Diljem Hrvatske u prodaji je ponestalo papirnatih maramica.

Na ovome linku saznajte zašto.

Posebno je dirljiva izjava stanovite L.K. koja zatvara članak...

Baš me zanima što bi na njezinu izjavu rekle radnice Kamenskog, Uzora, i drugih brojnih uništenih firmi?

Moj prijedlog: otvorimo žiro račun i pomozimo jadnim ''zvijezdama''...

A Stankecu možemo pomoći kupnjom knjige njegovih nazovi-pjesama...

Na proglašenju dobitnika tradicionalnih Vjesnikovih nagrada za postignuća u umjetnosti u protekloj godini najstarije Vjesnikovo priznanje - nagradu za književnost 'Ivan Goran Kovačić' - dobila je Dubravka Ugrešić za knjigu eseja 'Napad na minibar', u izdanju Frakture 2010.

Knjiga Dubravke Ugrešić ocijenjena je kao najbolja u razdoblju od lipnja 2010. do svibnja 2011. Ugrešić u knjizi objavljuje pedesetak eseja u čijem se podtekstu prepoznaju različiti odrazi društvenih, ideoloških, književnih, kulturoloških i medijskih promjena snažno označenih europskim pogledom kroz naočale posve osobnog nomadizma i intimizma, navodi se u obrazloženju.

Razgovor s Franjom Janešom,
autorom romana 'Noć mrtvih živaca'
i 'Formula za kaos'
čitajte
ovdje

Hrvatski radio 3.program
31.05.2011. 18:00

DOKUMENTARNA RADIO DRAMA: Hrvoje Ivanković - Kako prepoznati istinu? Skica za portret Harolda Pintera

Portret dobitnika Nobelove nagrade, Harolda Pintera, napravljen kroz intrigantni spoj biografske priče, dokumentarnih materijala, fragmenata iz Pinterovih djela i razgovora što je s britanskim književnikom vođen u ožujku 2006. u Torinu, prigodom dodjele Europske kazališne nagrade.

Urednik Ljubo Pauzin

Istarski ogranak DHK
i časopis 'Nova Istra'

pozivaju nas na
predstavljanje knjige

dr.sc. Darka Dukovskog
'Povijest Pule, deterministički kaos i jahači apokalipse'

31.05.2011. u 18 sati
u Hrvatskoj gosp.komori - Županijska komora Pula
Carrarina 5

Sudjeluju
dr.sc. Slaven Bertoša
Antun Milovan
Daniel Načinović
Boris Domagoj Biletić

Program "Književnost u Močvari" u ponedjeljak 30. svibnja u 21 sat predstavlja tribinu "Književna kritika – skener, reklama ili batina“.


Kakav je status književne kritike danas, čemu kritika služi medijima i kritičarima, a kako je doživljavaju čitatelji i pisci?
Koji tipovi kritičarskog govora i argumenata postoje u današnjoj književnoj kritici, koje se književne vrijednosti ističu i podržavaju?
Koliko je književna kritika osjetljiva i otvorena za detektiranje ideoloških i političkih projekcija u književnom tekstu, odnosno koliko je kritika pod utjecajem ili u službi određenih ideologija?
Koliko je kritika uistinu utjecajna – tako da utječe na povećanu prodaju i nova izdanja knjiga, da dovodi u pitanje rad pojedinih žirija i dodijeljene književne nagrade, da predstavlja orijentir za znanstvene istraživače suvremene književne scene i književne povjesničare?

Književni kritičar se danas nalazi na uskom i skliskom prostoru između tržišnog terora informacija, reklama i zabave. Položaj kritičara dodatno je otežan delikatnim i problematičnim odnosom koji nužno uspostavlja s urednikom medija za koji piše, urednikom izdavačke kuće čiju knjigu prikazuje, autorom knjige koju kritički obrađuje. Koja je uloga književne kritike danas i koliko je kritičar u stanju biti kompetentan i nezavisan, izvan korisnog konformizma, poslovnih interesa i prijateljskih odnosa koje ima s akterima na književnoj sceni?

Na ova pitanja pokušat će odgovoriti kritičari i pisci iz Zagreba i Beograda: Robert Perišić, pisac, kritičar Globusa i potpredsjednik HDP-a, i Boris Postnikov, kritičar Bookse i urednik Zareza te moderatori tribine u Močvari: Saša Ilić, pisac i kolumnist Novosti, i Saša Ćirić, kritičar Novosti i Bookse, obojica urednici beogradskog Betona.

Posljednja, panonska, ravničarska, srijemska Jendričkova zbirka, potraga je otvorene, subjektno bliske, komunikacijski restauracijske, najizloženije moguće nostalgije i sentimenta, prema kojima, paradoksalno, subjekt nema nikakvog sentimenta, jer je zalog jedne kulture zavičajnog nonkomformizma. Zavičajnomladežna klapa, obiteljske izgorene slike, ugrožena porodica, voda koja sporo ili nikako ne teče ali čuva zrcaljenje memorijskog ulova. …i na kraju sela sedam jutara bara, napisao je suzavičajnik Slavko Mađer.

Dakle razvijeni sentiment, prema kojemu subjekt nije sentimentalan!? Kako sad to? Odmah i najkraće – on ne piše patetično (iako povremeno nema ništa protiv patetike koju onda i takvom nazove, dapače stalno ju izaziva i poziva), ne adorira jeftinu deskripciju podneblja, i ne slika pejzažne zalaske sunca. Sentiment je osvijetljen i najavljen kroz eksplicitno imenovani predmet, geokulturem srijemskoga prostora, te kroz fragmentne slike događaja, ali je identitet govornika-subjekta središnjom instancom. Važniji je od nekritičnog pejzažnog sentimenta – kritički i misleni čovjek, dakako i nesumnjivo izrastao iz njega, naime tako zahtjevan krajolik zrcali i zahtjevno misleno biće, tamošnji humanitet je ontemska poljana koja u kontrazrcalu skuplja nepotkupljivost jedne osviještene melankolije.

Kroz zbirku se kreće tematski retrofilm potrage za ljubavništvom, za kozmopolitskim srcima roda, za trpnim lakmusom nomadizma te za presudnom hrabrošću kako priznati suze, prepoznati ih kao neuklonjive tragove Bosuta i Studve.

Jendričkov se film često sjeća iz prezenta te tako rekonstruira stanje koje je i bilo najintenzivniji mogući prezent, ako je ikada bilo. I to tada možda nije znalo, ali se već nesvjesno sjećalo, već je sve čega se vrijedi sjećati upravo trajalo, makar se s tim tada i neslagalo, dapače.

U fragmentnim i fraktalnim relacijama blicaju snimci različitih bliskih i udaljenijih osobnosti, sugeriraju svakom čitatelju vrlo jaku konkretnost, konkretnost samu kao tekstni gest, a također se, pretpostaviti je zbog te jake konceptne sugestije, vrlo memorabilno dostojanstveno i lascivno i neki povijesno postojeći predlošci mogu ogledati, mogu držati te pjesme svojim tajnim i istovremeno neočekivano javnim albumom. Onima koji nisu iz te priče preostaje zbirkovni pozoran projekcijski film kompozicijskih dosjetaka. Naime, uz spomenutu sugestibilnost same konkretnosti, sugestije privatnog govora odnosno sugestije kojom se svaki čitatelj ovome pismu približava da bi bolje čuo taj neki povijesno-albumski intimizam u odgodi, dakle intimizam sam, jer Jendričko ne ekstimira i ne brblja pred bigbrotherovskom kamerom, samo baš najneskrivenije sugerira intimu kao ono što ima ljepotu ostati tamo gdje mu je mjesto.

Svaka od pjesama ove zbirke ima tematski plexusno mjest o, koje izmiče naoko načelno uhvatljivoj pjesmovnoj priči te zapravo zaustavlja proces povijesne memoracijske rekonstrukcije, i nudi svakom čitatelju sam jezični osjet pisma, naime ono što sam već nazvao djetinjstvom riječi. Tim mjestom priča prepoznatljivosti izmiče ali vrlo uvjerljivo daje ulazak postmode primatelju u demobilizacijsku intrigu.

Zbirka je hrabar i ponosan podsjetnik svakom primatelju da se smije iznajmiti sobu s pogledom na djetinjstveno-mladežni stan i tamo onda identitariti po tajnim suzama.
Goran Rem

Terry Eagleton jedan je od najvažnijih britanskih književnih teoretičara te svakako spada među najpoznatije svjetske intelektualce. Autor je više od četrdeset knjiga, među kojima su i neke nezaobilazne poput klasika književne teorije »Uvod u teoriju književnosti« iz 1983. godine te »Ideologije estetike« (1990.) i »Iluzije postmodernizma« (1996.). Eagleton je nedavno gostovao u Zagrebu na Subverzivnom filmskom festivalu, gdje je promovirao svoju novu knjigu »Zašto je Marx bio u pravu« (2011., Naklada Ljevak).

Tim povodom Eagleton je dao intervju za Vjesnik koji možete čitati ovdje

Spisateljski par Ognjen Rađen i Natalija Grgorinić koji su se iz američke pečalbe nedavno vratili u rodnu Istru, u Ližnjanu pokreću novi projekt, koji realiziraju u okviru svoje Udruge za proizvodnju kulture Zvona ii Nari.

Naime, u Ližnjanu planiraju otvoriti knjižnicu i književno svratište (svratište vrlo brzo, a knjižnicu u rujnu). U svratištu bi primali pisce, ali i prevoditelje, kritičare, urednike itd. itd. a s idejom da potaknu izravan dijalog između ljudi koji grade i održavaju domaću (ali i inozemnu) književnu scenu, dok će u knjižnici osobnu zbirku knjiga staviti na raspolaganje sumještanima i gostima.

Književno svratište ZVONA ii NARI piscima, pjesnicima, prevoditeljima, kritičarima, urednicima, izdavačima, istraživačima i svima ostalima koji se kreativno bave književnošću na raspolaganje stavlja četiri kuće, za kraći ili duži boravak, tijekom ljeta ili cijele godine. Kuće se nalaze u mirnoj stambenoj zoni Ližnjana, na obiteljskom imanju u sklopu kojega je i mala knjižnica Udruge ZVONA ii NARI otvorena stanovnicima Ližnjana i Medulina, kao i gostujućim književnicima.
Boravak u svratištu je potpuno besplatan. Gosti se, međutim, moraju sami pobrinuti za troškove puta i prehrane (dugoročni je cilj Udruge osigurati stipendije koje bi barem dijelom pokrile i ove troškove – ukoliko imate kakve informacije o izvorima financiranja u ovu svrhu, svakako javite organizatorima). Također, gosti su slobodni sa sobom povesti svoje partnere ili članove uže obitelji (i smještaj za njih je besplatan).

Za ljeto 2011. slobodna su dva termina boravka u književnom svratištu:
od 4. do 14. srpnja i od 18. do 28. srpnja

U svakom od ova dva termina boravka svratište može ugostiti maksimalno 6 pisaca (ovisno o tome dolaze li s partnerima ili članovima obitelji), što znači da se za ljeto 2011. primaju ukupno do 12 prijava.

Prijave za boravak mogu se slati elektronskom poštom na adresu: svratiste@zvonainari.hr.

Naslov poruke treba sadržavati ime gosta, a sama poruka kratku biografiju i bibliografiju, termin boravka, broj osoba koje dolaze s gostom, izjavu kojom se potvrđuje da je gost spreman ispuniti uvjete boravka u svratištu, te podatke za daljnji kontakt.

Od 8. do 18. kolovoza 2011. Udruga ZVONA ii NARI organizira radionicu kreativnog pisanja, za 8 do 10 polaznika koji bi boravili u književnom svratištu Udruge i još 4 do 6 polaznika iz šireg područja Pule (onih koji bi svakodnevno sudjelovali u programu radionice, ali ne bi boravili u svratištu).

U 10 dana radionica bi pokrila najvažnije aspekte književnog rada: naglasak bi bio na kreativnom radu (polaznike će se ohrabrivati da se prijave s konkretnim projektima na kojima već rade ili da iskoriste priliku i osmisle novi projekt za trajanja radionice), ali i osnovama kritičkog pristupa književnom tekstu (bilo da se radi o vlastitom ili tekstu drugoga). Uz to, u program će biti ugrađeni elementi povijesti knjige, izdavaštva, oblikovanja teksta, ali i književne teorije i povijesti. Radit će se uglavnom u grupi, i to u jutarnjem (u formalnijem obliku) i večernjem terminu, ali će svaki polaznik imati priliku za individualan rad s voditeljima programa.

Voditelji radionice su Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen.

Više o svemu možete saznati na web stranicama njihove udruge : http://www.zvonainari.hr/index.php

U Zagrebu i Splitu od 29. svibnja do 3. lipnja održat će se deseti Festival europske kratke priče.

Gostuju James Kelman (UK), Georgi Gospodinov (Bugarska), Yiyun Li (USA/Kina), Olga Tokarczuk (Poljska), Julia Franck (Njemačka), Arnon Grunberg (Nizozemska), Etgar Keret (Izrael), Frode Grytten (Norveška), Andrej Blatnik (Slovenija), ali i poznati hrvatski autori kratkih priča poput Zorana Ferića, Senka Karuze, Roberta Perišića, Borisa Dežulovića, Maje Hrgović, Tanje Mravak, Zorana Malkoča…

Program festivala dostupan ovdje

Pobjednik 46. natječaja Večernjeg lista za kratku priču, koji nosi ime Ranka Marinovića, ugledni je prozaik i kolumnist Stjepan Čuić koji je osvojio 30.000 kuna za priču “Igra”. Druga nagrada od osam tisuća kuna pripala je književnici iz Vukovara Ivani Simić Bodrožić za priču “Nema mjesta”, dok je treću nagradu i pet tisuća kuna osvojio Splićanin Marijo Glavaš pričom “Cipele”.

Opširnije ovdje

Na redovnoj tribini Jutra poezije, 28.05., s početkom u 11 sati, u caffe baru Berka, Berislavićeva 18, održat će se predstavljanje knjige STIGME SVAGDANA, autora Ivana Babića (Nakladnik: Jutro poezije, knjiga četrnaesta).

...Pjesnik se pita kakva je zapravo veza između njega i svijeta, što se sve krije u porama svagdana; život se razotkriva između lijepog i ružnog, dobrog i lošeg, ljudskosti i neljudskosti, bijede i blagostanja, boli i ugode. Šarolikost poetskih izleta ne očituje se kao nedostatak poetike, nego kao dinamika i radoznalost pjesničkoga duha. Autor dramatizira ulogu lirskoga Ja, zaigran je u karikiranju, grotesci, ludičkom transcendiranju subjekta i stvarnosti, u stalnoj je onostranosti spram samo jedne dimenzije, koja ne sadrži puninu, propituje i problematizira stvarnost, znanstvene dosege, ali i dihotomiju pisanja sebe i pjesme, i najradije se pripušta neupitnoj «dimenziji nade»...
(Davor Šalat)


IVAN BABIĆ (Imotski, 1961) objavio je dvije knjige poezije: Kasna molitva prstiju, 1999. i Zvizda, 2007. te zavičajni rječnik Studenački rječnik, 2008. Osnovnu školu završio je u Studencima (Imotski), gimnaziju u Rijeci, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i ruski jezik i književnost. Diplomirani je knjižničar.Od 1984. godine prevodi poeziju, prozu i teorijske tekstove s ruskog jezika za najznačajnije hrvatske časopise i novine kao i za Treći program Hrvatskoga radija. Izabran je za prevoditelja godine (1998) u tjedniku Hrvatsko slovo. Urednik je više knjiga i zbornika poezije. Zastupljen je u nekoliko suvremenih antologija hrvatskoga pjesništva. Član je Društva hrvatskih književnika i Jutra poezije. Zaposlen je u Knjižnici Sesvete kao knjižničar-informator.
Osnivač je i voditelj tribine „Kulturni četvrtak u Sesvetama“ te „Sesvetskog pjesničkog maratona“. Živi u Zagrebu.

Slovenski pjesnik, prozaik i prevoditelj Aleš Šteger nedavno je u Zagrebu predstavio proznu knjigu "Berlin" objavljenu u Meandru. Nedavno je imenovan i jednim od programskih direktora projekta Maribor – kulturna prijestolnica Europe 2012. Aktivan urednik knjiga, taj je književnik rođen 31. svibnja 1973. godine u Ptuju zanimljiv sugovornik o položaju pisca u maloj zemlji koja je članica velike Europske unije.

Razgovor čitajte ovdje

Posljednji Književni petak u ovom polugodištu predstavit će novi roman Predraga Crnkovića "Dobro jutro, gospodine S.". Roman ovog suvremenog srpskog pisca i prevoditelja, napisan na hrvatskom, svojevrsna je posveta Ivanu Slamnigu i Zvonku Špišiću. Geografski i jezično - likovi "španciraju" Zagrebom, on je i njihova intimna geografija, a govore (uglavnom) "purgerski". Likovi iz "Bolje polovice hrabrosti", "Kužiš, stari moj" i "Forsiranja romana reke" u ovom su romanu ostarjeli, tako da neki od njih svode račune...

Predrag Crnković 2008. godine osvojio je VBZ-ovu nagradu za roman "Beograd za pokojnike". Osim autora, o knjizi će govoriti Rade Jarak te urednik Književnog petka Boris Perić.

Tribina će se održati 27. svibnja u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3 kat.

ROBERT ROKLICER: Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna

Robert Roklicer čini vidljivom namjeru da u svojim pjesmama, pa i u najnovijoj zbirci koja očigledno nastoji ići protiv struje poznatih pisaca ljubavnih pjesama, učini ravnopravnim takmacem erotsku matricu pjesme, njezino robusno ukazivanje na to da upravo erotsko, bilo ono smiješno ili lakrdijaški tragično, preostaje kao dokaz življenja i postojanja. I dok klasična ljubavna pjesma nastoji sublimirati strasti i uzvisiti (zajednički) doživljaj erotskog (i duhovnog?) sjedinjenja, Roklicer nastoji što lapidarnije opisati u stihovima zbližavanje i istovremeno razdvajanje partnera koji su nekovrsni društveni i erotski zamorci kratkotrajnih ljubavi. No, oni su upravo stoga pjesniku važan ispis postratnog, malodušnog vremena, koje se neprestano opire potpunoj marginalizaciji, ali uz to pruža mogućnost lakog, razumljivog distiha, vijonovske ironije kojom naglašava kako ljudska slučajnost može biti više nego izvor gorkih, duhovitih i dokumentiranih sličnosti (Tamari s kurjim očima, Razgovarajući s njenim sisama, Proleterska pjesma o hemoroidima). Dapače, pjesnik će u knjizi koristiti aktualnosti, svakidašnja zbivanja, ponekad uzimajući kao predložak i kakav novinarski uradak ili televizijsku emisiju Big Brother (Novi isti dan, Singing In The Rain, Jeftine cipele, Popiši me). Tako se Roklicerova erotska provokacija ukazuje kao naznaka strasti sve utišanijeg i društveno marginaliziranog života, koji doduše uvijek na raspolaganju ima gorku i duhovitu poantu (Umalo da nisam, Puno ničega, Novi list isti dan, Kad budem mrtav i nijem).
Roklicer u najnovijoj knjizi pjesama ulazi još dublje u naizgled površinsku jednoličnost i ponavljajuću želju za životom, koji će se uvijek dvosmislen otkriti pred pomalo umornim junakom i njegovom duhovitom ali i samoironičnom gestom.
Branimir Bošnjak


ROBERT ROKLICER (Vukovar, 1970.) osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a nakon toga pohađao gimnaziju u Fellbachu (Njemačka). Studirao je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Od 1995. godine do 2000. godine radio je u novinarstvu. U tom periodu mnoge njegove književne, filmske i kazališne kritike te eseje prenose eminentne tiskovine diljem svijeta (primjerice - francuski list Le Monde – «Granatiranje Zagreba»).
Povremeno radi kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije i Jadran filmu. Objavljeno mu je ukupno deset knjiga, od čega sedam zbirki poezije: "Underground", "O čemu pričaš", "Pivo ne ostavlja mrlje od kave", "Tamo gdje si ti, nema paukova", "Bez detalja, molim", "Nebo nek' je i dalje samo nebo", „Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna“, zatim roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" te dvije knjige kratkih priča: "Oprosti, a i ne moraš" i "Kako se ubiti" koja je ujedno prevedena i objavljena u Republici Srbiji u nakladi izdavačke kuće "Draganić». S poezijom i prozom zastupljen je u desetak antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. U prepjevu Grzegorza Latuszynskog pjesme su mu objavljene i u Poljskoj, u Antologiji hrvatskog pjesništva XX stoljeća pod naslovom "W skvarze slonca, w chlodzie nocy", u varšavskoj nakladničkoj kući "Agawa".
Između ostalog, dobio je više priznanja i nagrada za svoj književno - stvaralački rad: „Nagradu Matice Hrvatske“, „Nagradu Brod knjižara“, „Nagradu Fran Galović“ i „Nagradu Dubravko Horvatić“.
Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Od 2008. godine predsjednik je i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije. Glavni je urednik biblioteke „Lude gljive“ te je uredio dvadesetak knjiga suvremenih hrvatskih autora.
Živi u Zagrebu.

Luko Paljetak, cijenjeni dubrovački pjesnik, romanopisac, prevoditelj, esejist i dramatičar, autor golema opusa, nedavno je postao prvi pisac izvan Rusije koji je primljen u znamenitu Rusku akademiju književnosti. Prije nekoliko dana iz tiska je izašao roman 'Marin' u kojem se Luko Paljetak bavi životom velikog Marina Držića.

Tim povodom autor je dao intervju za Vjesnik, kojega možete čitati ovdje

Ovogodišnji, 12. Forum Tomizza počinje 25. i traje do 28. svibnja; destinacije su dobro poznate: Trst, Kopar i Umag.
Tema ovogodišnjeg simpozija i književnog natječaja glasi: Nema granice ima.
Also sprach Milan Rakovac: "Granica i granice i jesu i nisu, i kad jesu (EU-utvrda na Dragonji), i kad nisu (prazne utvrde na Soči). U ovom polietničnom mikrokozmosu granice nas i dijele i spajaju: I gdje jesu, i gdje „nisu“. Moramo pogledati daleko preko njih, duboko u sebe; da ih tamo, u svojoj nutrini, obesmislimo... ".

Za program zbivanja kliknite ovdje

Jedanaestu nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo dobila je Tanja Mravak za zbirku priča “Moramo razgovarati”, dok je nagradu za najbolje pubilicističko djelo dobio Drago Hedl za knjigu “Branimir Glavaš - kronika jedne destrukcije”.

Svaka nagrada sa sobom donosi i 50.000 kuna te skulpturu Danijela Kovača.

Godine 1997. Ogranak Matice hrvatske Sisak pokrenuo je književnu manifestaciju Kvirinove poetske susrete u čast zaštitnika grada Siska sv. Kvirina.

Već petnaest godina na Kvirinovim poetskim susretima sudjeluju ugledni hrvatski pjesnici i pisci, više od osamdeset. Oni su zaslužni da je Sisak postao grad pjesnika i poezije.

Na Susretima se dodjeljuju dvije nagrade: Plaketa sv. Kvirina, rad akademskog kipara Zlatka Brkića, za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu i nagrada za najbolju knjigu poezije autorima do 35. godine.

Ovogodišnju nagradu Plaketu sv. Kvirina za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu, žiri Darija Žilić, Tin Lemac i Đurđica Vuković, dodijelio je pjesnikinji Sonji Manojlović.

Dobitnik nagrade za najbolju pjesničku zbirku objavljenu u 2010. godini, izbornica Darija Žilić, jest Branislav Oblučar za knjigu 'Pucketanja' u izdanju Algoritma iz Zagreba.

Nagrade će biti uručene dobitnicima na 15. Kvirinovim poetskim susretima 3. lipnja 2011. godine u Sisku, Matica hrvatska Sisak, s početkom u 20 sati.

Nagrada Plaketa sv. Kvirina, za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu do sada je dodijeljena: Stjepanu Vladimiru Letiniću (1997.), Titu Bilopavloviću (1998.), Miroslavu Mađeru (1999.), Dragutinu Tadijanoviću (2000.), Zvonimiru Mrkonjiću (2001.), Zvonku Makoviću (2002.), Branimiru Bošnjaku (2003.), Borbenu Vladoviću (2004.), Miloradu Stojeviću (2005.), Slavku Jendričku (2006.), Ivanu Rogiću (2007.), Branku Čegecu (2008.) i Tei Rimay Benčić (2010. posthumno).

Nagradom za najbolju knjigu poezije nagrađeni su: Ivica Prtenjača 'Pisanje oslobađa', Drago Glamuzina 'Mesari', Damir Radić 'Jagode i čokolada' , Romeo Mihaljević 'Noćni jezik', Marijana Radmilović 'Bolest je sve uljepšala', Ana Brnardić 'Valcer zmija', Ivana Bodrožić 'Prvi korak u tam'i, Marko Pogačar 'Pijavica nad Santa Cruzom' i Franjo Nagulov 'Tanja'.

KRITIKA: Rade Jarak – 'Pustinje' (Litteris, Zagreb, 2008.)

Nova, osma po redu knjiga dubrovačkog pisca Rade Jarka ''Pustinje'' istovremeno je izišla u Hrvatskoj i u Srbiji. Roman je u nas objavio zagrebački nakladnik Litteris dok je srpsko izdanje rezultat prijateljstva i suradnje između dvojice entuzijasta zaslužnih za dva vrlo čitana internetska književna časopisa. Rade Jarak naime već godinama uređuje internetski književni časopis ''Knjigomat'', na kojemu je dosad objavio više stotina poetskih, proznih i esejističkih uradaka brojnih poznatih ali i još neetabliranih autora s prostora bivše Jugoslavije, a isti posao u virtualnom časopisu za književnost ''Balkanski književni glasnik'' obavlja beogradski pisac Dušan Gojkov. Svoju suradnju oni planiraju nastaviti tako što će Jarak u nakladi ''Knjigomata'' uskoro objaviti hrvatsko izdanje romana ''Pisanje po vodi'', romana koji je pobijedio na prestižnom natječaju ''Istok-Zapad'' a što ga je Dušan Gojkov napisao u suradnji s književnicom s otoka Krka Elfridom Matuč Mahulja. Višestruko ''pobratimstvo lica u svemiru'', započeto u virtualnom tako je eto prenijeto i u stvarni svijet, na radost i dobrobit zaljubljenika u kvalitetno štivo.

U svojoj novoj knjizi ''Pustinje'', koju naziva fikcionalnom autobiografijom, odnosno ''elegijom o jednom vremenu'' Rade Jarak izlaže sjećanja na vlastito odrastanje, koje je, kako sam kaže, bilo lišeno velikih gesta, velikih junaka, velikih opasnosti ili velikog cilja već se razbilo u oblake malih događaja, u nizove odvojenih slučajnosti, svaka sa svojim vlastitim vrijednostima. Iako piše iz pozicije odraslosti, autor se trudi rekreirati maštu djeteta još nezasićenih, neutaženih čula i znatiželju mladog bića još otvorenog za podražaje iz okoline i spremnog na čuđenje pred stvarima i pojavama kojima odraslost oduzima čar, pretvarajući njihovu jedinstvenost u običnost, banalnost. Stoga su Jarkove rečenice prepune metafora i poredbi, svaka stvar podsjeća na neku drugu jer percipirana od strane djeteta ona još nije postala dekorom ili pukim inventarom svakidašnjice već u sebi krije tajne i razigrava maštu. ''Sjenilo prastare svjetiljke nalik je na prozirni čipkasti rukav kakve damske haljine za bal'', ''glava batića za meso nalikuje bolničkom instrumentu'' a ''lokrumski vrt je začarani dvorac sa stotinu vrata i još toliko soba, ali bez izlaza'' jer dijete sve oko sebe gleda kao da to vidi prvi put i svaki put primjećuje nešto prije nezamijećeno i dotad neuočeno. Neke stvari izazivaju čuđenje, neke zanos a neke čak posljeduju i strahom, ali uvijek je mašta ta koja percipirano lišava banalnosti, mikrosvijetu svakodnevlja udahnjujući čar neobičnosti, čarolije i začudnosti.

Zahod obiteljske kuće, smješten na najviši kat, s prozorčićem s kojeg pogled pada na dubrovačke zidine, kule ispod Minčete i plavetnilo pučine, autor prepoznaje kao mjesto na kojem se rodio pisac u njemu, ali istovremeno, i umro slikar. (Jarak je naime diplomirao slikarstvo, što je vrlo primjetno u ovoj knjizi koja obiluje brojnim detaljističkim i vrlo rafiniranim opisima prirode, predmeta, ljudi, pojava). S tog je zahodskog prozorčića Jarak promatrao more čiju plavet i stalne mijene nikako nije uspijevao autentično prenijeti na slikarsko platno, ali je u istom tom zahodu kao dijete maštao i fantazirao – da ne sjedi na zahodskoj školjci već u kapsuli svemirskog broda leti put nebeskih visina, ili je to bila usamljena kula ili pak svjetionik na rubu pustog otoka, u svakom slučaju azil u kojem nastaju romani, odnosno hermetična opna odvojena od svijeta u kojoj razigrana mašta budi pisca u njemu.

Osim za prostor grada Dubrovnika i njegove okolice, odnosno interijere kuća, pripovijedanje je vezano i za osobe koje su ponajviše utjecale na formiranje pripovjedačeve osobnosti i stavova. To su prvenstveno tetka Jele i dundo Pavo, s kojima je provodio ljeta, a koji su, budući da nisu imali svoje djece, dječaka prigrlili kao spas od praznine u koju se mogla zaglibiti njihova svakodnevica, te su, imajući razumijevanja za svaki njegov djetinji hir, njegovali sve nijanse njegova karaktera. Pripovjedač je tako zapravo živio u dvije različite obitelji – s ocem i majkom uz, uvjetno rečeno običnu, prosječnu roditeljsku ljubav te s dundom i tetkom uz beskrajnu, nevjerojatnu privrženost. To je, kako autor sam kaže, na neki način razbilo njegovu cjelovitost i učinilo ga pomalo krhkim, ali je i - umnogostručujući vidike i uvide - otvorilo prolaz u nove svjetove, čineći od njega tzv. alternativnog, umjetnosti posvećenog tipa. Pritom je i ton pripovijedanja ovisan o tome evocira li se vrijeme provedeno uz roditelje ili ono uz dunda i tetku – melankoličan, suptilan i liričan prikaz života u dundovoj, ladanjskoj, zelenilom okruženoj kući na Lapadu, spram dinamičnije, britkije i rastrzanije proze u kojoj se autor prisjeća dana provedenih u sumornom radničkom naselju Šipčine, uz roditelje. U dobi kasnijeg dječaštva eksterijeri sve više zamijenjuju kućnu atmosferu te se plaža ispostavlja epicentrom zbivanja, pretvarajući se u ljetno učilište arogancije i perfidne lakoće ophođenja, odnosno raskalašeni poligon mašte koja se naprezala do pucanja. Na plaži se naime učilo prepoznavati namještenu čednost i prijetvornost u mekom hodu djevojaka po vrućem pijesku i uvježbavati kroćenje složenog instrumentarija bludnih želja i pohote skrivenih iza pasioniranog promatračkog stava prividne nezainteresiranosti, i u tim erotizmom nabijenim dionicama, miješajući naturalizam i grotesku Jarak kao da zaziva Passolinija i Zafranovića.

Premda je knjigu podnaslovio kao fikcionalnu autobiografiju, stupanj vjerodostojnosti opisanog vrlo je visok – što autor podcrtava i pojedinim autentičnim fotografijama – pa se može zaključiti da se fikcionalnost u ovom slučaju odnosi na sam postupak prisjećanja kao izvlačenja iskustava iz mentalnog arhiva u kojega doživljaje svakodnevno pohranjujemo, a čime cijeli naš život prelazi u sferu imaginarnog i pretvara se na neki način u fikciju. Radi se o fragmentarnoj, retrospektivnoj, nelinearnoj poetskoj prozi gustog, zasićenog izraza prepunog lirskih pasaža; emfatičnoj prozi na tragu Stanka Andrića, Brune Schulza i Danile Kiša u kojoj autor, miješajući sjećanja, dojmove i snove rekreira svijet odrastanja i dječačke inicijacije, registrirajući mitsko povrh onog svakodnevnog, običnog i uobičajenog. A baš kao što za staru gradsku dubrovački jezgru koja je bila središte njegovih dječačkih mističnih istraživanja Jarak kaže da ima bezbroj točaka, neuralgičnih središta, sitnih fokusa koji pažnju uvijek odvlače u nekom drugom smjeru, tako se i za njegovu knjigu može reći da je rapsodija minijatura, velika zbirka čudnih detalja ali bez onog posebnog mjesta potpune gustine, središta, srži, bez koherencije i čvrstine. No to je i neizbježno ako znamo da je svaka autobiografija otvorena, nedovršena cjelina, struktura spremna za nadopisivanje, za umetanje novih fragmenata i svakodnevno nadoslikavanje, za nastavak potrage za samim sobom, kroz pustinju u duši.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 374, srpanj 2008.

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i
moj tekst o knjigama
Hanifa Kureishija i
Nadeema Aslama

Novi 'Vijenac još donosi:

- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi pjesama Lidije Dujić
- tekst Krešimira Bagića : Od figure do kulture - amplifikacija, akumulacija
- tekst Strahimira Primorca o seriji knjiga Mozaik knjige 'Priča na dar'
- tekst Pavla Pavličića iz ciklusa 'More i voda' : Klupa i šentada
- tekst Tonka Maroevića o knjizi 'Epistolar' Dušana Karpatskog
- tekst Maje Zovko o knjizi Bernarda Atxage 'Priče iz Obabe'
- tekst Mirjane Polić Bobić povodom smrti Ernesta Sabata
- poezija Miroslava S.Mađera

te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana J. Jelačića 7/I, Zagreb

poziva nas na predstavljanje
ekskluzivne esejističko-povijesne knjige autorice
prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić
„G r a d k o j i š a r m i r a - P o ž e g a“
(izd. DHK Ogranak slavonsko-baranjsko–srijemski, Osijek, 2011.)


Govorit će:
akademik Nedjeljko Fabrio
akademik Dubravko Jelčić
Zdravko Ronko, gradonačelnik Požege
i autorica

Ulomke će čitati dramski umjetnik Darko Milas.

Voditeljica Tribine DHK
Lada Žigo

u četvrtak, 19. svibnja 2011. u 12 sati!

U srijedu, 18.05. 2011. u 19 sati
u Hrvatskom društvu pisaca,
Basaričekova 24, Zagreb

održat će se
razgovor s Lanom Derkač.

Lana Derkač (1969.) piše poeziju, prozu, eseje i drame. Autorica je više knjiga. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim festivalima, a književni radovi su joj prevođeni na četrnaest jezika.

O poeziji Lane Derkač govorit će pjesnik i kritičar Branko Maleš.

Voditeljica tribine Dekonstrukcije
Darija Žilić

Nakon kraće pauze, serija mojih intervjua na portalu Moderna Vremena Info ide dalje.

Nova sugovornica bila mi je Lada Žigo, književna kritičarka, esejistica, novinarka, autorica triju proznih knjiga i voditeljica brojnih književnih tribina, s kojom sam pročavrljao o hrvatskom novinarstvu, o štrajku novinara Večernjeg lista, o feminizmu, ženskom pismu, položaju pisaca ali i žena u Hrvatskoj, te o njezinim knjigama.

Razgovor čitajte ovdje

U Knjižnici Sesvete
u sklopu tribine
'Bliski susreti pjesničke vrste'

u četvrtak, 19.05.2011.
u 18:30 sati

međusobno će se predstaviti
pjesnikinje

Darija Žilić
Irena Matijašević
Evelina Rudan

Voditelj Ivan Babić

Proteklog vikenda u Pazinu su održani 15. međunarodni susreti izdavača "Put u središte Evrope", gdje su dodijeljene sljedeće stipendije i nagrade:
- Stipendija za jednomjesečni boravak pisca u Pazinu (Kuća za pisce): Kemal Mujičić Artnam
- Stipendija za jednomjesečni boravak pisca u Grazu: Maja Hrgović
- Stipendija za jednomjesečni boravak pisca u Rijeci (Rezidencija Kamov): Željko Ivanković (Sarajevo)
- Stipendija Centra za knjigu iz Zagreba za jednomjesečni boravak prevoditelja u Pazinu: Igor Isakovski (Skopje)
- Nagrada "Jure Grando" - stipendija za jednomjesečni boravak pisca horora u Kringi: Katarina Brbora
- Nagrada Istarske županije za knjigu o Istri: Slavko Kalčić za prijevod na roverski čakavski Božanstvene komedije Dantea Alighierija, odnosno Danteovog Pakla pod nazivom "Paká - Bogodična komedija"
- Nagrada Istarske županije za prijevod knjige o Istri: Lorena Monica Kmet za prijevod romana Fulvia Tomizze "Djevojka iz Petrovije".

Dobitnike nagrada i stipendija 15. "Puta u središte Evrope" odabrala je komisija u sastavu Vanesa Begić, Ivan Sršen i Darija Žilić, kojima se organizatori i sudionici Susreta zahvaljuju za predan i savjestan rad.

Osmo izdanje Zagrebačkog sajma knjiga održat će se od 18. do 28. svibnja u Profil Megastoru.

Program obuhvaća predstavljanje cijelog niza novih knjiga - Luka Paljetka, Roberta Perišića, Mirjane Krizmanić, Borisa Dežulovića, Nikole Batušuća, Viktora Žmegača, Stanka Andrića, Abdulaha Sidrana, Bore Radakovića, Marka Pogačara, Pavla Pavličića, itd. , od kojih će mnoge izaći iz tiska upravo za vrijeme Sajma.

Program Sajma ovdje

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta "Besplatne elektroničke knjige" nove besplatne naslove: zbirku pjesama "Dok prelazim asfalt" Krešimira Mićanovića i roman "kratkog daha" - "Ekskurzija" Nevena Ušumovića.

Trenutno je na stranicama projekta "Besplatne elektroničke knjige" dostupno 127 naslova.

Da vas podsjetim, prije nekoliko mjeseci DPKM je objavio i moju knjigu kritika strane proze 'Utočište od riječi'. Čitati je možete na ovome linku

80 godina života, 60 godina prevodilaštva, 150 prevedenih knjiga, 550 uređenih knjiga = Zlatko Crnković.

Razgovor čitajte ovdje

Pod naslovom "Škrinjica", na novom će Književnom petku biti predstavljena antologija suvremenog hrvatskog duhovnog pjesništva.
O knjizi će govoriti Sead Muhamedagić, Denis Peričić te voditelj Književnog petka Boris Perić.
Tribina će se održati 13. svibnja u 20 sati u
Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3 kat.

Žiriji nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno i publicističko djelo u 2010. objavili su imena petero finalista.

Imena finalista prozne nagrade dostupna su ovdje a finaliste publicističke nagrade saznajte ovdje

Hrvatski radio 3.program
12.05.2011. 18:00

RADIO DRAMA: Irena Lukšić - "Sjajna zvijezda Rovinja"

Dramska pripovijest poznate hrvatske književnice i književne znanstvenice Irene Lukšić "Sjajna zvijezda Rovinja", počinje u odjeljku vlaka Zagreb-Pariz, susretom dvije središnje junakinje - Renate i Anite. Tijekom ubrzanih, gotovo filmskih promjena mjesta zbivanja i pripovijednih stajališta, okupljajući oko narativne gladi svojih junakinja najvažnija razdoblja 20.stoljeća, autorica razmjenjuje i troši mnoge priče, a isto tako nagriza parodiranjem pirandelovske teme općeg relativizma i mogući identitet svojih živahnih junakinja. Redateljski znalački ovu postmodernističku temu postavlja Jasna Mesarić.

Režija: Jasna Mesarić
Urednica: Lada Martinac-Kralj

33. Dani znanstvene fantastike – SFeraKon 2011. – održat će se od 13. do 15. svibnja 2011. godine u Zagrebu, u prostorijama Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER-a).

Program će uključivati žanrovska i popularno-znanstvena predavanja, prezentacije, okrugle stolove, tribine, kvizove, radionice i ostale točke zabavnog programa.

SFerakon će ugostiti čak četiri počasna inozemna gosta : predsjednika Europskog SF društva Davea Lallyja, te srpske pisce fantastike i horora Gorana Skrobonju, Ota Oltvanjija i Darka Tuševljakovića.

Posjetitelji će i ove godine dobiti zbirku najboljih SF priča pristiglih na natječaj Društva SFera i Mentora. Ovogodišnja, 17. po redu zbirka, nosi naslov “[...]“ (znak kojim se zamjenjuje dio teksta koji nedostaje, poznat pod nazivom lakuna).

Suroganizator SFeraKona je Zagrebački foto-kino savez, a organiziran je uz potporu Grada Zagreba.

Više o Sferakonu na http://sferakon.org

Predstavljanje knjige
„Berlin“ autora Aleša Štegera,

u utorak 10. svibnja 2011. u 18:00 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.

Sudjeluju Aleš Šteger, Zvonko Maković i Branko Čegec, a bit će prikazan i film „Berlin, the city named desire“ Petera Zacha.

Simpozij „Thomas Bernhard und Kroatien“
12.  13.05. | LOVRAN
Hotel „Bristol“

Sudionici:
Univ.-Prof. Dr. Marijan Bobinac, Doz. Dr. Milka Car Prijić, Dr. Martin Huber, Dr. Dragutin Horvat, Univ.-Prof. Dr. Slavija Kabić, Dr. Manfred Mittermayer, Uni.-Assist. Dr. Petra Žagar-Šoštarić, Mag. Ingrid Unterhauser, Sead Muhamedagić

80. godišnjica rođenja Thomasa Bernharda povod je Austrijskom Kulturnom Forumu da se u okviru hrvatsko-austrijskog književnog simpozija u Lovranu, mjestu u kojem je Bernhard često provodio svoj godišnji odmor, posveti istraživanju odnosa Thomasa Bernharda prema Hrvatskoj: nastanku pojedinih djela („Amras“, „Die Kälte“, „Der Stimmenimitator“, „Auslöschung“) za vrijeme boravka u Lovranu i Dubrovniku te način recepcije Bernhardovih djela u Hrvatskoj.

U okviru simpozija
12.05. | 19:00 | RIJEKA
knjižara Ri-Book, Janeza Trdine 9a

PREDSTAVLJANJE KNJIGE
Thomas Bernhard
„Brisanje. Raspad." (izd. Meandar 2011.)

Moderira: Doz. Dr. Milka Car Prijić
Prevoditelj: Sead Muhamedagić
Sudjeluju: glumica riječkog HNK Anastazija Blaž Lečić i urednik knjige Branko Čegec

U rujnu prošle godine Robert Perišić je u 'Globusu' iznio, po mom sudu, promašenu ideju (o čemu sam pisao ovdje ) o stvaranju tzv. državnih pisaca koji bi trebali od države dobivati mjesečnu plaću.

Od toga je, kako se čini, odustao, a sad izlazi s idejom novog modela subvencioniranja pisaca. Ideja je dobra, osobito zato što je zapravo na tragu mog razmišljanja iz ovoga moga teksta .

Odnosno, Perišićeva je ideja da bi osim subvencioniranja još neobjavljenih knjiga država trebala isplaćivati potpore i za, kako on kaže 'uspjele' (a ja bih ipak rekao kvalitetne) knjige iz prethodne godine. (Jer, pod pojmom 'uspjele knjige' netko može podrazumijevati knjigu koja se dobro prodaje, a to nužno ne znači i kvalitetu).

O Perišićevoj inicijativi čitajte ovdje .

Bez obzira je li Perišić 'posudio' od mene ideju ili ne, bit će mi jako drago ako inicijativa bude prihvaćena od strane Ministarstva kulture, jer bi praksa 'svakome pomalo, nikome dovoljno' napokon mogla biti zamijenjena praksom 'odvajanja žita od kukolja' i financiranja samo onoga što zaista vrijedi. Čak nije potrebno niti povećavati ukupan iznos koji bi se isplaćivao za potpore, kao što sam u linkanom tekstu već napisao, nego isti taj iznos isplaćivati manjem broju pisaca, ali onima koji kvalitetom svojih djela to zaista zaslužuju...

Facebook grupa Poetiziranje i nakladnička kuća Venerus iz Rijeke u suradnji s riječkim ogrankom DHK-a pozivaju mlade pjesnike i prozaike (do 30 godina) na sudjelovanje u objavi prvog zbornika 'Poetiziranje'.

Svaki sudionik (mlađi od 30 g.) može poslati 20 pjesama ili do 20 kartica proznih tekstova, a ovisno o broju prijavljenih autora, svaki će autor biti zastupljen u zborniku najmanje s jednom a najviše s deset stranica teksta.

Rok za slanje rukopisa je 20.05.2011. a do kraja svibnja svi će autori biti obaviješteni hoće li i s koliko starnica biti zastupljeni u zborniku.

Rukopisi trebaju biti u Wordu, font Times New Roman, vel. 12, dvostruki prored.

Autori moraju poslati i kratku biografsku crticu, broj telefona, adresu staniovanja i e-mail adresu.

Rukopise slati istovremeno na ove adrese :

antonia.martincic@gmail.com
kovacevic.andrijanic@gmail.com
dianarosandic@gmail.com

Prodajna cijena zbornika bit će 100,00 kn a autori zastupljeni u zborniku svoj će primjerak platiti 30,00 kn (ako imaju 1 do 5 stranica teksta u zborniku) ili 60,00 kn (autori s 6 do 10 stranica teksta u zborniku). Svaki dodatni primjerak autori mogu otkupiti s popustom od 10 %. U cijenu nisu uračunati troškovi poštarine za slanje unutar Hrvatske (a iznose 20,00 kn).

Autori koji budu obaviješteni da su zastupljeni u zborniku moraju u odgovoru na taj mail napisati koliko primjeraka zbornika žele kupiti.

Hrvatski radio 3.program
09.05.2011. 18:00

RADIO - IGRA: Daša Drndić - "Tri dana u životu Ludwiga Jakoba Fritza"

Radio drama Daše Drndić potresna je priča o vremenu s početka 20. stoljeća kada su veliki parobrodi iz Rijeke u Novi svijet i neizvjesni život odvodili na tisuće emigranata, uvjerenih da će u Americi pronaći spas od teškog života na starom kontinentu. Kroz kolaž osjećaja, iskaza, bizarnosti i slučajnih susreta, autorica fotografskom preciznošću zaustavlja trenutak biografskog loma mnoštva bezimenih ljudi, za kojima su danas ostali samo nejasni i magloviti tragovi.
Režija: Ranka Mesarić
Urednik: Hrvoje Ivanković

Društvo hrvatskih književnika objavilo je natječaj za dodjelu nagrade 'Ksaver Šandor Gjalski'.

Propozicije dostupne ovdje

U povodu obilježavanja Dana Europe,
u ponedjeljak, 09. svibnja 2011. u 20 h u
Knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović",
Preradovićeva 6, Zagreb
održat će se

PREZENTACIJA PROJEKTA
'M I R O V N E S V E S K E'

SUDJELUJU: Darija Žilić, Gordana Bosanac, Barbara Matejčić, Marina Šur Puhlovski i Šura Dumanić

Voditeljica Knjižnice
prof. Jasna Kovačević

Književni susret
Tamna strana bajke
održat će se
u nedjelju 8. 5. u 19 sati
u Caffeu Havana u Samoboru.

S gostima tribine, Manuelom Zlatar i Krunom Čudinom, razgovarat će moderatorice Mihaela Gašpar i Vera Vujović.

U glazbenom dijelu večeri nastupa Dunja Knebl

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i
moja kritika knjige
'Moj muž Daniil Harms'
Marine Durnovo i
Vladimira Glocera


Novi 'Vijenac još donosi:

- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- tekst Ljerke Car Matutinović o slikovnici 'Kako se crta sunce' Šime Ešića i Toše Borkovića
- tekst Krešimira Bagića : Od figure do kulture - hipotipoza, topografija, topotezija
- tekst Davora Šalata o knjizi poezije Damira Radića 'Pokopana tajna'
- tekst Pavla Pavličića iz ciklusa 'More i voda' : Podrum i konoba
- tekst Marije Perice o knjizi Senka Karuze 'Kamara obscura'
- tekst Drage Jančara na temu 'Što znači biti pisac iz Istočne Europe', u povodu 100. obljetnice rođenja Czeslawa Milosza
- tekst Dunje Fališevac o zborniku čitanja hrvatske lirike 'Muzama iza leđa'
- tekst Mire Muhoberac o knjizi 'Mitski zbornik', ur. Suzana Marjanić i Ines Prica
- tekst Viktorie Franić Tomić povodom srpskih posezanja za hrvatskom kulturom - u 'Deset vekova srpske književnosti' uključeni i dubrovački pisci
- kratka proza Ivane Šojat Kuči

te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

Pod naslovom "Otputovanja" na novom će Književnom petku biti predstavljeno stvaralaštvo Predraga Vrabeca, suvremenog hrvatskog autora koji se nakon poduže pauze ("Juriš lake konjice" - u današnje doba već antologijska zbirka pjesama u prozi objavljena 1987.) vraća s dvjema novim poetskim zbirkama "Stabla visine" i "Ormarin". Riječ je također o pjesmama u prozi. Generacijski, Vrabec pripada offovcima, ali ga više "vezuju" uz quorumaše, to je pjesnik precizna poetskog izričaja, koji svoju riječ-stih cizelira do zatvorenosti i jednostavnosti. Bavio se konceptualnom umjetnošću, verbo-vizualnom poezijom, gestualnom poezijom, foničnom poezijom, kazalištem, izvodio performanse. Svoje tekstove objavljivao je u raznim časopisima i na radiju. U razdoblju od 1999. do 2004. ušao je u projekt „Odustajanje od pisanja“. Nešto prije nego što se vratio pisanju prakticirao je usmenu poeziju. Zastupljen u antologijama, panoramama i izborima poezije i proze.

Osim autora, o knjizi će govoriti voditelj Književnog petka Boris Perić.
Tribina će se održati 6. svibnja u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3 kat.

Bertrand Russell (1872. - 1970.) svakako je jedan od najutjecajnijih mislilaca dvadesetog stoljeća i to jednako zbog opsega tema kojima se bavio kao i zbog raznovrsnosti pristupa koje je zbog izuzetne erudicije mogao primijeniti na predmete svojih istraživanja. Rijetko je, naime, u 20. stoljeću bilo moguće naći takav renesansni um koji se s jednakom kompetencijom mogao baviti filozofijom, matematikom, logikom, poviješću i društvenim teorijama kao što je to mogao B. Russell.

Knjiga "Povijest zapadne filozofije" možda je prva knjiga uopće koja je tako opsežnu temu kao što je pregled filozofskih ideja i pravaca koji su se razvijali preko dvije tisuće godina u zapadnome kulturnom krugu pokušala prikazati na moderan način, jezikom razumljivim jednako stručnom čitatelju kao i zainteresiranom laiku.

Uz to, pristup je knjige sintetski, s mnogo međusobna povezivanja i upućivanja čitatelja na to da vidi poveznice između ideja i mišljenja koji možda i nisu doslovno povezani u nekom vremenskom slijedu ili slijedu pojedinih filozofskih škola. Za Russella filozofija nije nikada bila neka suhoparna akademska disciplina nepovezana sa stvarnim životom, već okosnica napretka zajednice i jedan od glavnih preduvjeta da se svijet učini boljim.

Zbog britkosti stila, dubine uvida, jasnog jezika i sintetskog pristupa, "Povijest zapadne filozofije", ni danas, više od pola stoljeća nakon što je prvi put objavljena, nije izgubila ništa od svoje svježine i vrijednosti. Svakome tko se želi uputiti u povijest i pravce filozofskog mišljenja od početaka filozofije pa sve do prve polovice dvadesetog stoljeća, ona je i danas vrijedan priručnik i gotovo nezamjenjivo referentno djelo.

Žiri Jutarnjeg lista odabrao je 12 knjiga u konkurenciji za nagradu za najbolju proznu knjigu 2010.

Više ovdje

Knjižnica Sesvete
Trg D.Domjanića 6

poziva nas na

predstavljanje
nove knjige pjesama

Seada Begovića
'Uresi'

Sudjeluju
Sead Begović
Evelina Rudan
Ervin Jahić
Ivan Babić

u čitaonici Knjižnice Sesvete
četvrtak, 05.05. u 18:30 sati

KRITIKA : Ernesto Sabato - 'Tunel' (SysPrint, 2005.)

Premda autor samo tri romana (i cijelog niza knjiga eseja i kritika), Ernesto Sabato (rođ. 1911.) smatra se, uz Borgesa i Cortazara, najznačajnijim argentinskim književnikom. U svom debitantskom, egzistencijalističkom romanu 'Tunel', pisanom u obliku monološke ispovijesti jednoga ubojice, Sabato progovara o nemogućnosti komunikacije između ljudskih bića kao otponcu za put ka ludilu i (samo)uništenju.
Već naslovnim motivom tunela Sabato apostrofira svoju tematsku preokupaciju - ljudsku alijeniranost, nepristupačnost, izdvojenost i učahurenost u vlastitu samoću. Sabatova je pesimistična, mizantropska teza da ljudi žive svako u svome tunelu staklenih stijenki, a providnost njegovih zidova daje im iluziju mogućnosti komunikacije i međusobnog sjedinjenja. No upravo je ta staklena opna, taj providni zid ono sudbonosno mjesto loma u komunikaciji, ona letalna providna nepropusna prepreka koja ljude zauvijek onemogućava u približavanju jednih drugima, koja njihove međusobne odnose izobličava, a namjere izokreće. Gledane kroz staklenu membranu, tuđe grimase gnušanja i nesklonosti često se čine facijalnim izrazima simpatije i dostupnosti, pa tako, jer nisu drugo doli izobličeni izrazi prijezira i mržnje u začetku, postaju uzrocima fatalnih nesporazuma i skorašnjih emocionalnih lomova.

Svako je umjetničko stvaranje određeni (neki čak kažu, patološki) tip pokušaja komuniciranja s drugima, a u sadržinu svog artefakta svaki umjetnik (uglavnom svjesno ali velikim dijelom i bez namjere) upisuje svoje viđenje svijeta, odnosno samoga sebe, i svog mjesta u svijetu, pa recipijentovo prepoznavanje toga, za umjetnika predstavlja najizrazitiji znak bliskosti i srodnosti. Upravo se iz tog razloga Sabatov antijunak, slikar Juan Pablo Castel impulzivno zaljubljuje u djevojku koja jedina na izložbi pomnu pozornost pridaje skrivenom, a ključnom detalju na njegovoj slici - motivu prozora u kutu slike koji predstavlja umjetnikov pogled na vanjski svijet iz mračnog, samotničkog tunelskog prostora u kojemu on (i svi mi, po njemu) obitavamo. Sabato u romanu vrlo dojmljivo dočarava gradaciju slikarevih emocija i postupnu transformaciju njegove ljubavi u opsesivnom, bolesnom ljubomorom uzrokovanu mržnju, koja ga naposljetku pretvara u ubojicu svoje muze i ljubavnice. Sabatov slikar, kako sam kaže, 'ne gaji prevelike iluzije prema čovječanstvu' i 'ljude vidi prljavima, pokvarenima, kukavnima, gramzljivima, ružnima i zlima'. No, shvačajući da je i sam sastavni dio takvoga svijeta, često ga obuzima bijes samouništenja, a njegovu mizantropiju niti ljubavni emocionalni zanos ne uspijeva otkloniti. Usto je i hipersenzibilan, vrlo nepovjerljiv, sumnjičav i pretjerano analitičan, svaku rečenicu ili gestu sugovornika on je spreman do u detalje raščlanjivati, tražeći u slučajnom podizanju obrve ili titraju usne skriveno, protiv sebe upereno značenje, što uz emocionalni kaos ljubavlju izazvan, ubrzo dovodi do ubilačke paranoje.

Sabato se izražava kratkim, jezgrovitim, jednostavnim rečeničnim sklopovima, lišenim pretjeranog kićenja i elaboracija i izraženima u monološkom, kontemplativnom obliku Castelove struje svijesti. U 'Tunelu' on istražuje neistražene, mračne zakutke svijesti, dojmljivo dočaravajući grčevitu umjetnikovu borbu s vlastitim unutrašnjim demonima i opsesijama teško dokučiva porijekla. Ukupan dojam nespoznatljivosti i postupnu prevlast iracionalnog autor naglašava oniričnom, snovitom atmosferom, pa je često teško razlučiti stvaran događaj od Castelovog umišljaja ili snoviđenja.

Slikar Castel tipični je egzistencijalistički junak, neuklopljeni individualist, (samo)izopćeni intelektualac čiji nonkonformizam autoru služi za iskazivanje vlastitog svjetonazora i kritičkog stava spram tadašnje argentinske socijalno-društvene zbilje, a to posebno prepoznajemo u dvije duhovite sekvence – prilikom Castelovog susreta s Marijinim rođacima na ladanju Sabato ismijava buržoasku skorojevićku snobovštinu, dok birokratsku okoštalost i nefleksibilnost opanjkava komičnom epizodom u pošti. Slijedom toga podrazumijeva se da je rukopis premrežen brojnim esejističkim dionicama, od kojih se najzanimljivijima ispostavljaju raščlamba odnosa dobra i zla, autoironična analiza ljudske (i umjetnikove, autorske) taštine i oholosti, te duhovit, cinično-prkosan Castelov odnos spram kritičara, kao 'pošasti koju nikad nije uspio shvatiti'.

'Tunel' je originalno objavljen 1948. godine i predstavlja prvi dio Sabatove kultne trilogije o mračnim stranama ljudske psihe, te nam ostaje nada da ćemo od SysPrinta uskoro dobiti i ostatak Sabatova troknjižja, romane 'O herojima i grobovima' i 'Anđeo uništenja'.

(Napisao : Božidar Alajbegović, svibnja 2006.
objavljeno u 'Vijencu', broj 321, 22.06.2006.)

Više o Ernestu Sabatu ovdje

Hrvatsko društvo pisaca
Basaričekova 24, Zagreb

poziva nas na

Razgovor sa Silvestrom Vrljićem


Silvestar Vrljić autor je četiri zbirke pjesama, pjesme su mu prevođene na brojne jezike, a osnivač je i udruge Brutal koja organizira međunarodni festival poezije. Vrljić će govoriti o svom pjesničkom, uredničkom, i aktivističkom radu. Na tribini će njegovo pjesništvo biti predstavljeno i kroz dramski prilog u režiji Dorte Jagić.

u srijedu, 04.05. 2011. u 19 sati

Voditeljica tribine Dekonstrukcije
Darija Žilić

- Robert Asbacka - Pothvat za kraljicu

- Alois Hotchnig - Ludwigova soba

Inače, edicija je redizajnirana, o čemu vlasnik izdavača Disputa, Josip Pandurić, govori ovdje