U knjizi Uvod u hrvatsku kratku priču naglasak će se staviti na njezin povijesni razvoj kao žanra, na teorijski pristup kratkoj priči kao i na opisivanje njezinih generičkih obilježja. Kratka priča bit će promatrana u hrvatskom književnom kontekstu.

Kratka priča vrlo je popularan književni diskurs. Poetika kratke priče nije strogo definirana, podložna je raznolikosti, u njoj se iščitavaju povijesni, politički, sociološki, antropološki konteksti. Kratka priča oznaka je za otvoren (i na početku priče i na njezinu kraju) prozni iskaz koji kroz zapis o fragmentu iz svakodnevice upućuje na stanje unutar njega, ostvarujući pri tome formalnu i stilsku ekonomičnost.

U kratkoj priči događaj je interpretiran na individualan način, tako da potpunu ulogu dokumenta ona ne može imati. U priču je upisan subjektivan pogled na zbilju. Takvim načinom pričanja (izbor riječi, konstrukcija rečenice, stilizacija, cjelokupno oblikovanje kratke priče) autor odlično uspostavlja kontakt s čitateljima pa oni, osim što u jednom dahu pročitaju napisano, upisuju u priču i vlastito vrednovanje svakodnevlja. Dobra komunikacija između čitatelja, autora i teksta omogućena je fleksibilnošću kratke priče koja svojom zaključnom otvorenošću zadovoljava horizont očekivanja većine recepijenata. Jedna je od bitnih karakteristika kratke priče težnja ne prema poanti, već središnjem efektu.

Sadržaj

1. Što kratku priču čini kratkom?
2. Povijest kratke priče
3. Generička obilježja kratke priče
4. Tema, stil i jezik kratke priče
5. Likovi u kratkoj priči
6. Kratka priča i kontekst
7. Kratka priča i autor
8. Ženski identitet u kratkoj priči
9. Kratka priča i mediji
10. Literatura o kratkoj priči