KRITIKA: Davor Špišić - 'Ples s mladom' (V.B.Z., 2006.)

Iako je tada iza sebe već imao veći broj objavljenih i izvođenih drama i jednu zbirku horor priča, Davor je Špišić široj javnosti postao poznat prije dvije godine kada je njegov roman ''Koljivo'' pobijedio na 100 tisuća kuna teškom V.B.Z.-ovu književnom natječaju. Nagrađeni je roman tada anticipirao praksu premijernog objavljivanja domaćih naslova na novinskim kioscima, na kojima se odnedavno prodaje i novi Špišićev roman ''Ples s mladom''.
Obitelj je, kako su nas na srednjoškolskoj nastavi učili, osnovna tvorbena jedinica društvene zajednice – tzv. nukleus društva, a svadba kao svojevrstan obred oformljenja te društvene osnovice vrlo je podatan motiv za umjetničku obradu, uz dobrodošlo upisivanje simboličkih i metaforičkih impulsa (to je tema koja svakako zaslužuje poduži esej, s nužnim osvrtom na primjerice Kusturičina ''Oca na službenom putu'' ili ''Lisice'' Krste Papića). Nažalost, i stvarnost se nerijetko zna uz mnogo ironije poigrati sa i inače prilično katarzičnim svatovskim događanjima, pa je tako nedavno američko bombardiranje navodnog Al-Kaidinog uporišta u Somaliji posljedovalo upravo tzv. ''kolateralnim'' civilnim žrtvama na jednoj svadbi, a vrlo se živo sjećamo i krvavih svatovskih događanja u okolici Sarajeva koji su spremno dočekani za rasplamsavanje bosanskog ratnog kaosa. Stoga ne treba čuditi što je Davor Špišić upravo svadbeno slavlje sestre glavnoga junaka svoga novoga romana uzeo kao točku konačnog raspada jedne obiteljske zajednice.

Špišićev ''Ples s mladom'' potpuno je na tragu njegovih prethodnih djela. Godine 2002. je Špišić, naime, objavio zbirku horor priča ''Kuke za šunke'', a i u novome se romanu (baš kao i u prethodnom ''Koljivu'') osjeća njegova sklonost hororu (strava u ovom slučaju izvire iz stvarnosti jer je otponac raspada junakove obitelji sudjelovanje u ratnim zločinima nad srpskim civilima); iz rečenog je razvidno da se roman, iako situiran u 2005. godinu, jednim dijelom ponovo (kao i njegovo ''Koljivo'') bavi ratnim događanjima, a iz rukopisa je veoma prepoznatljiv autorov dramski background (osim što je autor većeg broja dramskih djela, Špišić je radio i kao dramaturg u osječkom HNK-u). ''Ples s mladom'' svojim je najvećim dijelom sastavljen od dijaloških dionica, a budući da Špišić koristi pripovjedača u prvom licu, vrlo su česti i naratorovi tzv. unutarnji monolozi u kojima on ne bez cinizma komentira događaje (što je ponovo neka vrsta dijaloga, ovoga puta ''sa samim sobom''). Roman je vrlo energičan i brz, a dinamičnosti je, osim brze izmjene životnih, britkih i ironijom obilježenih dijaloga, pogodovala i kompozicijska struktura utemeljena na brojnim (ukupno 40) kratkim poglavljima (u rasponu od dvije do najviše pet stranica).

''Ples s mladom'' ustvari je obiteljska drama s dva ljubavna podzapleta koja u svojoj završnici poprima i trilerske komponente, dok autorova sklonost žanru strave do izražaja dolazi u dionicama naturalističkih opisa ubojstava srpskih civila. Događaje iznosi Alen Bošković, dvadesetogodišnji sin pukovnika Hrvatske vojske koji posredstvom dnevnika svoga brata poginulog u ratu doznaje za umješanost svoga oca u ratnim zločinima. No, čitatelj to zajedno s Alenom doznaje tek u zadnjoj četvrtini romana koji je dotad pisan prema matrici obiteljske i ljubavne drame, a sastojao se od Alenovog prikaza svoje obitelji i odnosa među njezinim članovima, te rekonstrukcije njegova ljubavnog odnosa s dvadeset godina starijom (i udanom) direktoricom dječjeg doma u kojemu on služi civilni vojni rok. Osim Alenove preljubničke ljubavne priče Špišić radnju obogaćuje još jednom, uvjetno rečeno ''nepoćudnom'' ljubavi – homoseksualnom vezom 16-godišnjeg štićenika dječjeg doma s Alenovim kolegom na civilnoj službi. Upravo problemi na koje ovaj istospolni ljubavni par nailazi nakon objelodanjivanja svoje veze povod su tragičnog raspleta koji kroz motiv talačke krize u dječjem domu u roman unosi elemente trilera.

Najdojmljivije stranice romana donose ironijom obojanu rekonstrukciju vojne karijere Alenova oca kao tipičnog "materijala od kojega se sve armije ovoga svijeta najviše ogrebu''; taj je nekadašnji oficir JNA (a kasnije, dakako, časnik HV-a) od onog poslušničkog soja koji slijepo izvršava naređenja i ne trpi pogovor (što su ponajviše na vlastitim kožama osjetili članovi njegove obitelji), a upravo se on (uz junakova brata) na koncu ispostavlja najtragičnijom figurom u romanu (što nikako ne umanjuje njegovu krivicu zbog sudjelovanja u ratnom zločinu). Kao dosege rukopisa svakako treba spomenuti i urnebesnu crnohumornu epizodu brijunskog susreta Alena i njegova oca s krivoustim El Presidenteom i ministrom obrane, kao i dojmljivo dočaravanje napetog ozračja pri obiteljskim razmiricama, a autor nije nevješt i u opisima seksa.

Roman je prepun britkih i efektnih dijaloga, a Špišić ih vješto koristi u karakterizacijske svrhe (primjerice vrlo dobro korištenje prečeste i pogrešne upotrebe riječi "jedinstveno'' Alenove majke, kao izvora komike, ali i oruđa njezine karakterizacije), ali mu prigovori slijede zbog manjkave razrade obiju ljubavnih veza (osobito one homoseksualne, dok emocije direktorice doma spram dvostruko mlađeg Alena možemo pripisati njezinom nezadovoljstvu u braku, iako je i to nedovoljno elaborirano). Krvavi trilerski rasplet efektan je ali prilično ishitren (jer dotadašnja profilacija likova koji ga provode ne pokazuje da bi na takav čin oni bili spremni), a dvojbena je i upotreba pripovjedačeveve postmortem pozicije (mada je izvlači emotivni naboj koji završnim stranicama romana donosi).

No unatoč tim manjkavostima, ''Ples s mladom'' ipak je Špišićev korak naprijed u odnosu na nagrađeni prethodni roman, a s obzirom na vrlo kratko i selektivno pamćenje kojemu smo većinski skloni, pomalo zakašnjela tematizacija vlastitih ratnih grijehova ipak je dobrodošla, a u ovom slučaju sasvim solidno odrađena.

Objavljeno na portalu Kupus.net, travnja 2007.