Pod naslovom Vjesnici nove književnosti sabrani su kritičko-esejistički tekstovi o knjigama koje su u protekla dva desetljeća predstavljale važan kulturni događaj u ruskoj – a počesto i u hrvatskoj te svjetskoj kulturi. Velike demokratske promjene koje su se, naime, dogodile nakon pada Berlinskog zida iznijele su na vidjelo mnoga bitna djela koja se u uvjetima totalitarnih režima nisu smjela spominjati. Riječ je o beletristici, poglavito o djelima autora koji su ostvarili značajan opus u emigraciji – poput Leonida Andrejeva ili Leonida Cipkina, potom o publicistici koja je imala utjecaja na suvremenu misao, poput djela Georgija Fedotova, zatim o znanstveno relevantnim izdanjima iz poznatih svjetskih slavističkih centara (zbornik o Ani Ahmatovoj), ali i poeziji koja se s podjednakom pozornošću pratila u Rusiji i dijaspori (Marina Temkina). U žiži autoričina interesa nalazi se i aktualna književna proizvodnja u Rusiji, posebno knjige pisaca koji su nekoć djelovali u uvjetima undergrounda (npr. Dmitrij Prigov).
Prateći zbivanja u književnom životu Rusije i rusko približavanje Zapadu autorica je ispisala i svojevrsnu kroniku «odrastanja» bivših socijalističkih društava, njihovu vitalnost i želju za ispravljanjem velikih povijesnih nepravdi. Tekstovi o ruskim knjigama i autorima svjedočanstvo su o jednom vremenu, o svijetu koji uvijek traži neka bolja rješenja od postojećih. Naposljetku, tekstovi na mnoge ruske teme itekako su bliski hrvatskim duhovnim iskustvima i očekivanjima.