Knjigu čini pet eseja posvećenih turskim gradovima - Ankara, Erzurum, Konja, Bursa i Istanbul, u kojima pisac piše o sjećanjima, prošlosti i promjenama u njima. Prema Tanpinaru, uobičajeno je da tijek povijesti "transformira grad svakih tristo do četiristo godina", no metamorfoze se ubrzavaju u 20. stoljeću, već u Tanpinarovo vrijeme...

Knjigu su preveli: Ekrem Čaušević, Barbara Kerovec, Petra Hrebac, Dunja Novosel, Marko Kalpić, Anđelko Vlašić, Ivana Kunac, Tatjana Rakuljić, Marta Lukić Prebeg.


Uz prijevod knjige "Pet gradova":

Ideja da za Sajam knjiga u Puli, koji je ove godine (2012., op.ur.) posvećen turskoj kulturi i književnosti, prevedemo djelo jednog značajnog turskog pisca, te da u to uključimo i uspješne studente turkologije, potječe od Magdalene Vodopije, direktorice Sajma, i prevoditeljice Ljiljane Avirović. Katedra za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu prihvatila ju je s velikim zadovoljstvom, između ostaloga i zato što je naš dosadašnji rad na prevođenju turske književnosti, u kojem su sudjelovali i studenti, prepoznat kao neka vrsta neformalne "prevodilačke škole". Računamo li i prijevod ovih eseja, do sada je kroz tu školu prošlo petnaestak studenata. Neki od njih danas su već afirmirani književni prevoditelji.

Realizaciji ideje o objavljivanju ove knjige najviše su pridonijele MagdalenaVodopija, koja se pobrinula da nađemo uglednog izdavača, i dr. sc. Marta Andrić, znanstvena asistentica i prevoditeljica s turskoga jezika, koja je i sama, još kao studentica turkologije, prošla kroz našu "školu". Marta je odabrala djelo, uključila studente u projekt, redigirala njihove prijevode, stilski ih uskladila i napisala popratne napomene.

Uz studente, u prevođenju su sudjelovali i nastavnici s Katedre za turkologiju, prof. dr. sc. Ekrem Čaušević i dr. sc. Barbara Kerovec. Dr. sc. Tatjana Paić-Vukić pomno je pročitala prijevod i dala dragocjene prijedloge kako ga učiniti još boljim, ljepšim i čitkijim.

prof. dr. sc. Ekrem Čaušević


***

Ahmed Hamdi Tanp1nar (1901-1962) turski je pisac i pjesnik. Školovanje je započeo u Istanbulu, gradu u kojemu se rodio, a nastavio ga u nekoliko gradova na istočnim granicama Osmanskog Carstva jer je njegov otac zbog svoga sudačkog poziva bio prisiljen seliti se od grada do grada. Kad je imao trinaest godina, u Mosulu je izgubio majku. Ta je smrt kod njega ostavila dubok trag koji se može zamijetiti i u njegovim djelima. 1919. upisao je studij na Istanbulskom univerzitetu. Ondje se uključio u krug književnika koji je okupljao njegov profesor Yahya Kemal, jedan od najvažnijih turskih pjesnika republikanskog razdoblja.

Godine 1921. objavio je svoje prve pjesme u časopisu Dergah (Tekija) koji je pokrenuo Yahya Kemal. Nakon što je diplomirao, kao profesor književnosti radio je u gimnazijama u Erzurumu, Konji, Ankari i Istanbulu. 1933. postao je predavač na Akademiji lijepih umjetnosti u Istanbulu, a 1939. prešao na Istanbulski univerzitet kao profesor suvremene turske književnosti. Uz tu dužnost, četiri je godine bio parlamentarni zastupnik za grad Kahramanmaraš. Tijekom šestomjesečnog putovanja na koje je krenuo 1953. godine posjetio je Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Englesku, Španjolsku i Italiju, a 1959. godinu proveo je u Francuskoj, Engleskoj, Švicarskoj i Portugalu.

Njegova najvažnija djela su romani "Spokoj" (1949) i "Institut za namještanje satova" (1961), zbirka eseja "Pet gradova" (1945), zbirke pripovjedaka "Snovi Abdullah-efendije" (1942) i "Ljetna kiša" (1956) te "Povijest turske književnosti 19. stoljeća" (1949).