Opisujući zgode koje izlaze iz naše svakodnevice, Pranger to najčešće čini u prvom licu. Upravo tako, poput majstora karikaturista, uočava onaj bitan groteskni detalj koji će, izdvojivši se iz nemarkantnog sivila običnosti, izraziti neku pravu istinu, sitnu, nealarmantnu, ponekad i nedovoljno dramatično, ali istinu koja svijet oko nas, onaj stvarni svijet, prikazuje kao slojevitiju i zanimljiviju stvarnost nego što ga obično gledamo. Prangerovo se pisanje manje temelji na poznavanju literarnih ili paraliterarnih teorija, a više na kombinatorici vlastitog viđenja i vlastitih senzibiliteta. Sve se to može iščitati i iz njegova tematskog arsenala. Prangeru nije cilj tražiti bizarne i iščašene teme, originalne po svaku cijenu. On svoje teme uočava, kako je već natuknuto, u stvarnosti oko sebe, u stvarnosti oko nas. Samo iznimno posegnut će i za nekom vrlo začudnom temom, ne bi li njom, na grubo ironičan način iskazao kakav društveni paradoks. U toj usmjerenosti na tradicionalni tematski krug kao da je i nehotice pobornik stava Georgea Bernarda Shawa koji je tvrdio da su sve značajne teme već obrađene, i piscu preostaje samo da ih doživi, obradi i komunicira na nov način.
Iz pogovora Ludwiga Bauera

Ples na žici - nagrađivane, objavljivane i prevođene priče iz knjige :

- Broj (Nagrada Književnog kruga Karlovac, 2006.)
- Kratka saga o Francetićima (Nagrada „Zadaćnica“ književnog portala Booksa, 2007.)
- Nino (Zbirka „Brod kulture“, najbolja priča za ljeto 20+1, godina 2010.)
- Ispod filodendrona (Zbirka „Brod kulture“, najbolja priča za ljeto 20+1, godina 2011.)
- Most (Zbirka „Brod kulture“, najbolja priča za ljeto 20+1, godina 2012.)
- O mrtvima sve najbolje (Zbirka „Ispod stola“ : najljepše antikorupcijske priče, VBZ, 2011.)
- Bus (Prevedena na engleski, književni portal Blesok, 2006.)