Kao da se nije dogodilo – jedan je od signala koji pristiže iz knjige priča Miroslava Mićanovića 'Vrt s 1001 žaruljom', jer se vrijeme i prostor njihova trajanja prepliću sa snovima i životnim gubicima protagonista priča o ljubavi, gubitku i zaboravu. Slično u uvijek različitim vrtovima – pričanja, pisanja i čitanja – jest traženje izgubljenih prizora, prešućenih i zaboravljenih događaja iz vlastitog djetinjstva, mladosti ili nekoga drugog (godišnjeg) doba. Pitajući se što je ostalo od velikih planova, uzleta i vjerovanja da je život u svojoj neponovljivosti pred svima nama jednako tajnovit i lijep, pripovjedač i čitatelj postaju suputnici na mračnim i svijetlim dionicama života teksta. Svijet priča iz Vrta s 1001 žaruljom nerijetko je ponovljiv i liričan, fragmentaran i ozbiljan, začuđen i taman, radostan i tužan, ukratko: neizreciv. Jednostavno, pričanje i pripovijedanje u ovoj se knjizi čitatelju nude kao zajedničko iskustvo putovanja svijetom, njegovom prolaznošću i vrlo je vjerojatno da ćemo zatvaranjem posljednje stranice 'Vrta s 1001 žaruljom' zaključiti ono što je upisano na početku:život mi se sviđa.