BEDEKER SVJETSKE PROZE

Božidar Alajbegović najveći je radoholičar, vjerojatno u povijesti hrvatske kritike

Shizofrenija je aktualnog trenutka u nas da nikad nije bilo manjeg prostora za književne kritike, posebice u tiskanim medijima, a suvremenici smo najvećeg kritičarskog radoholičara, vjerojatno u povijesti hrvastke književnosti i kritike. Eto već i treće zbirke kritika Božidara Alajbegovića - "Pedeset kritika". Sabrao ju je zagrebački izdavač "Litteris" Dražena Katunarića. Ranije su bile "Utočište od riječi" o stranoj prozi i "Nešto kao fleš" o domaćoj. Sada su selekcionirane one koje je posljednjih godina pisao o stranim prozama; Barthelme, Eugenides, McInerney, Cortazar, Cave, Nothomb, Jacobson, Beigbeder, Ogawa...
Temeljna potka je beskompromisan čitalački i kritčarski fanatizam, u najpozitivnijem smislu. Kritike su mu i male studije. Autor daje i humorističnu notu, pa će Woodyja Allena nakon "Puke Anarhije" ocijeniti kao šarmantna i brbljiva nervčika, i zaključiti da ga svakako valja čitati, ali u umjerenim dozama... Ne drhteći od veličina za Updikeova će "Terorista" reći da je unatoč upečatljivim rečenicama, motivacija glavnog lika neuvjerljiva.
Većina kritika prvotno je tiskana u Vijencu, a neke su iz drugih medija. A njih je impozantan niz: Tema, Bibliovizor Trećeg programa Hrvatskog radija, Op.a, Val, Nova Istra, Književna Rijeka, do portala Kupus.net, Lupiga.com, Lajka.com.hr, Moderna Vremena Info.
Alajbegović je i vlasnik bloga Knjiški moljac.
Da bi sve bilo začudnije, diplomirani je ekonomist, a ne komparatist, kroatist, anglist ili ini "ist" s Filozofskog.
"Pedest kritika" je i pregled ogleda vrsnog i hiperobaviještenog kritičara, a za snalaženje u najaktualnijim prijevodima strane književnosti u Hrvata i iznimno dobrodošao bedeker.

HDP nas poziva
na skup u povodu
30. obljetnice smrti hrvatskoga pisca

MIROSLAVA KRLEŽE

U četvrtak 29. prosinca 2011. u 10 sati i 30 minuta,
vila Arko, Basaričekova 24, Zagreb


Program skupa:

UVODNE RIJEČI
10:30 – 11:00

Govor predsjednika RH Ive Josipovića
Govor ministrice kulture Andree Zlatar


KRLEŽA DANAS, TRIDESET GODINA NAKON SMRTI

I. dio, 11:00 – 12:20

-Velimir Visković: Trideset godina od Krležine smrti
-Viktor Žmegač: Krleža danas
-Predrag Matvejević: Krleža među nama, nakon svega
-Slavko Goldstein: Tko će sutra čitati Krležu?
-Marko Grčić: Zašto je hrvatska ljevica zaboravila Krležu?
-Josip Šentija: Hrvatska u Krležinu ogledalu danas?
-Krešimir Nemec: Nestabilni kanon. Kamo s Krležom danas?
-Igor Mandić: Povratak krležijanstvu


II. dio 12:35 – 14:00

-Ivo Banac: Krleža kao povjesničar
-Zoran Kravar: Crvena slova
-Nadežda Čačinovič: Kako doći do pravde?
-Mani Gotovac: „Gospoda Glembajevi“ i edipologija
-Sibila Petlevski: O Krležinoj „dramatskoj historičnosti“
-Tonko Maroević: Što mi znače Krležine „Balade“?
-Nedjeljko Fabrio: Krležina opatijska glosa
-Nikica Petrak: Kako se odijevao Krleža?

******

Istog dana i kolege iz DHK-a priređuju tribinu posvećenu Miroslavu Krleži,
u svojim prostorijama na Trgu bana J. Jelačića 7/I u Zagrebu,
s početkom u 12 sati.

Govorit će:

Božidar Petrač,
predsjednik Društva hrvatskih književnika

Izabrane stihove interpretirat će dramski umjetnik Dubravko Sidor.

O propagandnoj kampanji
upriličenoj povodom izlaska
novih knjiga kolumni
“sedam lica zbog kojih još volimo novine”
piše Viktor Ivančić
na ovome linku

... to su
Đavli od papira...

Napokon jedan pametan domaći roman uz koji se usto i grohotom u više navrata možete nasmijati.

Piliću, kapa dolje...

Sretno
vam bilo
uz
ovo

(Autor: Terry Gilliam, za neupućene: jedan od Montypajtonovaca)

Ako se ne varam,
ovo
je vjerojatno
prvi intervju
nove ministrice kulture.

Kalendar Maja je roman odrastanja. Pratimo tri dječaka koja odrastaju u Zagrebu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Kalendar Maja je roman o ljubavi i njenim demonima, ljubavi koja dolazi u najrazličitijim pojavnim oblicima i intenzitetima. Čitamo priču o Tihomiru i Senki od gimnazijskih dana do starosti.
To je i roman o seksu, o žudnji koja nas ispunjava i uništava.
I roman o prolaznosti, o vremenu koje ne oblikuje samo sadašnjost nego mijenja i prošlost. Roman o starosti i slabosti.
Ferić je napisao i roman o Zagrebu od polovice prošlog stoljeća do naših dana, izletima u Samobor i na Sljeme, lebdečim kućama u Šestinama i slamovima u Staroj Vlaškoj. Ali ovaj roman ima i svoju morsku priču u kojoj Goli otok, Zrće ili Vir dobivaju sasvim novo lice.
To je, dakle, roman koji se sastoji od više romana, a opet je sve u njemu utkano jedno u drugo. Roman široka zamaha u kojemu ima puno briljantnih minijatura. Tekst s puno suspensa koji se neprestano obrće i iznenađuje.
Ukratko - velik roman!

'Zato ga je zgrabila za ručni zglob i stavila njegov dlan u svoju šumicu, sve dok se vrh njegova prsta nije ugnijezdio na ničijoj zemlji između njezine 'sobe za primanja' i 'stražnjeg ulaza' (to su bili staromodni, pretjerano čedni izrazi njezina djevojaštva)', samo je dio opisa seksa, koji se ove godine okitio nagradom za najlošiji opis seksa u književnosti. No, citirani dio tek je obična kamilica za cjeloviti opis koji na našem jeziku možete pročitati na ovome linku

Inače, autor je Amerikanac David Guterson, a roman nosi naslov 'Ed King'.

Knjiga "Čemu intelektualci u postmoderno doba" nastala je kao svojevrsni odgovor na stalna prozivanja „dežurnih glasnogovornika“ javnog mnijenja, koji se smatraju pozvanima prozivati intelektualce i dijeliti im lekcije poradi njihove šutnje, smatrajući ih “glavnim krivcima“ šutnjom prouzročena stanja. (A to stanje, ni u moralnom, intelektualnom, znanstvenom i ostalim segmentima, znamo nije sjajno).

Iz knjige:

...Gdje je danas mjesto i uloga intelektulca načelno? Intelektualcu „opće prakse“ čini se da je odzvonilo. Njega nema ili ga je sve manje u javnom životu. Dakako da je tip intelektualca koji se zalaže za „stare vrijednosti“ (prosvjed protiv gospodara novca i vlasti) bio donekle anakronizam; dapače, neki su postali zagovornici novih samovolja, političkih ili kapital-liberalističkih, pa i u Hrvatskoj. A drugi su i dalje mrzovoljili protiv ideje Subjekta u ime uma, povijesti, nacije (Lasić), a treći su branili univerzalne vrijednosti inkarnirane u u poveljama UN (Supek), dok su pak neki branili univerzalne, transtemporalne, humanističke vrijednosti (Gotovac), s više manje implicitnim podtekstom kako je potrošačko društvo oblik dekadencije.

..“Čak i zgodna Fullerova definicija intelektualca kao iritanta, kao sitnog pijeska u školjci, koji postaje biserom čovječnosti modernistički preopterećuje intelektualca. Ako ga već ima, a držimo da više nije potreban, jer ga postmoderno doba isključuje, onda mu je, slikovito rečeno, jednostavno da ukaže na samoposlugu i da eventualno donekle osvijesti odgovornost izbora. Riječju, on se ne bi trebao igrati predviđanja povijesti, jer se ni jednom znanstvenom metodom ne može predvijeti budući tijek povijesti, kako veli Popper..

...“Propitivanje uloge intelektualca, osobito se intenzivira u kriznim, iliti „nenormalnim vremenima“ kada se od njih očekuje detektiranje uzroka problema pa posljedično, napose i davanje recepta za „ozdravljenje“ bolesnih pojava i društva.
Posebice je to slučaj u „malih naroda“ gdje se nekako smatra da bi intelektualac, eto, mogao riješiti sve probleme dotičnoga društva.
U takovom javnom mnijenju shvaćanja pozicije i značaja intelektualca, krije se njegova nezahvalna pa i „opasna uloga“ jer ga se poima kao onoga koji je iznad kriznosti te u nju može intervenirati odozgo kao nekakav deus ex machina. Na taj mu je način namijenjena romantično-utopijska uloga koja nimalo ne korenspodira s društvenom zbiljom.

...“To što su u Hrvatskoj uglavnom književnici figurirali kao „dežurni intelektualci“ zapravo dokazuje da su „zastranili“ jer ih je nerijetko vodila žeđ za senzacijom iznikla iz književnog i pjesničkog imaginarija, te vlastite osobne doživljajnosti.“

...“Naposljetku nam se nadaje pitanje, - čemu intelektualci u hrvatskom prostoru danas i ovdje, to jest u postmoderno doba? Možemo odmah odgovoriti, nimalo optimistično, da je sa strane reglementacije, njihova uloga nažalost prešućena, to jest ni jedan relevantan akter društveno-političke scene ne nalazi potrebnim da ih konzultira, ne nalazi uopće nužnost njihova postojanja, ne primjećuje ih. Politički aparat ne voli da ga netko dnevimice poziva na odgovornost i ozbiljnost vršenja funkcije mada je on na nju odabran voljom naroda, elektorata. Dapače, on ga toliko prezire da već javno govori kako postojanost naroda, elektorata postoji svake četiri godine i to jedan jedincati dan (na izborima).

...Postmoderna epoha oduzela je intelektulcu svaku građu, svaki materijal i svaki smisao djelovanja, ona ga je naprosto eliminirala kao suvišnu nepotrebnost, ili stvar modernističke prošlosti. Glas intelektualca u takvoj sredini više čak ne bi bio niti ridikulan, dakle nepotreban, jer nema vrijednosti --budući da su sve jednake--na koje bi njegov apel upozorile, a one bi reaktivno odzvonile. Slijedi kao normalna doduše radikalna konzekvencija: ako i ima neki zalutali ridkulni intelektualac „opće prakse“ treba ga ukinuti, istrijebiti da ne mrči prostor postmodernoga doba, sretnog i dovršenog“ kraja povijesti“, lagodne i komotne kartične filozofije života. Ali što ćemo u slučaju da „kraj povijesti“ nije dospio do kraja, te da je „kartična filozofija“, naprotiv, blizu kraja?

***

Cvjetko Milanja rođen je 1943. godine u Zaglavu (Dugi otok) gdje stječe osnovnoškolsko obrazovanje. Gimnaziju pohađa u Zadru, a Filozofski fakultet u Zagrebu (jugoslavenski jezici i književnosti, te talijanski jezik). Poslijediplomski studij magistrirao je u1975. također u Zagrebu, a 1978. i doktorira, na istom fakultetu. Od 1976. do 2008. radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na katedri za Noviju hrvatsku književnost.
U više je navrata bio gost- profesor na njemačkom sveučilištu u Kolnu. U svojstvu gosta-profesora predavao je godinu dana na riječkom Filozofskom fakultetu, a kao predavač radio je i na drugim sveučilišnim centrima (Osijek, Zadar), te u inozemstvu ( Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji).
Uz brojna sudjelovanja na domaćim i inozemnim simpozijima, suradnju u enciklopedijskim projektima Školske knjige i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, autor je i izvođač znanstvenih projekata (O poratnom hrvatskom romanu, Slamnigovi dani u Osijeku, Ekspresionizam u hrvatskoj umjetnosti i književnosti, Modernitet hrvatske književnosti zadnje trećine 20. st., Hrvatsko pjesništvo 20.st.).

Roman 'Naš čovjek na terenu' Roberta Perišića osvojio je Literaturpreis der Steiermärkischen Sparkasse 2011, književnu nagradu iz Graza. Osim Perišića, nagrađeni su i austrijski autori Helwig Brunner, za pjesničku knjigu Vorläufige Tage, i Wilfried Ohms za roman Neun stunden, a žirijem je predsjedao Markus Jaroschka, pisac i urednik uglednog časopisa "Lichtungen". Nagrade su autorima dodijeljene na svečanosti u Grazu.

Za njemačko govorno područje Perišićev roman objavljen je pod naslovom 'Unser Mann vor Ort', prijevod potpisuje Klaus Detlef Olof, a roman je objavio Leykam Buchverlag. Roman 'Naš čovjek na terenu' u Hrvatskoj je 2008. osvojio Nagradu Jutarnjeg lista.

Ovih dana zaprešićka izdavačka kuća Fraktura objavila je novu zbirku priča »Ruke Azazelove« Ivane Šojat-Kuči, što je bio povod razgovoru s novinarkom Vjesnika o ljudskim strahovima, slabim pojedincima, Osijeku, ženskoj književnoj godini i još nekim interesantnim temama.

Čitajte ovdje

O francuskom piscu
Louis-Ferdinandu Célineu
u povodu 50. obljetnice smrti,
u božićnom dvobroju 'Vijenca'
piše Marinko Koščec.

Čitajte ovdje

I kada zahvaća u opuse klasika francuskog modernizma i kada pribjegava tekstualnoj analizi suvremenih hrvatskih pjesnika, Vanda Mikšić pokazuje interpretacijsku lucidnost koja pokreće i beletrizira pjesmu. Njezina hermeneutička strategija uključuje tumačenje pragmatičke uloge jezičnih odnosa u pjesmi (interpunkcije i leksika, gramatičkih i sintaktičkih figura), igru paralelizama i opreka, kompozicijsku analizu, simboličko tumačenje pjesničkih slika, motiva i lirskih gesta. Njezin hermeneutički diskurz varira između stilističke interpretacije i tematske kritike, krase ga teorijska utemeljenost, postupnost i preglednost izlaganja te prikladan metajezik.
prof. dr. sc. Krešimir Bagić


Knjiga Vande Mikšić je, ukratko rečeno, knjiga o poetici prevođenja, s nekoliko teorijskih tekstova i nekoliko primjera prevođenja/tumačenja teksta. Pisana je znalački i motivirano, s namjerom da bude proćućena, osobna, egzemplarna, pa i poučna: njeno je polazište, ali i opća nakana, otvoreni dijalog teorije i prakse prevođenja, empatije i kritike. Za to je potrebno imati un coeur intelligent.
prof. dr. sc. Ingrid Šafranek

Knjiga je posvećena dugo vremena zlorabljenom korpusu australske književnosti koji autorica najprije definira i određuje svojim «pogledom izvana». Do zloporabe je došlo «zaslugom» zapadnjačkog književnokritičkog aparata, a manifestiralo se kao neadekvatno čitanje ovog specifičnog stvaralaštva. U poglavlju «Snivanje» autorica hrvatskome čitatelju približava nepoznatu ontološku potku koja izvire iz aboridžinskog književnog teksta nebi li čitatelj shvatio okvir u kojemu se događaju priče australskih domorodaca.
Središnje pak studije dotiču nastanak i razvoj aboridžinske kratke priče. Autorica pritom prvo objašnjava društveno-politički sklop koji je doveo do pretvorbe usmene predaje u priču, odnosno domorodačkog čuvara priče u autora literarnog teksta. Uz ponuđenu tematsku tipizaciju aboridžinske kratke priče Iva Polak uz svakog autora navodi i pripadnost aboridžinskoj zajednici, jer je to jedno od ključnih pitanja kojima se australska javnost počinje baviti u drugoj polovici 1990-ih godina. Poseban odjeljak pak posvećen je aboridžinskom romanu, koji autorica propituje genealoški i tematski, izlažući osnovna obilježja njegove strukture. Potom slijedi analiza velikog broja romana i fenomena tzv. «pseudonimskog plagijata».

Iva Polak rođena je u Zagrebu 1971. godine. Na Filozofskom fakultetu zagrebačkoga sveučilišta diplomirala je anglistiku i francuski te doktorirala na australskoj književnosti. Zaposlena je na anglistici istoga fakulteta.

JESMO LI SVI MI OVCE ?

SLAVKO JENDRIČKO

DAN KADA JE TREĆI PUT
PROPALA ŽELJEZARA

Nakon dvadeset sedam godina
Izlazimo kao poklane ovce,
Tako mirno,
Tako tiho

Pred profesionalnom kamerom
U mikrofon govori uplakana Izeta

Iako njihova povorka nehotice
Priziva sliku Tadijanovićevih ovaca

Prezirem sebe emotivno ravnodušna

Shvativši da sam dio gomile
Koja naklapa o viđenome
Ne sluteći dosege mahnitosti.

U Sisku, anno domini 2011.

POZIVNICA

Predstavljanje knjige Darije Žilić 'Nomadi i hibridi'


Biakova predstavlja novu knjigu autorice Darije Žilić „Nomadi i hibridi“ (ogledi o filmu i književnosti). Knjigu će predstaviti prof. dr. Vinko Brešić,
urednica knjige Zorka Jekić i autorica. Predstavljanje će se održati 19.12. 2011. u 19 sati u buffetu Pod starim krovovima, Basaričekova 9, Zagreb.


Darija Žilić je u izdanju Biakove objavila i knjigu „Muza izvan geta“ (2010.) koja je proglašena najboljim književno-kritičkim izdanjem u 2010. a dobitnica je i nagrade Kiklop za knjigu „Pleši, Modesty, pleši“ koja je proglašena najboljom pjesničkom knjigom u 2010. godini. Za nekoliko dana u izdanju Meandarmedie izlazi joj knjiga kritika pjesničkih zbirki, pod naslovom 'Tropizmi'

Dobrodošli!

Nakon dviju objavljenih studija posvećenih temi subjektnosti i njezinim afektivnim dozvolama i zabranama, teatrologinja Nataša Govedić nastavlja istraživati parezijsku dimenziju subjekta. Zanima je problematika subjektnosti kao „alarmantnog“ kreativnog stanja za koji su karakteristični modusi ekstaze, katarze i katastrofe, dakle izrazito “razvlaštenih“ i „izmještenih“ reakcija, udaljenih od konvencionalnog poimanja kontinuiranog ili discipliniranog jastva. Posežući za kazališnim, pjesničkim, književnim i filmskim primjerima te za performativnim iskustvom, baš kao i za filozofskim, antopologijskim i psihologijskim poimanjem „gubitka kontrole“, autorica još jednom uspostavlja čvrsto savezništvo između filozofije i teatrologije, čitajući ih kao paralelnu potrebu ekscesnog i angažiranog mišljenja.
Knjiga ulazi u otvorenu polemiku s psihoanalizom, inzistirajući na tome da subjektnost povišenih stanja nije „patološka“, već stvaralačka, prevrednovateljska i samim time politički izazovna. Autorica utoliko predlaže i specifičnu teoriju kreativnosti, naslonjenu na rad Silvana Tompkinsa, Carla Gustava Junga, Mihalyja Csikszentmihalyja, Michel Foucaulta, Mauricea Blanchota, Sare Ahmed, Judith Butler, kao i niza feminističkih teoretičarki koje se bave pojmom empatije.
Posebnu podtemu knjige čini komediografsko „raspuknuće“ očekivane logike socijalne identifikacije, baš kao i tragički „jaz“ između zakona i etičkog impulsa, pri čemu subjektnost nije tek manifestacija „zločina“, već i izbijanje radikalno kritičke, reformatorske svijesti.
U zaključku, autorica predlaže razimenovanje postojećeg vokabulara „dozvoljenih reakcija“, u korist subjektnosti koja svoju suverenost postiže upravo onda kad si dopusti nelagodu, prijetnju i uzbunu kreacije.

Nataša Govedić diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. radi kao nezavisna znanstvenica, književna, kazališna i filmska kritičarka, predavačica i dramska autorica/izvođačica.

Pajo Pakšu izdao knjigu „CRVENI TATA BIJELI ZEC“
te nas
poziva u riječki K.U.N.S.
na promociju
u subotu, 17.prosinca u 21 sat

Prilog za biografiju idijota

Pajo Pakšu, rođen kao neželjeno dijete heteroseksualnih roditelja davne '63
godine prošlog stoljeća u Vinkulji gdje i dalje živi i ne radi. Prvu priču napisao je 18. ožujka 2004. na news grupi hr.soc.grad.vinkovci pod nazivom 'Noćna mora u po bijela dana', a nastavio pisati na blogu 'BalKanIda' kasnije preimenovanom u blog 'Republika Vinkovci' (http://vinkovci.blog.hr/)
te na kraju svršio na blogu 'prilozi za bijografiju dva idijota' ( http://ppaksu.blog.hr/).
Pisao i za ugašeni vukovarski književni portal 'OFF VU', a jednu priču objavljuje i na portalu INMAG ( http://www.inmag.hr/). U zbirci 'Blog priče', 2007. objavljuje priču pod nazivom 'Giljam
dade', a već slijedeće godine objavljuje u zbirci 'Da sam Šejn' 'Priču o Nedinoj Pici'.
Desetak priča objavio i u fanzinu 'Vidimo se u Živinicama', 2008., a pisao je i za ugašeni internetski portal istog naziva.
2009. godine izlazi mu i prva samostalna zbirka kratkih priča 'Welcome shit pack' koja doživljava ogromnu popularnost među čitateljima. 2011. Izlazi mu nova knjiga 'Crveni tata – bijeli zec'.
Od značajnijih uspjeha izdvajamo primanje u savez pionira 1970. godine i dva puta primanje u savez socijalističke omladine 1977. i drugi put 1978. nakon uspješno ponovljenog VIIa razreda.
Veliki je štovatelj kultnog vina 'Ribar' čije prazne boce ne baca već ih čuva i uredno odlaže u arhivu. Ujedno je i veliki fan stripa i posjeduje kolekciju od nekoliko tisuća stripova. Stripove zajedno radi sa bratom Željkom Racanovićem te čak i objavljuju nekoliko u strip fanzinu 'Gavran' iz Virovitice u periodu od 1987-89, 'Strip MLADOST' (Beograd) 1988. te 'Stripoholicu' 1995 i
'Slavonski strip crtači (Osijek) 2010. Iste 2010. godine primljen je kao volonter u
redakciju strip revije 'STRIPOS' iz Osijeka za koje radi intervju sa Dubravkom
Matakovićem. U istoj reviji u broju 4 objavljuje svoju priču „Pajo Pakšu i 40 uspaljenih Ivankovčana“, a u broju 5 priču „Mandrak“ koju posvećuje svom pokojnom ocu, za koju je ilustracije napravio strip crtač Nenad Barinić. Priča „Mandrak“ objavljena mu je i na kultnoj web stranici iz Novog Sada
„Strip vesti“. 1993. zajedno sa bratom radi za strip časopis 'KVADRAT' iz Osijeka intervju
također sa Dubravkom Matakovićem. Zajedno sa bratom izlaže stripove na 'Salonu
stripa' u Vinkovcima, 1988. i 1992, 'Danima stripa' u Virovitici, 1987.-89.godine, 'Strip Mladost, Beograd 1988. i na 'Danima stripa' u Osijeku 2010. godine.
Obožavatelj je kultne rock skupine „Septica“ iz Vinkovaca na čijim koncertima zbog poštovanja prema bendu nosi gaće na glavi.
2011. kreće i na veliku promotivnu turneju knjige 'Crveni tata- bijeli zec' i tako bilježi gostovanja u Osijeku, Novskoj, Zagrebu, Sesvetama…

Na kioscima je
novi dvobroj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i
moja kritika knjige
Aleksandra Radiščeva
'Putovanje iz Peterburga u Moskvu'


Novi 'Vijenac još donosi:

- razgovor sa književnicom Božicom Jelušić
- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Ivice Jembrih Cobovičkog 'Toplota staroga kaputa'
- tekst Pavla Pavličića iz ciklusa 'More i voda' : Riječi i rječetine
- tekst Strahimira Primorca o romanu Ede Popovića 'Lomljenje vjetra'
- tekst Mire Muhoberac o fenomenu hranjenja, gozbe i jedenja u književnosti Marina Držića
- tekst Mate Marasa o prevođenju Shakespearea
- tekst Tomislava Žigmanova o antologijama književnosti bunjevačkih Hrvata
- tekst Nives Opačić o knjizi Martina Jakšića 'Partaje i parbe'
- tekst Ružice Pšihistal o knjizi Fabrice Hadjadj 'Dubina spolova'
- tekst Ivana Andrijanića o književnosti Rabîndranâtha Tagorea
- tekst Marinka Koščeca o francuskom piscu Louis-Ferdinandu Célineu, u povodu 50. obljetnice smrti
- nova poezija Tomislava Marijana Bilosnića

te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

'Način na koji se njen zdrav razum razliva vašim krvotokom, kao neophodno literarno disanje; način na koji je svekoliko erotsko intimnije od svake bliskosti; način na koji njene reči postaju živi glumci na mrtvoj balkanskoj pozornici; način na koji čitava Dalmacija postaje zaštitni omotač njenog predivnog jezika, poput osećaja da si prvi put progovorio i uvek našao pravu reč... sve je to samo detalj Slobodankinih priča i pričica i crtica i ispovesti i nepostojećih dnevnika i komentara i prikaza i uvek, zauvek, forever nje same sobom. Dovoljno je da pročitaš jednu rečenicu i – znaš: Boba.

Moguće da iz privatnih ljubavnih jada preterujem kad tvrdim da je ono što radi Slobodanka Boba Đuderija više od – literature. U stvari, da budem iskren, to jeste više od – literature. Ta niska od životnih pripovetki veća je od života samog, jer dodiruje sam damar čovekoljublja: tamo gde smo najtanji i najslabiji. Njeno odbijanje da bude dramatično patetična i komercijalno sentimentalna, čemu se večito suprotstavlja samoironijom i apsurdnim humorom – ali da uvek jasno stavi do znanja šta misli i da se s tim niko ne šali, retko je svedočanstvo jednog spisateljskog života čiji žanr ima samo jedno ime: Zdrav Razum.'
(Petar Luković)

'[Bobini] tekstovi zorno prikazuju dvosvijet ove planete. Iako se Zemlja, bez nama znanoga razloga, vrti li vrti i jurca kroz beskonačni svemir, našoj Marčelini s trajekta otok nepoznate planete izgleda – tako ... nepomično! Ma, tega se ni Ćićina Dora ne bi sitila.'
(Edo Šegvić)

Slobodanka Boba Đuderija literarnim se poslom počinje baviti kao vanjski suradnik Slobodne Dalmacije, gdje je u podlistku Pomet objavljivala humoreske. Aktivno piše na blogu matejuska.blog.hr, kao Marchelina. Od 2008. piše za regionalni portal e-novine, kao i neke druge internetske novine i portale. U međuvremenu pokreće i uređuje, kako ga naziva, splitski portal e-ćakule. U ljetu 2010. pobjeđuje na Casanovafestu za najbolju blogersku erotsku priču. Danas je i kolumnistica portala Danas.hr.

Na ovotjednom Književnom petku, posljednjem u jesensko-zimskoj shemi, bit će riječi o gubitku značaja književne kritike, odnosno važnosti koju je imala tijekom proteklih desetljeća kada je uvelike oblikovala krajolik domaće kulturne scene. Izvorni smisao književne kritike unutar znanosti o književnosti jest kritičko vrednovanje književnog djela, no ona se već duže vrijeme u vodećim medijima svela na kratku promotivnu informaciju, najčešće na neku vrstu nemušto sastavljenog promotivnog materijala utjecajnih izdavačkih kuća. Dok je u boljim danima ona mogla utjecati čak i na prodaju knjige, afirmaciju pojedinog autora ili pak prevrednovanje nacionalnog literarnog kanona (primjerice, tekstovima kritičara poput Tenžere ili Mandića), njen je značaj danas daleko manji. Na tribini će (bez kultur-pesimističke lamentacije) biti riječi o pozitivnim i negativnim stranama povlačenja književne kritike u zatvorene literarne kružoke, u rezervate specijaliziranih novina, portala i časopisa za kulturu, potom o transparentnosti pisanja u sredini gdje se kritičari ne žele nikome zamjeriti, kao i o tome može li novija generacija književnih kritičara kvalitetom tekstova parirati nekadašnjim uglednim imenima.

O ovoj će temi govoriti Gordana Crnković, Katarina Luketić, Boris Postnikov te urednik i voditelj Književnog petka Tonči Valentić.

Gradska knjižnica Zagreb, 16.12. u 20 sati

Na internetskim stranicama DHK-a
Upravni odbor Društva hrvatskih književnika
objavio je izjavu
o položaju pisaca, zaštiti autorskih prava i položaju knjige.

Čitajte ovdje

16.12. u 19 sati
riječka knjižara RIBOOK

gostuju

Marinko Koščec
Vladimir Arsenijević
Kruno Lokotar

Dobrodošli!

Abdulah Sidran na pulskom je Sajmu knjiga predstavio autobiografiju »Otkup sirove kože«, u kojoj emotivno pripovijeda o stradanju svoje obitelji koje je počelo u trenutku kada se njegov otac Mehmed našao iza golootočkih rešetaka.
Razgovor sa Sidranom čitajte ovdje

Nekoliko paralelnih svjetova nudi Ma Jian u romanu Pekinška koma, a svi oni strukturirani su oko života odnosno laganog umiranja studenta Dai Weija, stradalog u nemirima na Trgu nebeskog mira u vrijeme demonstracija 1989. godine. Dobivši metak u glavu, student Dai Wei samo je još ljuštura za koju liječnici, rodbina, prijatelji i policija dvoje kako predstavlja biće koje je u stanju vratiti se vanjskom svijetu. U dugim godinama toga paralelnog svijeta, koji se sveo na disanje u spavaćoj sobi skučenoga stana, stradali student osoba je i mjesto na kojem se prelamaju prošlost, sadašnjost, ali i budućnost društva i pojedinaca.
Pekinška koma roman je od nekoliko razina: jedna od njih pripada Dai Weijevu unutrašnjem svijetu o kojem onima koji o njemu skrbe i koji ga posjećuju ne može reći ništa. Posjetitelji pak, uz njegovu bolesničku postelju, puni su povjerenja u tu nemogućnost komunikacije kojoj se „ispovijedaju“ pričajući o svemu što im se događa, što ih tišti i što planiraju. Tako na i uz jednu bolesničku postelju izrasta kronologija studentske pobune i njezino gušenje na Trgu nebeskog mira, slika društva koje se mijenja i ponajprije intimna slika jednog mladića u tom društvu i njegove obitelji. Svi su tu: revolucionari i njihovi neprijatelji, aktivisti i stradalnici još iz vremena Kulturne revolucije do emigranata i onih koji se spremaju napustiti zemlju jer je uništila sve njihove ideale.
Autor prati tijek svijesti koja ne može izaći, koja je zarobljena između sjećanja, jave i sna, tijek bolesti kojoj vanjski čimbenici često zaustave eventualne pokušaje poboljšanja; prati i živote onih koji sve rjeđe dolaze pohoditi to tijelo koje je neka vrsta zrcala – zrcala koje prelama sve, ali ne može intervenirati ni u čemu.
Kroniku pokreta koji je u svijetu postao jedan od kineskih simbola Ma Jian je prikazao kompleksno, zastrašujuće precizno i nevjerojatno realistično. Nakon čitanja Pekinške kome rezervirajte dugo vrijeme za njezino promišljanje!

»Izvanredno uvjerljiv roman... uza svu svoju nasilnost, jedna od najoptimističnijih knjiga s kojom sam se susreo u posljednje vrijeme.«
Jess Row, The New York Times

»Postoje odlomci izvanredne snage koji, bilježeći užase koje je počinila kineska vlada u Maovoj eri i nakon nje, spadaju u panteon disidentske literature.«
Michiko Kakutani, The New York Times

Damir Miloš u trećem dijelu trilogije Pisa (Povratak), na tragu prethodnih knjiga Smetlar i Cesta, ne prvi put, propituje prostor pričanja i pripovijedanja, gradeći napetost između oprečnih i nespojivih strategija - romana i kratke priče. iskušenje sažetosti, labava i pokretna linija događanja neprekidno se rastače i mijenja pripovjedačku perspektive i čitateljski plan - pretvarajući roman u urnebesnu igru zamjena i groteski.
Što je priča romana: pustolovina sudionika projekta Simetrije, gdje se slažu puzzle životnog okoliša, koji nastaje i nestaje u nevjerojatnim zapletima, obratima. Što je romanu priča: fragmenti koji magijom drukčijih značenja, uvoda i poanti čine svoga pripovjedača ikonom (novog) romana u Hrvatskoj - riječ je autoru, kaže kritika, koji se bori protiv smrti priče i klasične naracije, koji je igrač žanrovima i gramatikama pripovijedanja. Roman Pisa (Povratak) čita se sa žustrinom i eksplozivnošću kojom plijeni pažnju, jer zapravo brine o boljem životu priče, pripovjedača i čitatelja: kao da sve u njemu odjekuje moćno, granitno i živo, kao da se prisjećamo parabola i alegorija o mukama i slavlju ljudi na slikama P. Bruegela ili u poeziji ekspresionista E. Kocbeka.
Roman Damira Miloša Pisa ne udvara se i ne odustaje - zahtjevnost njegovih raskošnih pripovjedačkih ideja, rješenja i razlika, pokriven snažnim rečeničnim slogom - drži nas u uzmi ili ostavi položaju. Riječ je o izazovu, bačenoj rukavici čitatelju - upravo onome koji nerijetko nemilosrdno uzvraća autoru, ali ne nužno i pripovjedaču. Dakle, riskantno i s puno samopouzdanja (s pravom) napisan roman - za sadašnjost kojoj kao da izmiču i prošlost i budućnost.
Miroslav Mićanović

"Iscjelitelj" je roman je o čudnom čovjeku koji se pojavljuje u selu Grabešćici u Dalmatinskoj zagori. U vrijeme njegova dolaska zbivaju se čudni događaji  neki ljudi iznenada umiru, drugi nestaju, treći ozdravljaju... Nitko ne zna tko je taj čovjek, o njemu se počnu raspredati svakakve priče, nagađanja i legende.

Neznanac dobiva nadimak Raspućin, a selo postaje poprištem neobičnih zbivanja, straha i predrasuda, ali i novinarske atrakcije. Priča je razapeta između tihe mistike i afera što ih stvara novinski tisak, željan senzacija, sentimentalnih tričarija i „novih duhovnjaka“.

Roman je pisan živim stilom i lokalnim jezikom, obiluje mnoštvom likova, prožet je lirizmom, a napetost mu daju pravi kriminalistički zapleti...

Izvor: Moderna Vremena Info

Velimir Grgić objavio je svoju desetu knjigu, naslovljenu 'Hrvatski gen - snovi o bijegu s brdovitog Balkana' (izd. Jesenski i Turk) u kojoj se bavi eskapizmom kao dominantnim trendom kraja 20. i prvog desetljeća 21. stoljeća, prisutnom u svim zemljama zapadnog svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, s naglaskom na problemima kulture, identiteta, nacije i globalizacije

Razgovor s Grgićem čitajte ovdje

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana J. Jelačića 7/I, Zagreb

nas poziva na književno – znanstveni skup
u povodu obilježavanja 70 godina od smrti
književnika
Augusta Cesarca
(Zagreb, 4. prosinca 1893. – Zagreb, 17. srpnja 1941.)

Sudjelovat će :
Vinko Brešić
Cvjetko Milanja
Milan Mirić
Vlatko Perković
Božidar Petrač

Dobro došli u DHK,
u srijedu, 14. prosinca 2011. s početkom u 11 sati

U sklopu Sajma knjige u Puli dodijeljeni su Kiklopi, godišnja nagrada za postignuća u knjižnoj produkciji hrvatskih nakladnika.

Slijede dobitnici:

Književnik i publicist Predrag Matvejević dobitnik je ovogodišnje knjižne nagrade Kiklop za životno djelo.
Ovogodišnji Kiklop za urednika godine dodijeljen je Ireni Lukšić, a za prozno djelo uručen je Ludwigu Baueru, za roman Zavičaj, zaborav.

Nagradu Kiklop za debitantsku knjigu godine dobila je Merita Arslani za knjigu Anđeli će samo zaspati, za pjesničku zbirku godine Darija Žilić za zbirku Pleši, Modesty, pleši, a za knjigu eseja nagradu je dobila Andrea Zlatar za knjigu Rječnik tijela: dodiri, otpor, žene.

Kiklop za publicističku knjigu godine osvojio je Nikola Batušić za knjigu Četiri godišnja doba: memoarski putopisi, za znanstvenu knjigu godine Viktor Žmegač za knjigu Prošlost i budućnost 20. stoljeća: kulturološke teme epohe, a nagradu za slikovnicu godine osvojile su Sanja Pilić i Katarina Halužan za slikovnicu Maša i gosti.

Knjigom godine za djecu i mladež proglašena je knjiga autorica Julijane Matanović i Anke Dorić One misle da smo male, dok je Kiklop za knjigu inozemnog autora godine osvojila Alice Munro za knjigu Služba, družba, prošnja, ljubav, brak koju je prevela Maja Šoljan, za što je i dodijeljen Kiklop za prijevod godine.

Za leksikografsko djelo nagradu je dobio Tomislav Ladan za djelo Osmojezični enciklopedijski rječnik: hrvatski ili srpski, ruski, engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, latinski, svezak 8. Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža

U sklopu književnog programa Bookvica, u ponedjeljak 12. prosinca s početkom u 21 sat u splitskom klubu Quasimodo (Gundulićeva 26/II), održat će se promocija knjige „Povijest gej i lezbijskog života i kulture“ u zajedničkom izdanju nakladničkih kuća Sandorf i Red Box.
Na Bookvici gostuju: Ana Grbac, Ivan Sršen, Olja Savičević Ivančević i Saša Antić.

Izašao je iz tiska novi broj Riječi - časopisa za književnost, kulturu i znanost u
izdanju Matice hrvatske Sisak.

Pod uredničkom palicom Đurđice Vuković i Andrije Tunjića, časopis na 190 stranica donosi rubrike: Uskličnik / Proza / Jedan autor / Tema / Drama / Poezija / Esej / Likovnost / Kritika-prikaz.

Novi broj otvara tekst Feđe Gavrilovića Simptomi dekadencije.

Proza donosi tekstove Milka Valenta - Obrve na crvenoj pozadini, Ludwiga Bauera - Karusel ili Gabrijela naviješta novo doba i Tihane Gamibraže - Scenarij.
Rubrika Jedan autor predstavlja, kroz razgovor, i izbor proznih, kolumnističkih i pjesničkih tekstova književnika Miroslava Mićanovića.
Tema broja posvećena je književnosti gradišćanskih Hrvata koju je obradio Nikola Benčić u tekstu Na rubu hrvatske književnosti. Benčić je napravio i izbor ove književnosti, a zastupljeni su književnici: Andi Novosel, Agnjica Čenar/Csenar-
Schuster, Ana Šoretić/Schoretits, Dieter Scherr, Doroteja/Dorotheae
Zeichmann, Evald Höld, Evald/Evaljd Pichler, Franjo/Franci Rotter ,Herbert
Gassner,Jurica Čenar, Matilda Bölcs, Petar Tyran, Romana Schweiger,Timea
Horvath i Petar Tažky.

Slijede blok drame Irene Lukšić: Sjajna noć u supermarketu i Jasmine Bosančić: Poslije početka.

U rubrici Poezija, predstavljeni su pjesnici Božica Jelušić, Milorad Stojević, Franjo Nagulov, Dijana Stilinović i Pero Pavlović.

Slijedi poezija čileanskih pjesnika hrvatskoga podrijetla u izbor i prijevodu Željke Lovrenčić: Antonio Rendic Ivanovic, Roque Esteban, Skarpa Straboni, Desenka Vukasovic de Draksler, Astrid Fugelie Gezan, Emilia Toro Leontic, Ramón Díaz Eterovic i Andrés Morales Milohnić.

U rubrici Eseji našla su se dva zanimljiva teksta : Lidija Dujić: Ženskom stranom hrvatske književnosti (nedavno objavljena knjiga) i Leszek Kolakowski: Mini predavanja o maksi stvarima u prijevodu Jasmina Novljakovića

U Likovnosti Barbara Vujanović piše o kiparu Petru Barišiću, a tekst preminulog slikara, kulturnog djelatnika i pedagoga Branka Čačića pod nazivom Zašto živim u korablji? govori o graditeljskoj baštini - korablji na osebujan način.

U Kritikama i prikazima tekstove donose Franjo Nagulov, Darija Žilić, Vesna Solar i Katarina Brbora.

Časopis je protkan likovnim prilozima kipara Petra Barišića.

Čitajte kako
Ante Perković
u ovome tekstu
uvjerljivo pobija tezu
kako Štulić
nakon 'Filigranskih pločnika'
nije napisao/snimio/otpjevao/odsvirao
ništa dobro.

GORANOVO PROLJEĆE
raspisuje
NATJEČAJ ZA MLADE PJESNIKE

Nastojeći stimulirati stvaralaštvo mladih pjesnika u Republici Hrvatskoj i u svim prostorima na kojima postoji književna aktivnost na hrvatskom jeziku (među Hrvatima koji žive izvan teritorija matične zemlje, odnosno među iseljenicima) raspisujemo natječaj za nagradu "Goran", koja se dodjeljuje mladom autoru.


UVJETI NATJEČAJA:

1. U natječaju mogu sudjelovati pjesnici do 30. godine, koji nisu objavili knjigu poezije.

2. Na natječaj treba poslati cjelovit rukopis pjesničke zbirke.

3. Uz rukopis treba poslati kratku biografiju i točnu adresu stanovanja. (Rukopisi se ne vraćaju.)

4. Žiri sastavljen od suvremenih hrvatskih književnika predložit će najboljeg mladog pjesnika za nagradu "Goran". Nagrada je objavljivanje prve knjige mladom autoru.

5. Osim nagrađenog autora, sudionici se neće pojedinačno izvještavati o ishodu natječaja.

6. Rok za slanje pjesama je 10. siječnja 2012.


7. Pjesme treba poslati na adresu:

SKUD "Ivan Goran Kovačić" (za natječaj)
Opatovina 11, 10000 Zagreb, Hrvatska
ili na e-mail: info@igk.hr
(u wordu)

U razgovoru za Vjesnik Krešimir Nemec govori o razlozima zbog kojih Hrvatska nije obilježila 50 godina od dodjeljivanja Nobelove nagrade Ivi Andriću, te o Andriću književniku i Andriću -čovjeku, o njegovoj ulozi i značenju za hrvatsku književnost...

Čitajte ovdje

"Krimić je svojevrsna bajka pa će za njim uvijek postojati potreba“, riječi su hrvatskog
književnika Ludwiga Bauera. Stoga će i Književni petak otvoriti pitanje ovog popularnog
žanra, njegove poetike i recepcije s osvrtom na domaću književnu produkciju. Iako u teoriji
često tretiran kao "trivijalna književnost", kriminalistički roman, nesumnjivo ima svoju
vrijednost i svoju publiku jer je na određen način interpret postojeće "kriminalne
stvarnosti", dok se njegovi autori mogu percipirati kao svojevrsna "dežurna savjest" društva.

U svjetlu poetičkih okosnica ovog žanra, kao i recentnih romana dvojice etabliranih
autora – Pavla Pavličića i Ivice Đikića, čija se tematika nedvojbeno uklapa u spomenutu
spisateljsku praksu, ova će tribina pokušati zaokružiti fenomen kriminalističkog
romana.
Govore Ivica Đikić, Pavao Pavličić i Boris Postnikov.
Urednik i voditelj je Gordan Nuhanović.

Tribina će se održati 9. prosinca u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Starčevićev
trg 6, Galerija Kupola, 3. kat.

Sandra Viktorija Katunarić i Branka Džebić na ovome linku pišu o istraživanju pod nazivom »Marketinško komuniciranje putem književnih nagrada na velikim i malim tržištima«, što su ga provele doc. dr. Nives Tomašević sa zadarskoga Sveučilišta, prof. dr. Jasna Horvat s osječkoga Ekonomskog fakulteta i Ivana Ljevak-Lebeda, doktorska studentica Sveučilišta u Zadru, a u kojem su se pozabavile ulogama i važnošću književnih nagrada u nas.

Iako glupavo najavljen (drukčije ni ne može kad je objavljen u Jutarnjem), razgovor s Vladimirom Arsenijevićem je zanimljiv, a čitati ga možete ovdje

Pisac Vladimir Pištalo, rođen 1960. u Sarajevu, profesor je američke i svjetske historije na američkom koledžu Becker u Massachusettsu. Dobitnik NIN-ove nagrade za knjigu o Tesli i autor u Francuskoj proslavljenog romana “Milenijum u Beogradu” nedavno je gostovao u Zagrebu, u Centralnoj biblioteci Srba u Hrvatskoj.

Razgovor s Pištalom ovdje

Glavni lik romana Scipion, Aníbal Brener, propali znanstvenik, ljubitelj antike i alkoholičar, frustriran je svojim životom jer osjeća da živi u sjeni svog oca poznatog povjesničara. Niti nakon očeve smrti Aníbal se ne oslobađa očeve sjene. Otac mu oporučno postavlja uvjet da napiše knjigu o suvremenoj povijesti kako bi dobio nasljedstvo. Tek tada će moći uživati u očevom bogatom nasljedstvu. Pomalo lud i paranoičan, Aníbal zahtjev doživljava kao posljednji stisak očeve ruke... No, očev odvjetnik nudi mu rješenje, naizgled jednostavno, ali ipak prepuno izazova...

U romanu 'Scipion' Pablo Casacuberta na jedinstven način opisuje odnos oca i sina, dovodeći u pitanje svaki subjektivni doživljaj stvarnosti. Je li naša percepcija svijeta i nama bliskih ljudi istinita? Jesmo li u stanju nositi se s naslijeđem naših roditelja i njihovim očekivanjima? Zbog osebujnog stila pripovijedanja, finog nijansiranja i pažljivo odmjerene doze crnog humora, ovaj je roman pravi literarni dragulj, kojim se Pablo Casacuberta predstavlja čitateljima kao jedan od najboljih suvremenih latino-američkih pisaca španjolskog govornog područja.

Pablo Casacuberta (r. 1969., Montevideo, Urugvaj) je književnik, slikar i režiser. Do sada je objavio sljedeće naslove: Ahora le toca elefante (1990), La parte de abajo de las cosas (1992), Esta máquina roja (1995), El Mar (2000), Una linea más o menos recta (2001) i Aquí y Ahora (2002) te najnoviji roman Escipión. Za roman Esta máquina roja (1995) nagrađen je urugvajskom nagradom National Book Award. Na čuvenom festivalu Hay Festival of Literature and the Arts izabran je kao jedan od najperspektivnijih latino-američkih autora.

Novi brojevi 'Zareza', nažalost, već duže vrijeme nisu dostupni na netu pa točnost moje tvrdnje kako je Dario Grgić naš najbolji književni kritiičar ne možete provjeriti posredstvom linka na njegov tekst o knjizi "Skladište mješte sklada" Tonka Maroevića, ali dovoljno dobar dokaz je i ova Grgićeva kritika.

Ako pažljivo pratite poznato vam je da sam zadnjih 35 mjeseci bio nezaposlen, ne računajući pisanje kritika, te nekoliko povremenih poslića u trajanju od cca 4 mjeseca.

Nakon više od 100 poslanih molbi od jučer više nisam u evidenciji Burze rada, a na to sumorno mjesto ne bih trebao kročiti bar negdje do svibnja iduće godine...

Elem, prorijedi li se moje javljanje, razlog znate...

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i
moja kritika knjige priča
Yiyun Li
'Zlatni dečko, smaragdna djevojka'



Novi 'Vijenac još donosi:

- tekst Krešimira Nemeca, u spomen akademiku Miroslavu Šicelu
- razgovor sa piscem i glumcem Elvisom Bošnjakom
- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Tomislava Milohnića 'Deštini i znamenja'
- tekst Pavla Pavličića iz ciklusa 'More i voda' : Obala i riva
- tekst Andriaje Kos-Lajtman o knjizi 'Auron' Jasne Horvat
- tekst Strahimira Primorca o knjizi 'Notes kroničnog autsajdera' Bože V.Žigo
- tekst Dunje Fališevac o knjizi rasprava o Marinu Držiću, Milovana Tatarina
- tekst Cvijete Pavlović o zborniku radova 'Kalendar'
- tekst Ernesta Fišera, uz 10.obljetnicu smrti Mladena Kuzmanović
- poezija Margarete Perun

te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

Ovotjedna tribina Književni petak bit će posvećena Miroslavu Krleži koji je i trideset godina nakon svoje smrti još uvijek prijeporna točka hrvatske književnosti, ali i kulture u cijelosti. "Je li, kako je ustvrdio Radovan Ivšić, 'Krleža najveća katastrofa koja nam se mogla dogoditi', ili je najveći i nedodirljiv u svojoj veličini među svima koji su ovdje nešto pisali, je li zaslužio Nobela, ali se nije bavio političko-diplomatskim igrama da do te nagrade i dođe, ili je njegova ipak lijeva pozicija sama tome presudila... i dalje ostaju otvorena pitanja. Takvo ostaje i njegovo nasljeđe, za koje jedni tvrde da je i previše obilježilo domaću, ne tek književnost u svim njezinim vidovima, nego i umjetnost općenito, dok drugi misle da ono i dalje, unatoč cijelim policama posveta, idolopokloničkih memoarskih zapisa, zahvala i rasprava, nije dobilo vjerodostojnu i punu ocjenu." (t-portal)

Gosti Književnog petka su Georgij Paro i Željko Senečić, urednik i voditelj je Tonči Valentić.

Tribina će se održati 2. prosinca u 20 sati u Gradskoj knjižnici,
Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat.

02.12. otvara se 17. pulski sajam knjiga.

Tim povodom direktorica sajma Magdalena Vodopija za Vjesnik govori o ovogodišnjem izdanju.

Čitajte ovdje

Hrvatsko drušvo pisaca
Basaričekova 24, Zagreb

organizira

Petak, 02. 12. 2011., u 20 sati
u Knjižari Ljevak, Trg bana Josipa Jelačića 17, Zagreb

gostovanje

kineskih pjesnika
MINDY ZHANG
MO FEI
XIAOYA SUN

Pjesnike predstavljaju: Tomica Bajsić i Miroslav Kirin