Obiteljski roman u kojem ostavinske rasprave i jal među nasljednicima opisuju otočku svakodnevicu.

Prvi roman Anele Borčić "Garbin, zao vjetar" ishodi iz literarne tradicije velikih otočkih pisaca – R. Marinkovića, S. Novaka i P. Šegedina. Mnogo što ova autorica duguje upravo njima, koliko god to zvučalo preuzetno.

Ostavinske rasprave i jal među nasljednicima nulto su mjesto gotovo svake otočke svakodnevice. Borčićeva o tome piše sugestivno, suvereno i s mjerom. Rečenicom koja voli eleganciju i detaljiziranje, ona će svoje likove podvrgnuti snažnom psihologiziranju, izvesti mrežu kompliciranih odnosa koje karakterizira otuđenost, nepovjerenje, bijes, laž, zavist i zla krv, te "uvesti u priču" prijeteći krajolik i zloguki vjetar.

U komornoj atmosferi, u nepodnošljivoj tišini i još nepodnošljivijoj samoći koju žive likovi ove priče svaki zasebno, jedan član obitelji pokušava zašiti konce izdebakliranih obiteljskih veza. Borčićeva uspijeva pripovijedati u slikama i sugerirati mučninu u tišini, bez buke i bijesa, posve na tragu svojih književnih uzora.

***

Anela Borčić rođena je u Splitu 1966. godine, a živi na otoku Visu.
Radi kao ravnateljica Osnovne škole Vis. Objavila je knjigu pjesama "Blaženstvo trenutka". Na 42. omiškom festivalu klapa osvojila je prvo mjesto i zlatnu plaketu s pjesmom »Mirina« (u koautorstvu s D. Tambačem i izvedbi klape Sufit). Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi fotografije u zemlji i inozemstvu.