna kako izgledaju oni koji gladuju. Dokle god je njezino lice tetovirano na njegovim prsima, čini se da Jun Do ima snage za borbu. No, što kada ti otrgnu ono najintimnije i najdublje. I je li uopće moguće otrgnuti misao koja te čini živim, čak i u smrti?
U ovom veličanstvenom pothvatu koji kritičari jednoglasno hvale, Adam Johnson ocrtava fascinantan portret svijeta preplavljenog gladi, korupcijom i okrutnosti, ali i prijateljstvom, humanosti i ukradenim trenutcima ljepote i ljubavi.

Iz recenzija

Najbolje literarno djelo objavljeno 2012. godine... Domišljatost, istančanost i patos ovoga romana dokaz su nepoljuljane nenadmašnosti pisane riječi.
The Wall Street Journal

Ovo je jedna od onih knjiga kad znate da ste se našli u rukama nekoga tko stvarno zna ispričati priču, no ipak ne upada naivno u zamke umjetnog dojma. Idejna struktura je fantastična: naraciju dijelom preuzimaju zvučnici sjevernokorejskog režima.
Zadie Smith

Sin gospodara siročadi ima sve sastojke pravog, univerzalnog bestslera: likove s kojima suosjećamo, egzotično, nedokučivo mjesto radnje i priču koja će vas se više dojmiti nego ijedna priča koju plasira Demokratska Narodna Republika Koreja.
David Annand, Sunday Telegraph

Roman izazovne genijalnosti koji izaziva ovisnost; studija o žrtvi i slobodi u dinastiji koja proždire svoje građane; pravovremen podsjetnik da su anonimne žrtve diktature ljudska bića koja vole. Hrabra, zadivljujuća knjiga.
David Mitchell

Intervju s
Tatjanom Gromačom
autoricom 'Božanske dječice',
romana nagrađenog na natječaju
Jutarnjeg lista
za najbolju proznu knjigu
objavljenu u 2012.
čitajte ovdje

Napustivši rodni Sydney da bi u New Yorku ostvarila umjetničku karijeru, fotografkinja Martine Hartmann ostavlja majku Lotte opterećenu gubitkom cijele obitelji u progonu Židova u nacističkoj Njemačkoj. Nakon što i sama izgubi kćer u Central Parku, za Martine počinje dugotrajno i mukotrpno približavanje majci i otkrivanje mogućnosti oporavka nakon preživljavanja boli.
Istražujući u priči o žalovanju i gubitku složene obiteljske odnose, poglavito one između majke i kćeri, roman pripovijeda o tri naraštaja na tri kontinenta (Australija, Amerika, Europa), o tri žene koje se pojavljuju i nestaju te ponovno izranjaju nošene sudbinom u tri grada (Sydney, New York, Berlin). Između zatvaranja u žalost zbog gubitka do otvaranja prema spoznaji o mogućnosti pronalaženja nove radosti življenja, Martine kopajući s jedne strane po svojim potisnutim osjećajima, a s druge po skrivenoj obiteljskoj prošlosti, prolazi dug put samoiscjeljenja, i to njezino sazrijevanje i otkrivanje prave zbilje nalikuje na postupno pojavljivanje fotografije na bijelom papiru u tamnoj komori. Osvjetljavajući pojedine dijelove starih fotografija, obrisi onoga što je bilo mutno ili nejasno postaju tamniji i izraženiji pa skriveno izbija na površinu.
Pripovijedanje slijedi polagani ritam, izlomljeno je i nelinearno, zaustavlja se na način na koji fotografsko oko uočava neki motiv. Pritisnuta gubitkom kćeri i širim ozračjem majčina gubitka cijele obitelji, Martine nalazi snagu za život fotografirajući do najsitnijega detalja svoju okolinu i svoje bližnje. Njezin strpljiv i predan umjetnički rad dovest će je naposljetku do otkrića obiteljske tajne i tajne života.

Mireille Juchau (1969), australska književnica židovskog podrijetla, esejistkinja i dramatičarka. Stekla je doktorat na području književnosti, radi kao profesorica kreativnog pisanja.
Pozornost književne kritike privukla je prvijencem Strojevi za osjećaje (Machines for Feeling, 2001) o autističnim osobama koje uz pomoć suvremene tehnologije uspijevaju izraziti potisnutu individualnost. Već samom temom najavila je kako se zanima za ono unutarnje i skriveno u životima neobičnih ljudi izdvojenih iz društva. S tim je psihološkim romanom, pisanim suzdržanim poetskim stilom, o snazi mašte i naravi ljudskoga bića ušla u najuži izbor za nekoliko književnih nagrada u Australiji, jednako kao i s drugim djelom, Potamnjivanje (Burning In, 2007), nastalom prema drami izvođenoj u SAD-u.
Pored dvaju spomenutih romana, autorica je dvije drame, više kratkih priča te eseja i autobiografskih zapisa objavljenih u australskoj periodici.