Iako naslov knjige navodi na pomisao da se radi o putopisu, tema Ararata nije putovanje i uspon na mitsku planinu, a još manje potraga za ostacima Noine arke, koja se prema Bibliji, ali ne samo prema Bibliji, nakon općeg potopa nasukala na padine te planine. Tema je prije svega potraga za izgubljenom vjerom iz dječjih dana u konfliktu između religije i znanosti, ili prije svega: traženje sebe samog. Nakon strogog kalvinističkog odgoja u djetinjstvu religija je iščezla iz Westermanova života – dok i sam nije postao otac i počeo se pitati koje aspekte svojih vlastitih vjerskih osnova on želi ili ne želi prenijeti na svoju kćer. U razgovoru sa znanstvenikom, istinskim ateistom koji vjeruje da će znanost jednom biti u stanju dati odgovor na sva pitanja života, autor shvaća da on sam nije ateist, ali s druge strane planina za njega postaje simbol čijim svladavanjem on želi dokučiti je li u stanju osloboditi se svog religioznog nasljeđa. U toj potrazi, u kojoj osvjetljava velik broj prividno sasvim različitih tema, ne može se previdjeti tiha ironija u odnosu na kreacioniste, ali autor bez vrednovanja citira marksistički odgojenog bivšeg sovjetskog kozmonauta koji tvrdi između neba i zemlje ima nečega o čemu ljudi ništa ne znaju. To nešto međutim za Westermana ostaje nepronicljivo, i možda baš u toj nepronicljivosti leži srž religiozne misterije. Planina, koja ga već na početku priče magično privlači, ne nudi mu odgovor na njegova pitanja, niti mu dozvoljava uspeti se na njezin vrh: uspon se mora prekinuti nekoliko metara ispod vrha koji, izluđujuće blizu, ostaje nedokučiv u bijelom prahu snježne oluje.

Ararat je proza koja majstorski isprepliće znanost i religiju, i to religiju kao takvu s jedne kao i razne vjeroispovjesti koje poznaju mitove o općem potopu Noinoj arki s druge strane, sve do sumerskih epova tisuću godina starijih od Biblije, političke konflikte permanentno nestabilne regije koja je stoljećima tvorila granicu između različitih kultura, kao i Westermanova osobna pitanja o svijetu i životu, sve protkano filozofskim razmišljanjima i misaonim poniranjima i napisano autorovim osebujnim, poetičnim i ujedno vrlo napetim stilom.