Uredništvo portala www.knjiznice.info raspisalo natječaj za najbolje tekstove iz života knjižničara i knjižnica.

U obzir dolaze kraće priče, pripovijetke i crtice (do 4 kartice teksta), dakle izmišljeni ili stvarni događaji vezani uz knjižničare i knjižnice.

Najbolje radove portal će objaviti koncem godine u zajedničkoj zbirci tekstova.

Registrirajte se na portal i objavljujte svoje uratke na zadanu temu, s punim imenom ili pod pseudonimom.

Sretno!

I ove će godine udruga “Jutro poezije” dodijeliti godišnje pjesničke nagrade: nagradu “Ružica Orešković”, koja se dodjeljuje za prvu knjigu pjesama, te nagradu “Josip Sever” za pjesničku knjigu godine.

Nagrada “Josip Sever” za 2010. godinu dodjeljuje se za neobjavljenu knjigu pjesama etabliranim imenima hrvatskog pjesništva  autor mora otprije imati barem jednu objavljenu zbirku poezije u bilo kojem nakladničkom obliku. Nagrada se sastoji od brončane plakete s likom Josipa Severa, tiskanja knjige u biblioteci “Jutra poezije” te novčanog iznosa.

Nagrada “Ružica Orešković” za 2010. godinu dodjeljuje se za neobjavljenu knjigu pjesama  prvijenac  neafirmiranim imenima hrvatskog pjesništva, odnosno autorima koji do isteka natječaja nisu objavili ni jednu zbirku poezije u bilo kojem nakladničkom obliku.

Nagrada se sastoji od brončane plakete s likom Ružice Orešković, tiskanja knjige u biblioteci “Jutra poezije” te novčanog iznosa. Natječaj je otvoren od 1. ožujka do 1. kolovoza 2010. godine. Na natječajima mogu sudjelovati samo članovi “Jutra poezije” ili oni koji će to postati zaključno s 1. kolovozom 2010. Na natječaje se šalje cjelovit, neobjavljen pjesnički rukopis u word dokumentu napisan na hrvatskom jeziku.

Uz rukopis zbirke obvezno je priložiti, također u word dokumentu, i kratku biografiju autora, odnosno autorice. Rukopisi se šalju na adresu: natjecaj.jutro.poezije@gmail.com, s obveznom naznakom: “Za nagradu Josip Sever” ili s naznakom “Za nagradu Ružica Orešković”.

Rezultati natječaja bit će objavljeni 6. rujna 2010. godine.

Ponedjeljak, 01. ožujka 2010. u 19 sati,
Ciklus tribina «Grički dijalog» u suradnji s Hrvatskim društvom pisaca u Profil Megastoru, Zagreb,

O temi „Cenzura danas: dobar sluga i/ili opasan gospodar?“
raspravljat će
moderatorice Jadranka Pintarić i Jagna Pogačnik
i njihovi gosti
Zrinjka Peruško, Urša Raukar, Maja Sever, Pero Kvesić i Drago Perić

U 'Mitologijama' Roland Barthes analizira brojne mitove francuskoga građanskog društva iz sredine pedesetih godina 20. stoljeća. Promiš­ljajući stoje to osobito i u strukturi mitsko u predmetima svakodne-vice i kulturnim fenomenima — od vina i mlijeka, deterdženta, ili novog modela Citroena, do Einsteinova mozga, striptiza ili Tour de Francea — on iznosi kritiku same ideologije građanstva. Točnije iz­nosi kritiku građanskog Poretka i građanske Norme, koji se zasni­vaju na ustaljenim principima poput naturalizacije: pretvaranja Povi­jesnoga u Prirodno, mistifikacije stvarnosti, te vjere u vječne esencije i zdravi razum.
Građanstvo svoje mitove stvara pomoću medija, masovne kulture, popularnih politika itd., pa Barthesu kao signal za ulazak u mitsko služi podjednako i naslovnica Pariš Matcha s mladim crncem koji salutira u francuskoj vojnoj odori, i izložba predmeta od plastike, i novinski tekst o suđenju za ubojstvo, i reportaža s krstarenja kraljev­skih obitelji. U prvom dijelu knjige u nizu kraćih eseja, prvotno na­pisanih za novine, on razobličuje mitove građanske svakodnevice, dok u drugome dijelu, naslovljenome Mit danas, teorijski analizira jezične mehanizme mitizacije na tragu Saussureovih postavki.
Barthesove su 'Mitologije' za današnjeg čitatelja višestruko drago­cjene — riječ je o knjizi koja je uzor žanra mini-eseja o fenomenima svakodnevice, potom o utjecajnoj s'emiološkoj studiji koja jedinstve­no spaja stvarnost i teoriju, te o još jednom genijalnom Barthesovom zavirivanju "iza zastora jezika". Na koncu, riječ je i o kritici (malo) građanštine, imperijalizma, masovne kulture i potrošačkoga društva koja je i dalje (ili pak iznova?) iznimno važna za razumijevanje naše današnjice.

U 'Mitologijama' Roland Barthes analizira brojne mitove francuskoga građanskog društva iz sredine pedesetih godina 20. stoljeća. Promiš­ljajući stoje to osobito i u strukturi mitsko u predmetima svakodne-vice i kulturnim fenomenima — od vina i mlijeka, deterdženta, ili novog modela Citroena, do Einsteinova mozga, striptiza ili Tour de Francea — on iznosi kritiku same ideologije građanstva. Točnije iz­nosi kritiku građanskog Poretka i građanske Norme, koji se zasni­vaju na ustaljenim principima poput naturalizacije: pretvaranja Povi­jesnoga u Prirodno, mistifikacije stvarnosti, te vjere u vječne esencije i zdravi razum.
Građanstvo svoje mitove stvara pomoću medija, masovne kulture, popularnih politika itd., pa Barthesu kao signal za ulazak u mitsko služi podjednako i naslovnica Pariš Matcha s mladim crncem koji salutira u francuskoj vojnoj odori, i izložba predmeta od plastike, i novinski tekst o suđenju za ubojstvo, i reportaža s krstarenja kraljev­skih obitelji. U prvom dijelu knjige u nizu kraćih eseja, prvotno na­pisanih za novine, on razobličuje mitove građanske svakodnevice, dok u drugome dijelu, naslovljenome Mit danas, teorijski analizira jezične mehanizme mitizacije na tragu Saussureovih postavki.
Barthesove su 'Mitologije' za današnjeg čitatelja višestruko drago­cjene — riječ je o knjizi koja je uzor žanra mini-eseja o fenomenima svakodnevice, potom o utjecajnoj s'emiološkoj studiji koja jedinstve­no spaja stvarnost i teoriju, te o još jednom genijalnom Barthesovom zavirivanju "iza zastora jezika". Na koncu, riječ je i o kritici (malo) građanštine, imperijalizma, masovne kulture i potrošačkoga društva koja je i dalje (ili pak iznova?) iznimno važna za razumijevanje naše današnjice.

U biblioteci časopisa “Poezija” Hrvatskog društva pisaca nedavno je objavljena poetska zbirka Gordane Benić “Banalis Gloria”.

Intervju s autoricom čitajte ovdje

Gospodin Strahimir Primorac, književni kritičar
predstavit će
u petak, 26.02.2010.
u 18 sati
u Profil Megastoreu u Zagrebu

knjigu Ive Šperande
'Sedam, broj ljubavi'
treći roman iz ciklusa
'Mjestance jedno puno draži'

Ovotjedni Književni petak predstavit će novu knjigu Ivane Sajko "Povijest moje obitelji od 1941. do 1991,". Suvremena hrvatska autorica, dramaturginja, redateljica i teoretičarka kazališta, u ovom romanu, gradeći povijest svoje obitelji, varira tri moguće opcije povijesnosti kao tri moguća oblika zbiljnosti. Prva je povijest obitelji njenih prabaka, baka, djedova, majke i oca. Druga je povijest Zagreba ispisana u diskontinuitetu i ubrzanjima koja s općih mjesta kolektivne memorije izmiču u privatne i slučajno urezane u datume. Treća je povijest konstruirana autoričinom vlastitom selekcijom događaja, aktera i svjedoka. U međuigri spomenutih triju razina, roman se može iščitavati i kao svojevrsno propitkivanje zadanosti kojima su ljudi uvjetovani.
Osim autorice, o knjizi će govoriti Kristijan Vujičić te voditelj Književnog petka Boris Perić.
Tribina će se održati 26. veljače s početkom u 20 sati u Gradskoj knjižnici,
Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat.

Slavko Jendričko: 'Pacifička kiša nad Kupom', Meandar, Zagreb, 2010.

Poezija Slavka Jendrička opremljena je sviješću proizvođača jezika koji vrlo zainteresirano u prostoru svakodnevnoga trži robu i traži mjesto s kojeg će govoriti o vlastitoj izopćenosti, posrtanju za alibijem ili priopćiti kako jednostavno svako malo šizne Jendričko. Izravnost i pouzdanost opisa, stanovito sažimanje situacija i metaforizacija svakodnevnoga, lirsko i treperavo pamćenje, ritmičnost i prividna sigurnost u oblikovanju događanja – daje poeziji Slavka Jendrička zavodljivu moć i osjećanje da je magija riječi djelotvorna i učinkovita.
Paradoksalno: govor o slabosti ili padu, izopćenosti ili strahu stiže do nas kao drugi pol snage, iskustva, provjerenosti. Panika i zujanje, bespomoćnost i nepogoda – izgledaju u rukama izopćenog proizvođača vlastite stvarnosti samo druga strana snage i moći. Naime, koliko god bio izopćen, on je istodobno proizvođač, stvaralac, pjesnik. Pjesnik: bilo to mišljeno sa strašću ili ne – pribavlja sebi pravo govorenja, stvaranja – on je taj vrač ili magični suvlasnik svijeta.
Svijeta, koji se istina promijenio, ali tehnologija ovladavanja nepouzdanim činjenicama jednostavnoga i običnoga brzo se pokazuje djelotvornom u njegovom novostvorenom metaforičkom poretku: Pogrbljen od smisla/ tada usporen odlazim/ s radošću pucati/ u svjetliju prazninu.
Čitatelj je nerijetko zaveden svakodnevnim izvješćima s terena i uvučen u priču-situaciju postaje sugovornik na javnim mjestima, okupljalištima – gdje se razabiru vijesti iz udaljenih svjetova, prikupljaju različiti dokazi o postojanju Boga ili jednostavno razvrstavaju vijesti o novom, drukčijem. Nailazi se na egzotične i nedodirljive žene ili se sanja sloboda, čita se već u nekoliko navrata prelistana mapa otkrivenoga svijeta i uporno ucrtavaju položaji i mjesta na zasićenom zemljovidu ljudi, gradova i žena…
Velike teme klize u napetosti između lokalnih dionica govora, postaja, terasa, beatificirane Kupe, s jedne strane i Artika, Afrike, TV-neba, satelita, s druge strane. Napetost i potrošivost tijela, prolaznost i povijest lijepoga stalna su opsesija poezije Slavka Jendrička, točke koje koordiniraju vrtoglavo vođenu priču o onomu što mu se događa i magnetski uvlače u sebe, u žrvanj pjesničkoga govora, monologa, sve što se zatječe u njegovoj blizini: lijepa uhvaćena sjenica, djetinjstvo, Isusov govor na Gori ili poezija drugih (prispodobive rečenice Delimira Rešickog, bijeg od Šimićeve Opomene, ljubavna pisma Olje Savičević, sudbina Josipa Severa, besmrtnost i kavez Ezre Pounda, polumrtvi lektirni Ivan S. Turgenjev, potamnjelu imenicu pjesnikinja Anku Žagar…).
Sintagma "danonoćno dežurstvo" pouzdano svjedoči o položaju govornika i njegovoj dostupnosti. Otvoren je veliki procijep, magično mjesto svemira ili zemlje sada je zamijenjeno ili, bolje rečeno izbrisano, demontirano. Pjesnički interes nije metafizički prostor Drugoga, udaljenoga i neuhvatljivoga, ne privlači ga neotkrivena Zemlja nego je čvrsto mjesto njegova trajanja, pribivanja i govorenja: server.
Server je nova konstrukcija Boga, poslužimo li se parafrazom stiha Jendričku važnoga i već ranije spominjanoga Josipa Severa. Relej je postavljen, otvoren, dostupan od 0 do 24, iz dana u dan samo kao mogućnost monološkog dohvaćanja svijeta, fenomeni su prolazni i potrošni, njihovu novu vrijednost, značenje potvrđuje i ovjerava pjesnik. Pjesnik kao vlasnik servera i njegov serviser. On je vlasnik adrese, koju upisuje i odašilje onima s uspješno iscijeljenim ranama. Ali, što mu daje na pravo, što mu daje za pravo.
Strpljivost, predanost, upornost, njegovi su argumenti za poeziju. Možda. Možda, jer on je taj koji je godinama s riječima kipio u sanatoriju poezije, netremice gledao s metafizičkom dijagnozom. Zalog nije neznatan, misli on za sebe i otuda stječe pravo da se konačno zaputi u potrošivi i prividni svijet, ali ovaj put s uvjerenjem da ima moć i moći. On je vlasnik i serviser svijeta, više ne šuti i govoreći o drugima govori o sebi, on ima server i adresu s koje se javlja.
Čitatelj možda s njim dobrovoljno ulazi u pustolovinu, vođen onim koji mu govori o onome što se da probuditi u knjizi. Ali već su i jedan i drugi pristali: govoriti i govoriti kao da je zarez dovoljan znak tišine. Kao da nikad nitko neće staviti točku. I onda započeti. Početi.
Miroslav Mićanović

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i moja kritika
romana
Edwarda St.Aubyna
'Majčino mlijeko'


Novi 'Vijenac još donosi:

- razgovor sa Stjepanom Damjanovićem, paleoslavistom i sveučilišnim profesorom
- kolumna jezikoslovke Nives Opačić
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Milana Rakovca 'Besida priletuća'
- esej Krešimira Bagića 'Od figure do kulture - retoričko pitanje'
- tekst Strahimira Primorca o romanu Ante Tomića 'Čudo u Poskokovoj Dragi'
- tekst Davora Šalata o knjizi Ivana Rogića Nehajeva 'Iz zapisa slobofnog suhozidara'
- tekst Ivice Bakovića o broju časopisa 'Književna revija' posvećenog suvremenoj makedonskoj priči
- tekst Zdravka Gavrana o knjizi Ante Stamaća 'Tragovi, otisci i lica'
- tekst Tomislava Žigmanova o knjizi 'Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca'
- tekst Matea Žagara o knjizi Eduarda Hercigonje 'Tisućljeće hrvatskog glagoljaštva'
- tekst Gojka Borića o slici Hrvata u djelima povjesničara Carla G.Jacobsena i Holma Sundhaussena
- poezija Tamare Bakran

- te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

Četvrtak, 25. veljače 2010., u 19 sati,
u HDP-u, Basaričekova 24, Zagreb,

Književni portret Tonka Maroevića
u povodu izlaska knjige njegovih Izabranih pjesama, Lunapark, Zagreb 2010.

Uz autora, sudjeluju
Željka Čorak, Zvonimir Mrkonjić i urednik Branko Maleš.

Knjiga koja u knjižarama košta 220 kn, moći će se ovom prilikom nabaviti za 100 kn.

U biblioteci SF literature koju zajedničkim snagama objvaljuju EPH i Novi Liber (a uređuje prof. dr. Milivoj Solar) izašle su tri kultne knjige (klikom na naslov otvara se tekst o svakoj od knjiga) :

- 'Svemirski trgovci' Frederika Pohla i Cyrila M.Kornblutha

- 'Potopljeni svijet' Jamesa Grahama Ballarda

- 'Kolijevka za macu' Kurta Vonneguta

Istovremeno u biblioteci istih izdavača koju uređuje Jagna Pogačnik izašao je novi, kratki roman Rade Jarka 'Tango' :
Kratki roman Rade Jarka 'Tango' zbiva se u Buenos Airesu koncem sedamdesetih godina 20.stoljeća, u doba diktature i nestanka ljudi, među kojima je bila i glavna junakinja Nora. 'Tango' je uspio u svim segmentima, bez obzira čitamo li ga kao samostalan roman, novelu ili poglavlje romana u nastanku. Rade Jarak ponovo se iskazuje kao pisac čiji opus nastaje iz pročitanih djela, zrnaca povijesti ali i prethodnih knjiga samog autora, no u ovome slučaju sklon je i književnom eksperimentu.
Roman je pogovorom popratio književnik i poklnik Jarkove proze, Mirko Kovač.

KRITIKA: Daniel Pennac - 'Iz magareće klupe' (SysPrint, 2009.)

Posljednjih nekoliko godina pojedini hrvatski književni izdavači (npr. Fraktura i Vuković&Runjić) na zadnje stranice knjiga, uz tzv. bilješku o piscu, stavljaju i bilješku o prevodiocu (dakako, u slučaju da je riječ o stranoj književnosti). To je malen, ali hvalevrijedan postupak skretanja pozornosti i vraćanja važnosti toj zanemarivanoj, a neizmjerno bitnoj djelatnosti posredovanja između stranog pisca i domaćeg čitatelja. Osim toga, čitatelj biva upoznat s opusom nekih trudbenika književnoga prevodilaštva, od kojih pojedina imena jamče ne samo dobro obavljen prevodilački posao nego su i jamac kvalitete štiva koje su iz stranog jezika prenijeli u hrvatski. Tako, uzmemo li u ruke knjigu na kojoj stoji „preveo/la npr. Mate Maras, Vanda Mikšić, Snježana Husić, Irena Lukšić, Maja Šoljan, Giga Gračan, Andy Jelčić“, možemo biti sigurni da je riječ o izvrsnu i čitanja vrijednu štivu. Među najbolje hrvatske književne prevodioce svakako pripada i Vlatka Valentić, prevoditeljica zaslužna za izvrstan transfer iz engleskog i francuskog u hrvatski jezik djela autora poput npr. Honorea de Balzaca, Michela Houellebecqa, Alaina de Bottona, Jeffreyja Eugenidesa, Michela Tourniera. To su sve pisci čiji su tekstovi vrlo zahtjevni za prevođenje jer su kompleksno strukturirani, te ih odlikuje visoka stilska razina, erudicija i sadržajno i vokabularno bogatstvo. Autor takva štiva je i francuski pisac Daniel Pennac (1944), čijih je već pet knjiga Vlatka Valentić prevela na hrvatski: tri dijela Pennacova romanesknog četveroknjižja o šašavim (ne)zgodama obitelji Malaussene (romani 'Raj za ljudoždere', 'Vila karabinka' i 'Djevojčica s knjižicama'), roman 'Diktator i visaljka' te prije nekoliko mjeseci u izdanju zagrebačkog SysPrinta objavljene autorove autobiografske knjige 'Iz magareće klupe'.

Riječ je o vrlo popularnu francuskom piscu iznimno bogata i raskošna vokabulara, zavodljiva, šarmantna stila, sklonu verbalnoj akrobatici i jezičnim igrarijama; autoru koji često poseže za žargonom, a rukopise ispunjava vrckavim, iskričavim dijalozima prepunim humora, ali i oštre kritike suvremenoga društva. Upoznat s odlikama Pennacova autorskog rukopisa kao i činjenicom da je dvadeset i pet godina proveo radeći kao srednjoškolski profesor, čitatelj njegova ispovjednog romana 'Iz magareće klupe' prilično će se iznenaditi sadržajem te knjige – radi se naime o tekstu u kojemu se Pennac prisjeća vlastitih školskih dana obilježenih njegovim nesnalaženjem u svijetu obrazovanja, lošim školskim uspjehom i brojnim problemima, posebice kod učenja čitanja, jer nikako nije uspijevao „da prokljuje ljusku pravopisnog jajeta“. Arhaična riječ o koju će se čitatelj u knjizi često spoticati jest drugoredaš, što je hrvatska metaforična izvedenica iz francuske riječi cancre (osnovno značenje rak), koja označava učenika koji je zakazao u školi i koji „ne kroči utrtim putom školovanja, nego polako i naopako poput raka izdaleka kaska za učenicima koji su ga pretekli na putanji školskog uspjeha“. Takav, loš učenik, odnosno drugoredaš, bio je i sam Pennac (ali i primjerice mnogi velikani poput Picassa, Einsteina, Balzaca, Chaplina, Edisona, Debussyja, Darwina) te se on u knjizi bavi problemima koje pri školovanju prate drugoredaša. No osim što na vlastitom primjeru lošeg učenika piše o svojim tegobnim obrazovnim iskustvima, Pennac i na temelju vlastitog iskustva kao srednjoškolskog profesora razlaže načine na koje bi dobar nastavnik trebao pristupati lošem učeniku, a istovremeno se bavi i brojnim problemima obrazovnog sustava i izazovima s kojima se profesorski kadar susreće u svakodnevnom radu.

Pennac je bio loš učenik kojega se znanje teško primalo. Najjednostavnije su se riječi rasplinjavale čim bi netko tražio da ih doživi kao predmet znanja; živio je u patnji od sramote što „nikad ništa ne radi kako treba“, a dok je u igri i zaigranosti nalazio spas, nastavnici su njegovu vedrinu tumačili kao drskost. Naravno, posljedično se javljao sram pred vršnjacima, ali i neprestani strah (koji je vidio kao „zasun pred vratima školovanja“) zbog vlastite drugoredaške boljke nesposobnosti i osjećaja da je za vijeke vjekova osuđen na propast. Zbog svega toga, kako veli, drugoredaški je otok želio napustiti po svaku cijenu, pa makar i gusarskim brodom na kojem vlada zakon šake i koji u najboljem slučaju vodi u zatvor. Ukratko, ispunjen mržnjom prema školi došao je na rub delinkvencije, ali srećom nabasao je na tri nastavnika koji su mu doslovce, kako kaže, „spasili život“. To su učinili tako da su se prema njemu (i ostalim lošim učenicima) odnosili isto kao i prema onima dobrima, neuspjehe drugoredaša nisu doživljavali kao osobnu uvredu i neprestano su nastojali, a naposljetku i uspjeli u tome, da u njih probude želju da shvate i probude glad za znanjem. Štoviše, autora su, kako vidimo, naposljetku čak prometnuli i u nastavnika (a usto se i „nepismenjak preobrazio u uspješna romanopisca“).

Nakon što nas upozna s jadima vlastita obrazovnog invaliditeta i vrlo dojmljivo i sugestivno ocrta psihogram lošeg učenika, Pennac ostatak knjige posvećuje nastavničkom pozivu nagrađujući čitatelja brojnim anegdotama iz svoga četvrtstoljetnog profesorskog staža. No osim primjerima uspješna prenošenja znanja i s tim povezana užitka i zadovoljstva, autor piše i o vlastitim dvojbama i nedoumicama te brojnim problemima koje prate nastavnički poziv, a od kojih je potplaćenost, kako naglašava, važna, ali ipak manje bitna, dok je „robijaška jednoličnost“ toga posla glavni razlog zbog kojega nastavnici napuštaju struku. Pennac rukopis garnira i brojnim sociološkim i lingvističkim mikroesejima posvećenim temama koje, dok piše i o napisanom razmišlja, u obliku asocijativnih bljeskova iskrsavaju, a od kojih se analitičkom britkošću svakako izdvajaju lucidno razmatranje uporabe oksimorona u psovkama sirotinje i analiza razloga njihova preglasna govora te zanimljiva opservacija činjenice da u očima suvremene mladeži psovka postaje prosta tek na papiru, kad je napisana, dok njezinu oštrinu u svakodnevnom govoru i ne primjećuju. Autor također vrlo šarmantno ironizira visokostaleški strah i prezir spram siromaha i stranaca s periferije; u duhovitim dijalozima između sadašnjega profesora i bivšeg drugoredaša u sebi autoironično se poigrava vlastitim identitetom i svojom školničkom ulogom; bavi se i šatrovačkim jezikom kao jezikom prikrivanja i ulogom književnosti kod asimilacije žargona u dominantni jezik, a upozorava i na problematiku iskorištavanja djece kao oruđa u rukama različitih društvenih čimbenika (marketinga, politike, gospodarstva, pa čak i vojske).
Ukratko, 'Iz magareće klupe' vrlo je zanimljiva knjiga, u kojoj Daniel Pennac vješto isprepleće duhovitu anegdotalnost i ganutljivu ispovjednost, pri čemu autobiografičnost garnira utemeljeno obrazloženim sociološkim analizama i vrlo lucidnim esejističkim promišljanjima te neprestano čitatelja zabavlja šarmantnim verbalnim igrarijama i duhovitim doskočicama ispunjenim dijalozima, a sve sa svrhom apologije znanja, njegova stjecanja, ali i prenošenja drugima.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 414, siječnja 2010.

KRITIKA: Daniel Pennac - 'Iz magareće klupe' (SysPrint, 2009.)

Posljednjih nekoliko godina pojedini hrvatski književni izdavači (npr. Fraktura i Vuković&Runjić) na zadnje stranice knjiga, uz tzv. bilješku o piscu, stavljaju i bilješku o prevodiocu (dakako, u slučaju da je riječ o stranoj književnosti). To je malen, ali hvalevrijedan postupak skretanja pozornosti i vraćanja važnosti toj zanemarivanoj, a neizmjerno bitnoj djelatnosti posredovanja između stranog pisca i domaćeg čitatelja. Osim toga, čitatelj biva upoznat s opusom nekih trudbenika književnoga prevodilaštva, od kojih pojedina imena jamče ne samo dobro obavljen prevodilački posao nego su i jamac kvalitete štiva koje su iz stranog jezika prenijeli u hrvatski. Tako, uzmemo li u ruke knjigu na kojoj stoji „preveo/la npr. Mate Maras, Vanda Mikšić, Snježana Husić, Irena Lukšić, Maja Šoljan, Giga Gračan, Andy Jelčić“, možemo biti sigurni da je riječ o izvrsnu i čitanja vrijednu štivu. Među najbolje hrvatske književne prevodioce svakako pripada i Vlatka Valentić, prevoditeljica zaslužna za izvrstan transfer iz engleskog i francuskog u hrvatski jezik djela autora poput npr. Honorea de Balzaca, Michela Houellebecqa, Alaina de Bottona, Jeffreyja Eugenidesa, Michela Tourniera. To su sve pisci čiji su tekstovi vrlo zahtjevni za prevođenje jer su kompleksno strukturirani, te ih odlikuje visoka stilska razina, erudicija i sadržajno i vokabularno bogatstvo. Autor takva štiva je i francuski pisac Daniel Pennac (1944), čijih je već pet knjiga Vlatka Valentić prevela na hrvatski: tri dijela Pennacova romanesknog četveroknjižja o šašavim (ne)zgodama obitelji Malaussene (romani 'Raj za ljudoždere', 'Vila karabinka' i 'Djevojčica s knjižicama'), roman 'Diktator i visaljka' te prije nekoliko mjeseci u izdanju zagrebačkog SysPrinta objavljene autorove autobiografske knjige 'Iz magareće klupe'.

Riječ je o vrlo popularnu francuskom piscu iznimno bogata i raskošna vokabulara, zavodljiva, šarmantna stila, sklonu verbalnoj akrobatici i jezičnim igrarijama; autoru koji često poseže za žargonom, a rukopise ispunjava vrckavim, iskričavim dijalozima prepunim humora, ali i oštre kritike suvremenoga društva. Upoznat s odlikama Pennacova autorskog rukopisa kao i činjenicom da je dvadeset i pet godina proveo radeći kao srednjoškolski profesor, čitatelj njegova ispovjednog romana 'Iz magareće klupe' prilično će se iznenaditi sadržajem te knjige – radi se naime o tekstu u kojemu se Pennac prisjeća vlastitih školskih dana obilježenih njegovim nesnalaženjem u svijetu obrazovanja, lošim školskim uspjehom i brojnim problemima, posebice kod učenja čitanja, jer nikako nije uspijevao „da prokljuje ljusku pravopisnog jajeta“. Arhaična riječ o koju će se čitatelj u knjizi često spoticati jest drugoredaš, što je hrvatska metaforična izvedenica iz francuske riječi cancre (osnovno značenje rak), koja označava učenika koji je zakazao u školi i koji „ne kroči utrtim putom školovanja, nego polako i naopako poput raka izdaleka kaska za učenicima koji su ga pretekli na putanji školskog uspjeha“. Takav, loš učenik, odnosno drugoredaš, bio je i sam Pennac (ali i primjerice mnogi velikani poput Picassa, Einsteina, Balzaca, Chaplina, Edisona, Debussyja, Darwina) te se on u knjizi bavi problemima koje pri školovanju prate drugoredaša. No osim što na vlastitom primjeru lošeg učenika piše o svojim tegobnim obrazovnim iskustvima, Pennac i na temelju vlastitog iskustva kao srednjoškolskog profesora razlaže načine na koje bi dobar nastavnik trebao pristupati lošem učeniku, a istovremeno se bavi i brojnim problemima obrazovnog sustava i izazovima s kojima se profesorski kadar susreće u svakodnevnom radu.

Pennac je bio loš učenik kojega se znanje teško primalo. Najjednostavnije su se riječi rasplinjavale čim bi netko tražio da ih doživi kao predmet znanja; živio je u patnji od sramote što „nikad ništa ne radi kako treba“, a dok je u igri i zaigranosti nalazio spas, nastavnici su njegovu vedrinu tumačili kao drskost. Naravno, posljedično se javljao sram pred vršnjacima, ali i neprestani strah (koji je vidio kao „zasun pred vratima školovanja“) zbog vlastite drugoredaške boljke nesposobnosti i osjećaja da je za vijeke vjekova osuđen na propast. Zbog svega toga, kako veli, drugoredaški je otok želio napustiti po svaku cijenu, pa makar i gusarskim brodom na kojem vlada zakon šake i koji u najboljem slučaju vodi u zatvor. Ukratko, ispunjen mržnjom prema školi došao je na rub delinkvencije, ali srećom nabasao je na tri nastavnika koji su mu doslovce, kako kaže, „spasili život“. To su učinili tako da su se prema njemu (i ostalim lošim učenicima) odnosili isto kao i prema onima dobrima, neuspjehe drugoredaša nisu doživljavali kao osobnu uvredu i neprestano su nastojali, a naposljetku i uspjeli u tome, da u njih probude želju da shvate i probude glad za znanjem. Štoviše, autora su, kako vidimo, naposljetku čak prometnuli i u nastavnika (a usto se i „nepismenjak preobrazio u uspješna romanopisca“).

Nakon što nas upozna s jadima vlastita obrazovnog invaliditeta i vrlo dojmljivo i sugestivno ocrta psihogram lošeg učenika, Pennac ostatak knjige posvećuje nastavničkom pozivu nagrađujući čitatelja brojnim anegdotama iz svoga četvrtstoljetnog profesorskog staža. No osim primjerima uspješna prenošenja znanja i s tim povezana užitka i zadovoljstva, autor piše i o vlastitim dvojbama i nedoumicama te brojnim problemima koje prate nastavnički poziv, a od kojih je potplaćenost, kako naglašava, važna, ali ipak manje bitna, dok je „robijaška jednoličnost“ toga posla glavni razlog zbog kojega nastavnici napuštaju struku. Pennac rukopis garnira i brojnim sociološkim i lingvističkim mikroesejima posvećenim temama koje, dok piše i o napisanom razmišlja, u obliku asocijativnih bljeskova iskrsavaju, a od kojih se analitičkom britkošću svakako izdvajaju lucidno razmatranje uporabe oksimorona u psovkama sirotinje i analiza razloga njihova preglasna govora te zanimljiva opservacija činjenice da u očima suvremene mladeži psovka postaje prosta tek na papiru, kad je napisana, dok njezinu oštrinu u svakodnevnom govoru i ne primjećuju. Autor također vrlo šarmantno ironizira visokostaleški strah i prezir spram siromaha i stranaca s periferije; u duhovitim dijalozima između sadašnjega profesora i bivšeg drugoredaša u sebi autoironično se poigrava vlastitim identitetom i svojom školničkom ulogom; bavi se i šatrovačkim jezikom kao jezikom prikrivanja i ulogom književnosti kod asimilacije žargona u dominantni jezik, a upozorava i na problematiku iskorištavanja djece kao oruđa u rukama različitih društvenih čimbenika (marketinga, politike, gospodarstva, pa čak i vojske).
Ukratko, 'Iz magareće klupe' vrlo je zanimljiva knjiga, u kojoj Daniel Pennac vješto isprepleće duhovitu anegdotalnost i ganutljivu ispovjednost, pri čemu autobiografičnost garnira utemeljeno obrazloženim sociološkim analizama i vrlo lucidnim esejističkim promišljanjima te neprestano čitatelja zabavlja šarmantnim verbalnim igrarijama i duhovitim doskočicama ispunjenim dijalozima, a sve sa svrhom apologije znanja, njegova stjecanja, ali i prenošenja drugima.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u 'Vijencu', broj 414, siječnja 2010.

Nakon dugogodišnje pauze, kultni zagrebački Radio 101, ponovno je pokrenuo emisiju o knjigama - "Rat svjetova" - čime je u hrvatskom medijskom prostoru otvoren novi prostor za populariziranje knjiga, autora, nakladnika & kulture čitanja općenito.

"Rat svjetova" jednim dijelom nastaje i kao plod suradnje Radija 101 i portala za knjigu i kulturu "Moderna vremena Info".

Iako bi nekoga naziv emisije mogao navesti na krivi trag, tj. da je riječ o emisiji posvećenoj SF-u, filmu ili nečem trećem, simbolika naslova sastoji se u tome što je već samo pokretanje radijske emisije o knjigama direktno konfrontiranje s prevladajućim trendom nipodaštavanja znanja i kulture čitanja.

Iako je u prvom redu informativnog i zabavnog karaktera, emisija je izgrađena na oprekama, suprotstavljanja znanja neznanju, čitanja nečitanju, kulture nekulturi, uvažavanja ignoranciji, optimizma pesimizmu, zabave dosadi, itd.

Emitirajući se jednom tjedno, u stalnom terminu - četvrtkom s početkom u 17:05 h i u trajanju od 30-ak minuta, emisija "Rat svjetova" nastoji slušatelje animirati za što širi krug knjiških tema te ih upoznati sa bogatstvom knjiške produkcije na domaćem tržištu knjiga.

Opširnije na ovome linku

Današnji Jutarnji list izašao je na ukupnih 55 stranica.

Od toga 7-8 stranica otpada na reklame.

O nesrazmjeru između veličine fotografija i količine teksta ne treba ni govoriti.

Istovremeno, npr. današnji Novi list ima ukupno 72 stranice (+ prilog o kupnji automobila koji ukupan broj stranica povećava još za 7-8), puno manju količinu reklama i puno više teksta.
I puno kvalitetnije novinare.

Pritom se naravno oba dnevna lista prodaju po istoj cijeni.

Zbog takvog zakidanja svojih čitatelja, Jutarnji list ni ne zaslužuje drukčiju sudbinu od one iz naslova ovoga teksta.

O tome kako i zašto je nastala antologija svjetske poezije o ratu, represiji i ropstvu, te naravno o poeziji zastupljenoj u njoj, na njezinu zagrebačkom predstavljanju Vjesnikov novinar razgovarao je s Tomislavom Bajsićem, priređivačem antologije.

Intervju čitajte ovdje

MATICA HRVATSKA SISAK

nas poziva na promociju knjige

Đurđa Zorko: 'Bibliografija časopisa Riječi (1969.-2009.)'

u četvrtak, 25. veljače 2010. u 18 sati
Matica hrvatska Sisak, Rimska 9, Sisak.

Knjigu će predstaviti:
Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske,
Đurđica Vuković, glavna i odgovorna urednica 'Riječi'
Jasminka Jagačić Borić, voditeljica Zavičajne zbirke NKČ Sisak

Srijeda, 24. 02. 2010. u 19 sati,
Hrvatsko društvo pisaca,
Basaričekova 24, Zagreb,

Razgovor sa pjesnikinjom, proznom spisateljicom i prevoditeljicom Vesnom Krmpotić.

O njezinu književnom radu govorit će pjesnik i kritičar Tonko Maroević.

Voditeljica tribine 'Dekonstrukcije'
Darija Žilić

Za nekoliko mjeseci moj će blog napuniti 6 godina postojanja, dosad je na njemu objavljeno 5.113 tekstova, ukupno ste ga posjetili oko 830.000 puta a dnevno na njega svrati 500 do 800 ljudi.
Među njima puno je pisaca, urednika, prevoditelja, novinara.
Potonji imaju divnu naviku kititi se tuđim perjem, pa je bilo nebrojeno slučajeva kad su od mene ukrali temu i podatke koje sam objavio na blogu, bez da navedu izvor.

No među novinarima, nećete vjerovat', ipak ima i moralnih ljudi.

Jedan od takvih je Feralovac Boris Dežulović, pisac i novinar koji je, ponukan mojim tekstom (vidi ovaj link) o poltronskoj uređivačkoj politici Vjesnika, cijeli svoj, dvije stranice dugačak tekst, u zadnjem broju Globusa posvetio istoj temi.
Pritom je svoj tekst, kako se i priliči u pravom novinarstvu, započeo navođenjem izvora, sljedećim riječima: ''Prije nekoliko dana Knjiški moljac, najvredniji književni bloger u Hrvata, upozorio je na zanimljiv medijski fenomen: naslovnu stranicu Vjesnikova internet-izdanja u prvih je jedanaest dana veljače čak deset puta ukrasila velika fotografija nasmiješene hrvatske premijerke, uz odgovarajući Kosor-dvije točke-naslov.''

Inspiriran mojim tekstom u kojemu još navodim kako se od ukupne 31 siječanjske Vjesnikove naslovnice, Kosorica smiješi sa njih 24, Dežulović se bacio u pregledavanje svih Vjesnikovih naslovnica od početka njezina premijerskog staža, te je došao do brojke od 210 Vjesnikovih naslovnica s Kosoričinom facom u 229 dana njezina mandata.

Eto, kao što rekoh, moralnih ljudi među novinarima ipak još ima.

Ali, nažalost, 'Globus' nije ništa manje ogavno smeće ni s Dežulovićem i Perišićem u njemu.
No, utješno je vidjeti da u toj gnjusobi od tjednika Denis Kuljiš više ne mrči papir.

Riječka knjižara RIBOOK
ponedjeljak, 22.02.2010. u 19 sati

predstavljanje romana
Mladena Blaževića
'Tragovi goveda'
(izd. SKD Prosvjeta)

Sudjeluju
Mladen Blažević, autor
Čedomir Višnjić, urednik
Boris Perić, moderator

Marko Tomaš: 'Zbogom fašisti' (Buybook, Sarajevo, 2010.)

Baš u trenutku kada pomislim da je za mene poezija mrtva i nebitna pojavi se knjiga koja me obasja nadom. Knjiga pjesama Zbogom, fašisti Marka Tomaša je njegova najzrelija, i bez ikakve sumnje, njegova najbolja pjesnička zbirka. Začeci ove knjige su bili vidljivi u ranijim Markovim knjigama, i neću pretjerati ako kažem da sam očekivao ovako potpunu, zaokruženu zbirku. Ova knjiga ima u sebi ono što za mene čini poeziju danas, ima tajanstvene sastojke ljudske duše, eho kosmosa, mirisne trave ili pjesmu kao politički iskaz, kao jasan etički stav, i govor o stvarnosti. Posebno me raduju precizne i jasne pjesme koje govore o kompleksnom identitetu, „nepriznatom“ od tri be-ha boga i tri be-ha nacije. Identitetu jednog čovjeka, pjesnika, anarhiste i vjernika i ateiste i pagana istovremeno. U ovoj knjizi i hrizanteme su fašisti, a kiša preuzima komandu nad svim stvarima i rastapa tužni i lijepi svijet grada uništenog ratom. Svaka istinita knjiga pjesama našeg doba je lična karta vremena u kojem pjesnik živi, svjedočanstvo i trajni dokument. Nema većeg uspjeha za poeziju.
Faruk Šehić

Evo i jedne pjesme iz knjige:

SVETAC

Kada sam ga srela
upravo je pobio obitelj.
Sjedio je na zgarištu kuće
izgledajući iscrpljeno.
Toliko je planina udahnuo,
toliko gradova, krvi,
i čitavo jedno jezero
sa gordim labudovima.
Kada govori
sate ispuni kasnonoćni jazz.
Priča o Parizu
i kako je u Barceloni
poljubio hermafrodita,
planirao otići u berlinski ZOO
udaren čarobnim gljivama,
a završio u ulici punoj prostitutki
još luđi, u potpunom očaju.
Tijelo je, u stvari, vječno, ništavno.
Tako i duša graniči sa suncem.
Moj je dragi tako lijep.
Ponaša se kao smrt.

U nedjelju 21. veljače, u 18 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića,
Preradovićeva 5, Zagreb
na talk showu 'Kava i kolači',
Ivica Prtenjača
ugostit će pjesnikinju Nelu Milijić.

Razlozi su mnogi, jedan od njih, svakako je nedavno objavljivanje Neline knjige pjesama "Profesija: Passenger".

No bit će govora i o marketingu, imenima proizvoda, uopće davanju imena, izdavaštvu, ženskom pismu, gradskim temama i devastacijama, a kao i uvijek, pitanja iz publike tek će odrediti smjer razgovora.

Dobitnik ovogodišnjega 'Goranovog vijenca za ukupan prinos pjesničkoj umjetnosti' je pjesnik Petar Gudelj, a nagrade 'Goran za mlade pjesnike' Irena Delonga iz Sinja za rukopis 'Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti', priopćilo je Studentsko kulturno-umjetničko društvo 'Ivan Goran Kovačić'

Nagrade će im biti uručene na svečanom otvorenje 47. Goranova proljeća u nedjelju, 21. ožujka, u Lukovdolu, navodi u priopćenju predsjednik Goranovog proljeća Tvrtko Vuković.

Poezija Petra Gudelja jedna je od osobitijih i osobnijih pojava u suvremenome hrvatskome pjesništvu, navodi se u obrazloženju nagrade. Ta je poezija nastajala mimo generacijskih poetičkih proturječja, a realizirala se u jedinstvenome poetozofskom nizu od prve zbirke 'Ruke, suze i čempresi' iz 1956. godine do posljednje od dvadesetak zbirki poezije 'Zmija mladoženja' iz 2007.
On iskonskim zazivom i načinom pjesničkoga govora priziva u sebi pjesnika - žreca, onoga koji misli, onoga koji osjeća i, što je najvažnije, osviještena pjesnika koji dobro zna kakav trag njegovo pjesništvo proizvodi u recepcijskome registru intuitivnih čitatelja, i onih probranih i onih koji kritički tumače njegovu poeziju.

U povjerenstvu koje je odlučivalo o dodjeli 'Goranovog vijenca za ukupan prinos pjesničkoj umjetnosti' bili su: Branimir Bošnjak, Slaven Jurić, Miroslav Kirin, Milorad Stojević i Tvrtko Vuković.

U poeziji Irene Delonge jasno se izdvaja početna točka, često uobličena i naslovom, a zatim se usmjerava prema pronalaženju pravog načina svojeg kraja, navodi u obrazloženju povjerenstvo u kojem su bili: Irena Matijašević, Miroslav Mićanović i Marko Pogačar.
Tu je, stoji u obrazloženju, bitno drukčije od svake pjesme 'to što je proces vidljivi, istaknutiji kao njezina struktura, kao težnja smirenju, točki zaključka, poanti, koja je i olakšanje i vrhunac napetosti ujedno: klimaks'. Iz tako duboke pounutrenosti riječi i tekstova, ističe se među ostalim u obrazloženju, događa se vatreno izbijanje volje za identitetom - ostvariti ili razoriti, izgraditi ili odbaciti, drznuti se ili podrediti.

MATICA HRVATSKA OGRANAK OSIJEK

raspisuje 5. ANONIMNI NATJEČAJ ZA PROZNI RUKOPIS
(ZBIRKA KRATKE PRIČE, ROMAN)

Natječaj je otvoren od 9. ožujka 2009. do 9. ožujka 2010.
Na natječaj se primaju samo neobjelodanjeni cjeloviti prozni rukopisi pisani hrvatskim jezikom.
Rukopis može biti pisan pisaćim strojem ili na računalu i šalje se u tri primjerka. Rukopisi se ne vraćaju.
Nagrađeni rukopis honorirat će se s 5.000,00 kn, tiskat će ga Ogranak Matice hrvatske Osijek u biblioteci Književna revija te se pobrinuti za sve promotivne aktivnosti.
Rukopis se šalje pod šifrom od 6 znamenaka. Nigdje ne smije biti naznačeno autorovo ime i prezime ili bilo kakvi drugi osobni podaci. Nakon završetka natječaja bit će objavljen naslov nagrađenoga rukopisa. Nakon toga autor se nagrađenoga rukopisa treba javiti sa šifrom pod kojom je rukopis prijavio te pripadnim osobnim podacima na telefon 031/283-499.
Natječajno povjerenstvo čine: Helena Sablić Tomić, Tatjana Ileš i Ivan Trojan.
Rezultati natječaja bit će objavljeni do 1. travnja 2010. na službenoj web-stranici Ogranka Matice hrvatske Osijek (www.maticahrvatskaosijek.hr) te u Vijencu.
Rukopise slati na adresu: Ogranak Matice hrvatske Osijek, Strossmayerova 1, 31000 Osijek, s naznakom: Natječaj za prozni rukopis

Objavljen je osmi broj časopisa 'Ispod pločnika', koji se u novom broju bavi temom političkih zatvorenika i uopće problemom zatvora, ali uz temu broja problematizira odnos akademije, odnosno sveučilišta i anarhističkog pokreta i ideja. Sve to prate osvrti na nove knjige i druga izdanja te vijesti o pokretu.

'Ispod pločnika' je zamišljen kao spoj informativnog glasila i teorijskog priloga slobodarskom/anarhističkom pokretu.

Opširnije na ovome linku

''Ponajprije, ljudi koji završe u medijima ne čini mi se da su prošli škole'', jedna je od rečenica iz razgovora s jezikoslovkom Nives Opačić.

Intervju čitajte ovdje

Na ovotjednom Književnom petku bit će predstavljene dvije knjige - "Zastava od prašine", zbirka priča Lane Derkač i "Tumačenje zime", poetska zbirka Davora Šalata.

O spomenutim će knjigama, osim njihovih autora, govoriti i Branimir Bošnjak, Ervin Jahić te voditelj Književnog petka Boris Perić.
Tribina će se održati 19. veljače s početkom u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat.

Na ovogodišnji, deveti po redu natječaj za zbirku priča povodom popularne SF konvencije 'Istrakon' u Pazinu, stigle su priče lošije kvalitete nego inače pa novčane nagrade neće biti dodijeljene.

Opširnije ovdje

Moju kritiku
nagrađenog romana
fra Bernardina Škunce
'Mirotvorac u Bolonji'
pročitajte
na ovome linku

Nacionalov urednik Boris Beck reagirao je na reportažu iz posljednjeg izdanja emisije 'Pola ure kulture', gdje je komentirao knjigu 'Državni neprijatelj', na zamolbu Gordana Nuhanovića.

Čitajte ovdje

U četvrtak, 18. veljače 2010, u 19h, SFera i Profil Megastore pozivaju vas na predstavljanje novih knjiga dvaju hrvatskih žanrovskih autora, Tatjane Jambrišak i njezine zbirke"Sjaj" te Darka Macana i njegove zbirke "42 Pročitaj i daj dalje" koje će se održati u prostorijama Profil Megastorea (Bogovićeva 7, Zagreb).

"Sjaj" je nova zbirka poetsko-fantastičkih tekstova Tatjane Jambrišak, čije smo znanstveno-fantastične pjesme, lirsko-svemirske crtice i blogerske kratke tekstove već imali prilike čitati prije nekoliko godina u zanimljivom troknjižju - "Slova iz snova", "Blogomdana", "Nikad bivša" - nagrađenom nagradom SFERA za poeziju. U ovoj zbirci Jambrišak nam sigurnim izrazom i vještim jezičnim preokretima otkriva nove svjetove, skladne kozmičke slike i prave poslastice esefičnih stihova.

Zbirka "42 Pročitaj i daj dalje" nastala je u posljednje 42 godine života kultnog stripaša, SF autora, urednika i pisca za djecu Darka Macana (http://hr.wikipedia.org/wiki/Darko_Macan). Objavljena je u, kako Macan opisuje, "dvoličnoj" zbirci dvostruka naslova: knjiga se naime čita s dvije strane (flip), pa se s jedne strane čitaju SF tragedije ("42"), a s druge SF komedije ("Pročitaj i daj dalje"). Da li je tu kraj dvoličnosti ovog Macanovog djela saznat možete samo – čitajući.

Nezgodna pitanja i škakljive ultimatume u okviru razgovora o znanstveno-fantastičnoj poeziji i simbolici broja 42 u žanru i životu Darka Macana u okvire SFere u Profilu ovom iskusnom žanrovskom spisateljskom dvojcu postavljat će Ana Đokić, koja je s njima radila dugi niz godina i kao autorica i kao urednica.

Caffe bar 'Set'
(kod riječkog HNk-a)
četvrtak, 18.02. 2010 u 19 sati

promocija CD-a
'Ljubav je...'
(ljubavna poezija
pjesnika Josipa Eugena Šete
i Riccarda Staraja)

Stihove kazuju
Riccardo Staraj
Josip Eugen Šeta
Žarko Radić

U glazbenom dijelu programa
nastupaju
Lela & Joe Kaplowitz
(vokal & glasovir)

U Profilovoj megaknjižari u Bogovićevoj ulici u Zagrebu u srijedu 17.02.2010. u 19 sati književnik Miljenko Jergović predstavit će autorski opus književnice i znanstvenice Julijane Matanović. Odabrane ulomke iz autoričina djela čitat će glumica Vlasta Ramljak.

Portal Moderna Vremena Info već godinama (točnije, gotovo 5 koliko portal postoji) u dogovoru s pojedinim autorima, prenosi njihove književne kritike originalno objavljene u drugim medijima. Takvih se tekstova u arhivi portala skupilo već popriličan broj (gotovo 500). No, krajem prošle godine portal je doživio redizajn, ali osim što je navigacija sajtom poboljšana, povećan je i broj suradnika koji pišu za portal. Tako je od početka godina na portalu objavljeno deset književnih kritika koje su Jagna Pogačnik, Dragan Jurak, Marko Pogačar i Dario Grgić napisali ekskluzivno za portal. Suradnja ide dalje i do kraja godine na portalu bi trebalo biti objavljeno 100-tinjak autorskih tekstova o knjigama domaćih izdavača.

Opširnije ovdje .

Ne znate što je HJP?

Sram vas bilo...

Saznajte ovdje

11. MEĐUNARODNI POGRANIČNI SUSRETI FORUM TOMIZZA
(Trst-Kopar-Umag, 26.-29. 5. 2010.)
objavljuje
MEĐUNARODNI KNJIŽEVNI NATJEČAJ
'LAPIS HISTRIAE 2010'
za kratku prozu na temu:
Status quo... vadis?
Perspektive (multi)kulturalnog aktivizma: što ostaje nakon što se svjetla pozornice ugase?

KRITERIJI NATJEČAJA:

1.tekst mora biti izvoran i neobjavljen
2.ne smije biti dulji od 15 kartica (21.750 znakova)
3.u obzir dolaze svi jezici (i dijalekti!) naše regije
4.autori se natječu isključivo s jednim radom
5.najbolji rad bit će nagrađen simboličnim artefaktom LAPIS HISTRIAE, te novčanom nagradom u iznosu od 1.000,00 eura
6.stručni ocjenjivački odbor broji tri člana
7.ocjenjivački odbor zadržava pravo ne dodijeliti nagradu
8.rok slanja tekstova je: 17. 04. 2010.
9.tekstu treba priložiti osobne podatke (adresu, broj telefona, e-mail, kratku biografiju s godinom rođenja)
10.radovi, otisnuti u 4 primjerka, šalju se poštom na adresu: Gradska knjižnica Umag, Trgovačka 6, 52470 Umag, Hrvatska, s naznakom za LAPIS HISTRIAE, i dodatno na e-mail: lapis@gku-bcu.hr
11.radovi koji ne budu stigli na obje adrese neće moći ući u konkurenciju
12.autori ustupaju pravo na objavljivanje njihovog teksta Gradskoj knjižnici Umag; dvanaest radova po izboru žirija bit će objavljeno u Zborniku Lapis Histriae 2010 krajem godine
13.nagrada će se svečano dodijeliti autoru pobjedničkog rada na 11. Forumu Tomizza, u Umagu, 28. 5. 2010. godine

Dodatne informacije: Gradska knjižnica Umag (lapis@gku-bcu.hr, www.forumtomizza.com; +385/52/721-561)

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana J. Jelačića 7/I, Zagreb

u srijedu, 17. veljače 2010. u 12 sati
organizira skup u sjećanje na

akademika NIKOLU BATUŠIĆA
(18. veljače 1938. – 22. siječnja 2010.)
tajnika Razreda za književnost HAZU, teatrologa i kolege


Sudjelovat će:
akademik Ante Stamać
mr. sc. Mira Muhoberac
mr. sc. Božidar Petrač


Izbor iz djela interpretirat će
dramski umjetnik Dubravko Sidor

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana J.Jelačića, Zagreb

nas poziva na predstavljanje knjiga

Višnje Stahuljak

“POTRES“
(Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.)

“MELODIJA NESANICE“
(Mala knjižnica DHK, Zagreb 2008.)

“PROLAZNOST VOĆA“ : Izabrane pjesme
(Alfa, Zagreb, 2008.)

Govorit će:
Nives Tomašević, urednica
prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić
i autorica

Ulomke iz djela interpretirat će
dramska umjetnica Ljubica Jović.

Voditelj Tribine DHK
Božidar Petrač

Dobro došli u DHK,
u utorak, 16. veljače 2010. u 12 sati!

Dva moja nova teksta na portalu za kulturu Kupus.net:

- dva literarna bloga
ovdje

- kritika : mržnja jača od ljubavi
ovdje

Što nas točno očekuje na četvrtom Pričiginu, festivalu koji se održava u Splitu od 24. do 27.03. govori jedan od organizatora, Renato Baretić

Intervju čitajte ovdje

5. Književni salon SC-a ugostit će mladog teoretičara, kolumnista i urednika Srećka Horvata, a odrzat će se u ponedjeljak, 15. veljače u Galeriji SC s početkom u 20 sati.

Ukoliko ste preživjeli euforiju Valentinova, postvalentinovski ponedjeljak je upravo sjajan dan da prošetate do Studentskog centra i provjerite zašto Slavoj Žižek smatra da je knjiga „Ljubav za početnike“ 'masama potrebna kao svježi kruh' i zašto mase Žižeku vjeruju (a ne vjeruju Tomislavu Čadežu koji je nedavno svakojake nebuloze nadrobio o toj knjizi ovdje, op.K.M. ), pa je ista već na pragu drugog izdanja.
Horvat će pričati o ozbiljnijim, ali i manje ozbiljnim temama; između ostalog njegovim knjigama „Znakovi postmodernog grada“, „Protiv političke korektnosti“, „Diskurs terorizma“, „Totalitarizam danas“, „Svijet distopijskog filma“ i ostalim temama. Iznenađenja su u pripremi.

Književni salon, uz potporu Kulture promjene, vodi i moderira Marko Pogačar.

Veliku zahvalu dugujem nepoznatim mi prijateljima s makedonskog portala
on.net.mk koji su prekrasnim riječima predstavili moj rad i potrudili se na makedonski jezik prevesti moj intervju za E-novine.com.

O čemu pričam saznati možete na ovome linku

Sigurno će ih veseliti činjenica da sam godinu dana svog života proveo u njihovom prekrasnom glavnom gradu, kojega ću pamtiti do kraja života.
I nadam se, ponovo Skopje jednom posjetiti...

Danas je 11.dan mjeseca veljače 2010.g.

Pripremio sam malu igricu za vas (zabave nikad naodmet) : otvorite web stranice Vjesnika, kliknite na rubriku "www arhiva"(pri vrhu ekrana) i otvarajte dan po dan, od početka mjeseca, naslovnicu internetske verzije Vjesnika.

Na 10 naslovnica (od 11 dana) dočekat će vas nasmiješeno lice Suzane, pardon Jadranke K.

Čovjek bi pomislio da se radi o spomenaru, ili foto albumu neke dobrodržeće gospođe u pedesetima a ne o državnim novcem dotiranom dnevniku (koji, btw, ne izlazi nedjeljom, za razliku od ostalih dnevnika, pa je upitno radi li se o dnevniku).
A možda je upravo taj foto-session uvjet za nastavak dotacija, tko zna...

UPDATE:
Siječanj je imao 31 dan, a Vjesnik nam je, valjda za Dobro jutro, na svojim naslovnicama poklonio smiješak dotične dame 24 puta (u nekoliko su navrata rukometaši i Šeksonja ipak bili važniji)...

Iskreno, strah me je zavirivati na ostale Vjesnikove stranice.
Da ne oštetim vid, jer ne znam blješti li sjajnije (i za vid pogubnije) kosica, gebis, ili pak brižljivo ulašteni brošići i minđuše...

Na kioscima je
novi broj
"Vijenca"
(samo 10,00 kn)
a u njemu,
između ostaloga
i
moja kritika knjige
Thomasa Manna
'Walsunška krv i druge pripovijetke'

*******

Novi "Vijenac" još donosi:

- kolumnu lingvistkinje Nives Opačić
- razgovor s Ivanom Aralicom
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Franje Deranje 'Sreće nema drugdje'
- esej Krešimira Bagića "Od figure do kulture - eufemizam''
- tekst Strahimira Primorca o romanima Ive Šperande 'Mjestance jedno puno draži (knjiga treća: Sedam, broj ljubavi)' i Dorte Jagić 'Kičma'
- tekst Nives Majnarić-Pandžić o knjizi Mirne Malinar 'Duh tame'
- tekst Marije Perice o knjizi Dragana Pavelića 'Proljeće u Karolinentalu'
- tekst Andrea Posmodija o knjizi Petrua Cimpoesua 'Svetac u liftu'
- tekst Stipe Grgasa u povodu smrti Jeromea Davida Salingera
- tekst Marka Grčića o knjizi Mladena Mchieda 'Leonardo Da Vinci i poezija'
- tekst Maje Peterlić o knjizi 'Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju' (prir.Davor Dukić idr.)
- tekst Gordane Čupković o knjizi Josipa Lisca 'Hrvatska dijalektologija 2., Čakavsko narječje'
- tekst Nives Opačić o knjizi Marka Čuljata 'Ričnik ličke ikavice'
- tekst Nikice Mihaljevića o knjizi Darinke Hanžek 'Baština. Etnografski zapisi iz gornjostubičkog kraja'
- nova kratka proza Milka Valenta
- poezija Igora Isakovskog


te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, teatru, plesu, filmu, glazbi, itd...

HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: VESNA SOLAR, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ, DARIJA ŽILIĆ
TEMA: NOVA PROZA I POEZIJA: MILJENKO JERGOVIĆ, ANELA BORČIĆ, DAVOR MANDIĆ
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 13.2. 2009.
OD: 16 SATI

O knjizi «Volga, Volga», kao trećem dijelu proznog ciklusa «o ljudima i automobilima» Miljenka Jergovića za Bibliovizor piše Vesna Solar. Knjigu je objavila kuća Ljevak.

Božidar Alajbegović prikazuje debitantski roman Anele Borčić pod naslovom «Garbin, zao vjetar», u izdanju VBZ-a.

Pjesničku knjigu «Mostovi» Davora Mandića u izdanju Društva hrvatskih pisaca prikazuje Darija Žilić.

Uredila Gordana Crnković

Pozvani smo u HDP, Basaričekova 24, Zagreb,
u srijedu, 10.02. s početkom u 19 sati
na književnu večer s piscem i prevoditeljem Miroslavom Kirinom.

O njegovoj novoj zbirci pjesama 'Zbiljka' (Vuković&Runjić 2009.) govorit će Darija Žilić.

Tribinu vodi Dorta Jagić.

Disput u suradnji s
Hrvatskim filološkim društvom
ima osobito zadovoljstvo
pozvati vas na prezentaciju
book trailera posvećenog
biblioteci
Na tragu klasika

Medijateka Francuskog instituta u Zagrebu, Preradovićeva 5,
srijeda, 10. veljače 2010. u 18 sati

Sudjeluju: filmolog Nikica Gilić,
urednica biblioteke Na tragu klasika Irena Lukšić,
nakladnik Josip Pandurić i njihovi gosti

Na tragu klasika prvi je hrvatski trailer o jednom nakladničkom nizu. Film je prema scenariju Irene Lukšić snimio i režirao Radislav Jovanov Gonzo, ugledan i višestruko nagrađivan filmski stvaralac.
Glazbeni aranžman potpisuje Josip Cvitanović.

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana J. Jelačića 7/I, Zagreb

i nakladnička kuća Altagama
pozivaju nas na
predstavljanje nove knjige

akademika Ante Stamaća
“TRAGOVI, OTISCI I LICA“
(Altagama, Zagreb, 2009.)

O knjizi će govoriti:
dr. sc. Branimir Bošnjak
Zdravko Gavran
i autor

Voditelj Tribine DHK
Božidar Petrač


Dobro došli u DHK,
u četvrtak, 11. veljače 2010. u 12 sati!

Ildikó Lovas cijenjena je vojvođanska književnica koja piše na mađarskom jeziku. Iz generacije kasnih 60-ih godina, Lovas je došla na književnu scenu upravo u trenutcima kada je počeo bjesniti rat na području bivše države. Njezin roman »Izlaz na Jadran - James Bond u Bačkoj« iz 2005. godine, koji je u izdanju Meandra upravo objavljen u Hrvatskoj, na neki način je autoričino suočavanje s prošlošću, s demonima povijesti koji su je opsjedali kao književnicu gotovo puna dva desetljeća.
S Ildikóm Lovas novinar Vjesnika razgovaro je po završetku zagrebačkog predstavljanja njezina romana koji je zanimljiv i po tome što ga je zajednički prevela skupina mladih hungarologinja.

Intervju čitajte ovdje

Proslava Dana Matice Hrvatske održat će se u utorak, 9. veljače 2010. u 12 sati u Palači Matice hrvatske u Zagrebu (Strossmayerov trg 4).

Program:
Luko Paljetak u Matici Hrvatskoj

Sudjeluju:
Igor Zidić,
Ivana Burđelez,
Tonko Maroević,
Luko Paljetak.

Stihove Luka Paljetka čitat će dramski umjetnici Jelena Perčin i Dubravko Sidor.

U glazbenom dijelu programa nastupit će Darko Matičević
(uglazbljeni stihovi Luka Paljetka)
i
altistica Jelena Kordić uz glasovirsku pratnju Pavla Mašića.

Voditelj: Vladimir Šeput.

MEANDARMEDIA
nas poziva
na predstavljanje nove knjige

Ivane Sajko
'Povijest moje obitelji od 1941.do 1991., i nakon'

Sudjeluju
Ivana Sajko, Boris Perić, Kristijan Vujičić, Branko Čegec

Kino Grič, Jurišićeva 6, Zg
srijeda, 10.02.2010., u 19 sati

U protekloj 2009. godini mlada znanstvenica i književnica Jasna Horvat, redovita profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, teoretičarka kulture i književnica, objavila je čak tri knjige: “Krijesnici”, “Az” i “Bizarij”.

Intervju s autoricom pročitajte na ovome linku

Nakladnička kuća AORA
poziva nas na predstavljanje njihove nove knjige
izbora iz proze Igora Rajkija:
'Zadirivalište - Nepojmljivost, za dvoje'

u utorak 9. veljače u 19:00 h
u Knjižnici Bogdana Ogrizovića.

Sudjeluju
Igor Rajki
Nela Milijić
Vera Vujović
Boris Beck

S Antonijom Primorac (Zagreb, 1976), urednicom antologije kanadske kratke priče "Život na sjeveru", anglisticom i etnologinjom, asistenticom na splitskom Filozofskom fakultetu te vrsnom poznavateljicom kanadskih prilika i neprilika, Olja Savičević Ivančević "prochatala" je o njenoj knjizi, sobovima i identitetu, imigrantima, doktoru Fleischmanu, Knjazu i Margaret Atwood, o situaciji Kanada vs. SAD, situaciji autorice vs. autori, Split vs. Zagreb i dišpet vs. dišpet.

Razgovor čitajte na ovome linku

O pizdunstvu
kao značajnom svojstvu
hrvatskih novinara
(a urednika pogotovo)
Viktor Ivančić je
napisao odličan tekst
ovdje

U svim mogućim kombinacijama pozicije vlasti i opozicije mene muči ono što i jedna i druga strana dijele: klijentelizam, oportunističko ponašanje u financiranju (svima pomalo), izbjegavanje prave kritičke evaluacije onoga što se u kulturi proizvodi. Pa tako netko dobije zato što je mlad, a netko zato što je star, netko zato što je iz metropole a netko baš zato što nije iz metropole, netko zato što mu je prva knjiga bila dobra, a netko zato što je napisao puno knjiga pa kako sada ne financirati dalje.

Prethodne rečenice izvadak su iz intervjua s Andreom Zlatar Violić.

Razgovor čitajte ovdje

Esej Andree Zlatar o kućnim bibliotekama i njihovoj važnosti u odgoju novih generacija čitajte ovdje

Do 20. veljače 2010. traje nagradni natječaj za kratku priču kojeg raspisuje Festival pričanja priča Pričigin, kojiće se od 24. do 27. ožujka 2010. godine po četvrti put održati u Splitu.

Pravo natjecanja imaju svi građani Republike Hrvatske i građani iz inozemstva koji pišu hrvatskim jezikom. Natječaj je javan. Autori uz priču trebaju napisati svoje puno ime i prezime, telefon i adresu, poslati fotografiju i kratke podatke o svom životu i radu. Priče pod pseudonimom ne ulaze u konkurenciju.

Priča može imati najviše 150 redaka ili 9000 znakova (s prazninama). Neće se uzimati u obzir ulomci iz većih proznih cjelina ili već objelodanjeni radovi.

Priče treba poslati na pricigin@pricigin.hr ili spremljene na disketi / CDu na adresu Festival pričanja priča 'Pričigin' – za natječaj, MKC Split, Savska bb, 21000 Split.

Priče se ne honoriraju.

Autori prve tri priče stječu pravo ispričati ih u sklopu jedne od večeri Festivala.

U okviru novog književnog programa Kulturnog centra Grad (www.gradbeograd.eu), pod nazivom "Gradska knjižnica", raspisan je i istoimeni regionalni književni natječaj za kratku priču s temom "Gradske priče".
Priče napisane na srpskom, bosanskom, hrvatskom ili crnogorskom jeziku, dužine do 15.000 znakova, slati do kraja lipnja na mail adresu knjiznica@culturalfront.net.
Najbolji radovi bit će objavljeni krajem godine u antologiji "Gradske priče".

Više ovdje

Objavljena je prva knjiga u Nakladi DRUGA PRIČA :
'UREZI, Izbor iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu...'

Knjiga sadrži više od 300 pjesama iz pera 160 pjesnika, od Afganistana do Zimbabwea, od stare Grčke i Kine sve do naših dana.

IZABRAO I PRIPREMIO TOMICA BAJSIĆ

PJESNICI
Sapfo • Arhiloh • Wang Changling • Li Bai • Du Fu • Liu Yuxi • Zhang Ji • Han Shan • Su Tung P’o • Hartmann von Aue • Zhu Xi • Yuan Haowen • Jellaludin Rumi • Liu Yin • Zhang Yanghao • Andreas Gryphius • Lope de Vega • Francisco de Quevedo • William Blake • R. L. Stevenson • Dorothy Parker • Leopold Staff • Georg Trakl • Lewis Allen • W. B. Yeats • Antonio Machado • Rafael Alberti • Miguel Hernández • Juan Gelman • Ernesto Cardenal • Carlos Drummond de Andrade • Miroslav Holub • Yehuda Amichai •Margherita Guidacci • Vinicius de Moraes • Cecília Meireles • Gaspar Aguilera Diaz • Siegfried Sassoon • Carl Sandburg • Anna Swir • Vahan Tekeyan • Blaise Cendrars • Carolyn Forché • Osip Mandeljštam • Marina Cvetajeva • Cicely Herbert • Sheenagh Pugh • Derek Mahon • Guillaume Apollinaire • Tadeusz Różewicz • Wanda Coleman • Pamala Karol • Marcia Theophilo • Leonard Cohen • Edna St. Vincent Millay • Saadi Youssef • Hyam Plutzik • Alexander Wat • Anna Kamieńska • Bertolt Brecht • Nnamdi Olebara • Jacques Brel • Miklós Radnóti • Atilla Jószef • Irena Klepfisz • Erich Fried • Ali Cobby Eckermann • Janos Pilinszky • Roque Dalton •Richard Eberhart • Kenneth Patchen • Thomas Merton • Lawrence Ferlinghetti • Charles Bukowski • Gerald Nicosia • Genny Lim • Bob Kaufman • Lew Welch • Robert Bly • Jack Micheline • Gregory Corso • Gary Snyder • Jack Hirschman • Michael McClure • Diane di Prima • Wendell Berry • A. D. Winans • Gerald Nicosia • June Jordan • Gustave Thibon • Ambar Past •Ken Saro-Wiwa • Wu Mei • Liu Xiaobo • Majlinda Bashllari • James Wright • Janine Pommy Vega • Victor Jara • Mzi Mahola • Mutimati Barnabé JoĂŁo • Pier Paolo Pasolini • Paul Celan • Primo Levi • Hans Magnus Enzensberger • Nazim Hìkmet • Czesław Miłosz • Zbigniew Herbert • Charles Simic • Roberto Bolaño • Martín Espada • Andrzej Bursa • Mang Ke • Duo Duo •Yan Li • Gu Cheng • Hai Zi •Bei Dao • Nguyen Chí Thien • Mahmoud Darwish •Agi Mishol • Lena Jayyusi • Rose Shomali Musleh • Vjačeslav Kuprijanov • Vladimir P. Burić • Dmitrij A. Prigov • Joan Batchelor • Boris Pasternak • Iosif Brodski • Nikolaj Zabolocki • Anna Ahmatova • Otis Taylor • Konstantin Pavlov • Nikolaj Kančev • Kristin Dimitrova • Fedia Filkova • Eugeniusz Kasjanowicz • Tenzin Tsundue • Easterine Iralu • Philo Ikonya • Maram Al Masri • Liesbeth Eugelink • Meena Kandasamy •Chris Magadza • Charles Mungoshi • Chenjerai Hove • Shi Tao

PREVODITELJI
Ivan Babić • Tomica Bajsić • Fikret Cacan • Kerima Filan • Božica Jelušić • Miroslav Kirin • Tvrtko Klarić • Grzegorz Łatuszyński • Ivana Maksić • Tanja Oručević-Miletić • Ksenija Marković • Darko Poslek • Ivan Slamnig • Truda Stamać • Vojo Šindolić • Damir Šodan • Antun Šoljan • Dean Trdak • Rebeka Troha • Marina Trumić • Roel Schuyt & Dubravka Ugrešić • Tin Ujević

Na današnji dan, prije 20 godina, preminuo je veliki Toma Bebić.


ČA SMO NA OVON SVITU

Ča smo na ovon svitu,
ča smo na ovon svitu,
ča smo na ovon svitu,
čovik se upita.

Kad su puna justa,
kad se vino lije,
kad jema vele fjorini,
glende i šulaci,
namisto ovi da plače,
od srca se smije.

Ča smo na ovon svitu,
kad je život taki,
ča smo naovon svitu
čovik se upita.

Ča se more kad je život taki,
dokle jednon lipo cvita cviće,
dotle drugom samo drača niče.
Ča se more kad je život taki.

A čoviku svakon malo triba,
kad se rodi ni naramak slame,
kad otegne sve je crna zemja,
ne triba mu ni dva paša jame.

Prvi ovogodišnji
Književni salon SC-a
održat će se u Galeriji SC,
u četvrtak, 4. veljače,
s početkom u 20 sati.

Gostuje Robert Perišić,
a program vodi i moderira
Marko Pogačar.

Darija Žilić je postavljala pitanja.

Moja je malenkost odgovarala.

Razgovor je objavljen na portalu e-novine.com.

Čitajte na ovome linku

Boris Perić autor je dva romana, pet knjiga pripovijedaka te nekoliko knjiga političke publicistike i eseja. Voditelj je književnih večeri u Zagrebu i Rijeci, a bavi se i prevođenjem s njemačkog jezika te je dosad preveo više desetaka naslova raznih žanrova. Svojevremeno je svirao bubnjeve u rock bandu. Prije nekoliko mjeseci izašla mu je nova knjiga, ''Na večeri s Drakulom'', što je bio povod za razgovor.

Moj razgovor s Borisom Perićem čitajte ovdje

Nedavno je izašao novi četverobroj časopisa 'Tema:' (5-9/2009.)
(nabavljiv u zagrebačkim knjižarama, za 0 kuna, gl.ur. Branko Čegec, izdavač Centar za knjigu).

Iz sadržaja:
- razgovori Darije Žilić s Jovicom Aćinom, Šejlom Šehabović, Gordanom Duhačekom, Anom Božičević
- razgovor Alide Bremer sa Hansom Thillom
- poezija Junana Ramona Jimeneza, Krunoslava Šetke, Hansa Thilla, Karin Kiwus, Ivane Bodrožić Simić, Hansa Arnfrida Astela, Ursa Allemanna, Ann Cotten, Kurta Drawerta, Nele Milijić
- eseji Ivane Sajko, Krune Zakarije, Tomice Bajsića, Gordane Benić, Zvonka Makovića, Branka Čegeca, Darije Žilić
- proza Davida Truebe, Ivana Hercega, Dorte Jagić,
- temat: Kada prevodilac ispravlja/popravlja izvornik? s tekstovima Irene Lukšić, Jelene Rajak i Vande Mikšić
- izbor iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu...

U srijedu, 3. veljače, u prostorijama HDP-a, Basaričekova 24,
složenu autorsko-kritičarsku pojavu
Marka Pogačara,
s posebnim osvrtom na njegovu
zadnju zbirku poezije "Predmeti"
predstavit će Branislav Oblučar i Darija Žilić.

Prošlogodišnju domaću proznu produkciju obilježila je jedna vrlo znakovita promjena.

O čemu se radi otkrivam vam u tekstu koji sam napisao za portal Moderna Vremena Info.

Čitajte na ovome linku .

Jednoj od najdojmljivijih osobnosti recentne književne scene u nas, pjesniku i prozaiku Ivici Prtenjači, pripala je ovogodišnja nagrada za neobjavljeni rukopis 7. Dana Dobriše Cesarića - etablirane požeške književne priredbe međunarodnog karaktera.

Prtenjačin stihopis naslovljen “Okrutnost”, petočlano povjerenstvo za dodjelu nagrade ocijenilo je najboljim u konkurenciji od čak stotinu i deset rukopisa pristiglih na tradicionalni natječaj.

Knjiga Ivice Prtenjače na tragu je svega onoga što je ovaj autor pisao i ranije. Dobrim se dijelom bavi okrutnošću vremena u kojemu živimo, bilo onih nepredvidljivih, bilo onih na koje smo već, na žalost, naviknuti u vlastitome svakodnevlju. Taj realitet mnogi više ne prepoznaju kao nešto neprirodno, kao nešto u čemu tek glumimo da živimo.
Kako do intime?
Prtenjača sjajno spaja dva različita tipa pjesničkog iskustva - ono “stvarnosne” poezije aktualne u posljednjih dvadesetak godina, karakteristične po izravnom tematiziranju vremena u kojemu živimo, ali i ono hrvatskoga pjesništva 70-ih i 80-ih godina, karakteristično po upravo bujnoj metaforičnosti”, obrazlaže predsjednik povjerenstva za dodjelu nagrade Delimir Rešicki, dodajući kako se spoj te metaforičnosti, izravnosti i emotivnosti u Prtenjačinu pisanju pokazao dobitnom kombinacijom koja neprijeporno zaslužuje priznanje! I sam autor upozorava kako je danas jednako okrutno pisati poeziju, kao i “živjeti u okrutnom svijetu oko nas!

Zbirka poezije 'Okrutnost' nastala je kao svojevrstan 'odgovor' na njegov roman (“Dobro je, lijepo je”, op. a.), koji je publika doživjela kao nježan i optimističan.

“Ova zbirka nema s njim ništa zajedničko i dolazi u trenutku moga životnoga zrenja. Razmišljao sam o tome kako nastaju pjesme, što se događa s oblikovanjem intime u današnjoj umjetnosti. Shvatio sam da intima znači vrlo malo ukoliko nije estetizirana i baš mi se to estetiziranje intime učinilo - duboko okrutnim!”, kaže Prtenjača, podsjećajući kako je i sam status poezije danas u medijima i javnosti izložen okrutnosti - jer poezija ne dobija prostor i mjesto koje zaslužuje.