Prije mjesec-dva je u izdanju Matice hrvatske, ogranak Osijek, kao rezultat natječaja za anonimni neobjavljeni rukopis, izašao roman 'Mitohondrijska Eva' Mihaele Gašpar, pobjednički rukopis rečenog natječaja.

Roman upravo čitam, radi se o vrlo dobrom, intimističkom rukopisu, dojmljivo dočarane atmosfere depresije, apatije, nezadovoljstva i beznađa, od autorice koja veliku pozornost pridaje stilistici i čija je rečenica gusta, višeznačna i često vrlo poetična, a rukopis tematizira život i odrastanje u maloj sredini, iz ženske perspektive i u prvome licu jednine, uz preplitanje sjećanja na djetinjstvo i refleksija na neveselu, turobnu emocionalnu stvarnost obilježenu osjećajem krivnje zbog preljuba.

Pobjedu na natječaju žiri je obrazložio ovako:

Mihaela Gašpar, Mitohondrijska Eva

Roman „Mitohondrijska Eva“ linearnom, na prvi pogled jednostavnom naracijom pripovijeda zapravo dva svemira: osobni, shrvan nesanicom i frustracijama i onaj društveni nastanjen ukalupljenim ljudima u gradu koji se ekonomski urušava, pretače u provincijsku zabit. Sve je tu skučeno, gotovo komorno, bezizlazno: grad u propadanju, ljubav koju više ništa ne može opravdati u svijetu sazdanom od milimetarski preciznih moralnih konstrukcija. Dva paralelna tijeka pripovijedanja, jedan iz sadašnjosti događajnog vremena, a drugi prisjećajući, susreću se u točci nedosegnute razine intimnosti za kojom žudi protagonistica romana. Eva iz naslova direktno ukazuje na posrtanje i moralni pad, no autorica rukopisa vješto navode i na mogućnost tumačenja toga pada i kao podizanja i zauzimanja za sebe samoga: iz učmalosti svakodnevice, iz formalnosti bračnog života, iz čahure tradicionalnih odnosa s roditeljima, iza rešetaka nezadovoljstva.

„Možda si nezadovoljna. Čovjek ne može uvijek biti zadovoljan… Moraš biti zadovoljna. Moraš.“, piše pred kraj romana nagovještavajući skoru (ne) mogućnost izbora…