Ni egzilant ni disident, na prvome mjestu on je - romanopisac, napisao je francuski dnevnik Figaro o Milanu Kunderi u povodu objavljivanja njegove nove knjige, nepun tjedan prije njegova 80. rođendana (1. travnja) kad je izišla knjiga pod naslovom “Une rencontre” ("Susret") u izdanju Gallimarda, koji je za Kunderu, kao svog autora, ustanovio kompromisnu formulu koja se sada svuda primjenjuje - “francuski pisac češkog podrijetla“.

Radi se o zbirci eseja, u kojoj analizira junake i autore slavnih romana, počevši od Rabelaisa i Anatolea Francea, zaključno s Marquezom.
Netradicionalno, tražeći ono manje poznato i uočljivo, višesmisleno i paradoksalno promatra njihove sudbine i postavlja u vezi s njima originalna egzistencijalna i estetska pitanja.
Ne izbjegava ni ulaženje u likovnu umjetnost jer u esejima govori o Baconovim i Matisseovim slikama.
Nekonvencionalna višeznačnost pristupa istaknuta je kunderijanski i u samom naslovu - riječ rencontre na francuskom jeziku znači susret, ali i sudar.

Prema prvim prikazima literarnih kritičara, Kundera u ovim esejima razmatra i pitanja koja čitateljima romana obično nikad i ne padnu na um. Na primjer, koliko je često Ana Karenjina vodila ljubav s Vronskim i zašto likovi iz velikih svjetskih romana obično nemaju djecu.

Prema recenziji Figaroa, ne radi se o tipičnoj esejistici i u tome i jest čar ove knjige. Ono što je bitno u "Susretu (Sudaru)" jest temeljno pitanje romanopisca koje Kundera postavlja, a tiče se “opskurnih ličnosti, u mračnom svijetu i u mračnom vremenu“.

A ne radi se ni o temama na prvi pogled zabavnim, kakvo je, pored spomenutih, otkud onaj čudni smijeh kneza Miškina, glavne ličnosti iz romana “Idiot” Dostojevskog – upravo preko njih Kundera barata s onim poslovičnim ogledalom o kojemu je govorio još Sveti Pavao i zahvaljujući kojemu svi, dakle prije svih čitatelji, saznaju nešto bitno o sebi. I to i po cijenu Baconovih brutalnih gesti, jer upravo preko dekonstrukcije može doći do uskrsnuća...

I drugi časopisi visoko ocjenjuju nove eseje:
- Lako je u njima naći bogat urod inteligencije i humora koji ujeda, premda ne donosi sa sobom toliko smijeha koliko ‘Smiješne ljubavi’, niti ima tako preciznu građu kao ‘Nepodnošljiva lakoća postojanja’ - moglo se pročitati.

Napisao Milan Lazarević
objavljeno u Slobodnboj Dalmaciji