Pregled posta

Nekoliko paralelnih svjetova nudi Ma Jian u romanu Pekinška koma, a svi oni strukturirani su oko života odnosno laganog umiranja studenta Dai Weija, stradalog u nemirima na Trgu nebeskog mira u vrijeme demonstracija 1989. godine. Dobivši metak u glavu, student Dai Wei samo je još ljuštura za koju liječnici, rodbina, prijatelji i policija dvoje kako predstavlja biće koje je u stanju vratiti se vanjskom svijetu. U dugim godinama toga paralelnog svijeta, koji se sveo na disanje u spavaćoj sobi skučenoga stana, stradali student osoba je i mjesto na kojem se prelamaju prošlost, sadašnjost, ali i budućnost društva i pojedinaca.
Pekinška koma roman je od nekoliko razina: jedna od njih pripada Dai Weijevu unutrašnjem svijetu o kojem onima koji o njemu skrbe i koji ga posjećuju ne može reći ništa. Posjetitelji pak, uz njegovu bolesničku postelju, puni su povjerenja u tu nemogućnost komunikacije kojoj se „ispovijedaju“ pričajući o svemu što im se događa, što ih tišti i što planiraju. Tako na i uz jednu bolesničku postelju izrasta kronologija studentske pobune i njezino gušenje na Trgu nebeskog mira, slika društva koje se mijenja i ponajprije intimna slika jednog mladića u tom društvu i njegove obitelji. Svi su tu: revolucionari i njihovi neprijatelji, aktivisti i stradalnici još iz vremena Kulturne revolucije do emigranata i onih koji se spremaju napustiti zemlju jer je uništila sve njihove ideale.
Autor prati tijek svijesti koja ne može izaći, koja je zarobljena između sjećanja, jave i sna, tijek bolesti kojoj vanjski čimbenici često zaustave eventualne pokušaje poboljšanja; prati i živote onih koji sve rjeđe dolaze pohoditi to tijelo koje je neka vrsta zrcala – zrcala koje prelama sve, ali ne može intervenirati ni u čemu.
Kroniku pokreta koji je u svijetu postao jedan od kineskih simbola Ma Jian je prikazao kompleksno, zastrašujuće precizno i nevjerojatno realistično. Nakon čitanja Pekinške kome rezervirajte dugo vrijeme za njezino promišljanje!

»Izvanredno uvjerljiv roman... uza svu svoju nasilnost, jedna od najoptimističnijih knjiga s kojom sam se susreo u posljednje vrijeme.«
Jess Row, The New York Times

»Postoje odlomci izvanredne snage koji, bilježeći užase koje je počinila kineska vlada u Maovoj eri i nakon nje, spadaju u panteon disidentske literature.«
Michiko Kakutani, The New York Times