ALGORITAM

Sjećate se one žabolike ministarske kreature koja je prije desetak godina, odrapivši knjizi PDV od 22 %, tu odluku argumentirala otprilike ovako (citiram prema sjećanju) : ''knjiga je proizvod kao i svaki drugi, ništa drugo nego hrpa stranica omeđenih koricama''. Ma koliko mi ta škegrolika nakupina bjelančevina bila antipatična (baš kao i stranka koje je članom), a njegova citirana tvrdnja iritantna (baš kao i stranka koje je članom), ne mogu se oteti dojmu da su Algoritmova izdanja upravo to : industrijski proizvodi.
One tvrdo ukoričene, lijepo (ali bez pretjerane kreativnosti) ušminkane cigle bude uvijek istu misao : ''ovo nije proizvod duha, ovo je produkt stroja''. Upravo me zato nimalo nije začudila vijest o mogućnosti suvlasništva s Todorićem - to će bit pravi tandem : kupiš kilo krumpira, dobiješ besplatnog Stephena Kinga, za dvije kile pomidora – gratis Kokoruš ili Dunning.

Algoritam vjerovatno izbacuje najveći broj naslova godišnje ali među tom silnom kvantitetom jako je malo istinske kvalitete, većinom se radi o populističkim štivima, uglavnom američkoj bezličnoj bestselerskoj konfekciji, pisanoj formulaično, bez strasti, kao po špranci i kao sa tvorničke serijske trake. Čak se i prvi naslovi koje je uredila Andrea Zlatar nisu odmakli daleko od toga. Šteta...

Osim toga, Algoritam je vjerojatno najjači domaći izdavač i svakako je neoprostivo što je tek ove godine ozbiljnije krenuo s izdanjima domaćih autora. ('Bolje ikad nego nikad', već čujem naivce.)
Također, tako jak izdavač trebao bi se puno ozbiljnije posvetiti promociji ono malo knjiga domaćih autora koje ipak objavljuje. Knjige iz Algoritmove edicije KaLibar koje nakon prelaska iz AGM-a uređuje Kruno Lokotar, medijski su puno slabije praćene nego što je to s AGM-ovim izdanjima istog urednika bio slučaj. To je još jedan odraz nedovoljne brige Algoritma oko domaćih autora.