Na ovotjednom Književnom petku, posljednjem u jesensko-zimskoj shemi, bit će riječi o gubitku značaja književne kritike, odnosno važnosti koju je imala tijekom proteklih desetljeća kada je uvelike oblikovala krajolik domaće kulturne scene. Izvorni smisao književne kritike unutar znanosti o književnosti jest kritičko vrednovanje književnog djela, no ona se već duže vrijeme u vodećim medijima svela na kratku promotivnu informaciju, najčešće na neku vrstu nemušto sastavljenog promotivnog materijala utjecajnih izdavačkih kuća. Dok je u boljim danima ona mogla utjecati čak i na prodaju knjige, afirmaciju pojedinog autora ili pak prevrednovanje nacionalnog literarnog kanona (primjerice, tekstovima kritičara poput Tenžere ili Mandića), njen je značaj danas daleko manji. Na tribini će (bez kultur-pesimističke lamentacije) biti riječi o pozitivnim i negativnim stranama povlačenja književne kritike u zatvorene literarne kružoke, u rezervate specijaliziranih novina, portala i časopisa za kulturu, potom o transparentnosti pisanja u sredini gdje se kritičari ne žele nikome zamjeriti, kao i o tome može li novija generacija književnih kritičara kvalitetom tekstova parirati nekadašnjim uglednim imenima.
O ovoj će temi govoriti Gordana Crnković, Katarina Luketić, Boris Postnikov te urednik i voditelj Književnog petka Tonči Valentić.