Uskoro započinhje novo izdanje Festivala knjige za djecu i mlade 'Pazi knjiga!', u organizaciji nakladnika Autorska kuća. Festival će se održavati od 1. do 6. listopada. Cilj festivala je približiti djeci i mladima čitanje knjiga kroz predstavljanja novih radova domaćih autora za djecu i mlade te zabavni program.

Festival Pazi, knjiga! nije samo prilika za promociju hrvatskih autora, već i način da se djeci i mladima približi i pojasni sam čin stvaranja knjige, odnosno pisanje i ilustriranje. U svrhu toga bit će organizirane radionice poput Kako se pravi slikovnica, te niz susreta s autorima pod nazivom Upoznajte pisca.

Niz autora i ilustratora okupljenih u Autorskoj kući već godinama neumorno radi na promicanju domaće književnosti za djecu i mlade. A i ove godine tu je i poznati natječaj za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji, kao i tribina o stanju i položaju književnosti za djecu i mlade, Kome treba dječja knjiga?

Cjelovit program festivala dostupan na ovome linku

Robert Tad Williams, jedan od najpoznatijih autora fantastike, boravit će u Hrvatskoj od 3. do 7. rujna, u organizaciji izdavačke kuće Algoritam, prigodom predstavljanja hrvatskog izdanja prvog romana u svojoj novoj trilogiji – "Sjenovite međe".

Više o tome, uz cjelovit raspored promocija ovdje

Podsjećam vas da će u sklopu ovogodišnjih Galovićevih jeseni biti dodijeljene nagrade (novčane) za najbolji blog i najbolju on-line priču.

Rok za prijavu je 01.09.2007.

Više o tome na ovome linku

Drage/i moje/i,

ako vam je slučajno dopao šaka neki od brojeva knjižnog magazina Op.a mogli ste u njemu primjetiti i moju rubriku 'Moljac u mreži'. U toj sam rubrici predstavljao blogove i internet stranice posvećene književnosti, kulturi i umjetnosti , te sam u 8 dosadašnjih brojeva objavio 35-40 tekstova (uz niz prikaza knjiga i recenzija).

Već dugo o tome razmišljam a sad sam napokon i odlučio javno razvrgnuti suradnju s Op.a.

Razlog : nekorektan i nepošten odnos gl.urednika Valerija Jurešića spram suradnika.

Ukratko, prvi broj nove serije Op.a izašao je u travnju 2006. i honorar je isplaćen negdje u rujnu ili listopadu 2006. Za drugi broj koji je izašao u svibnju 2006. krajem studenog 2006. Jurešić je suradnicima poslao tzv. 'obračun honorara' u kojem stoji da će xxx kn biti isplaćeno do 15.12.2006. Od isplate do današnjeg dana ništa a u međuvremenu je izašlo još 6 brojeva. Dosad zadnji, 8. broj izašao je 16.07. Jurešić mi je u mailu od 24.05. najavio skorašnji izlazak tog broja i obećao da će honorar za 2. broj iz svibnja 2006. biti isplaćen čim taj 8. broj izađe. Evo i citata iz tog njegovog maila : ‘kad izdamo ovaj broj idemo odmah u isplatu drugog broja, a potom ćemo plaćati barem broj za broj. Što bi značilo da kasnimo nekih pet mjeseci s isplatom. Vjerujem da to do kraja godine možemo spustiti na tri mjeseca kašnjenja’. Osim ponovnih lažnih obećanja Jurešić u ovom mailu, smatrajući me valjda budalom, iskrivljava činjenice (odnosno laže) - Jurešiću moj dragi, ako je 2.broj izašao u svibnju 2006., onda 24.05.2007. ne kasniš s isplatom honorara za taj broj 5 mjeseci, kako tvrdiš, nego kasniš 12 mjeseci! (Dobrohotno ću i naivno pretpostaviti kako je ova Jurešićeva laž ustvari refleks samoobmane, kako bi smanjio grižnju savjesti koju, MOŽDA, prema zakinutim suradnicima osjeća.)

Međutoa, eto, već mjesec i pol otkako je 8.broj Op.a izašao a od obećanog honorara do dana današnjeg opet ništa. Iako je, da ponovim, rekao kako će honorar biti isplaćen ‘čim novi broj izađe’ (a izašao je 16.07.). A dodatna potvrda njegovog nekorektnog odnosa spram suradnika (a što je i povod ovome raskinuću suradnje) = na mailove s upitima o honoraru Jurešić, dakako, ne odgovara. Vjerovatno se namjerava javiti s nekom novom laži čim se približi rok za predaju tekstova za sljedeći broj.

Jurešićevo nepoštenje već je općepoznata stvar a suradnici Op.a nisu jedini kojima je lagao i ostao dužan. A općepoznata je stvar i njegova inertnost i nesposobnost (jedan mali primjer : na svojem webu www.knjiga.hr Jurešić primjerice još uvijek ljude poziva na glas(ov)anje za nagradu ‘Deset godina’ iako je već poznat laureat (Ferić), glas(ov)anje okončano još prije 5-6 mjeseci, a i nagrada preimenovana u ‘Dekada’ (jer, kako Jurešić kaže, tako zvuči ‘velebnije’ (sic!). Baš kao što je i nesposoban naplatiti reklame u časopisu, i kao što je nesposoban obavijestiti medije o izlasku novog broja i tako časopisu osigurati besplatnu reklamu, itd.itd.itd. ).

Magazinu Op.a iskreno želim još bar 100 godina izlaženja u mjesečnom ritmu i barem šesteroznamenkaste tiraže.

Evo i mog malenog priloga ostvarenju te želje : javno se odričem svojih honorara za tekstove objavljene u brojevima 6, 7 i 8, dok honorare za brojeve 2, 3, 4 i 5 i dalje čekam.

No, ne brigajte, sa predstavljanjem vaših blogova i internet stranica nastavljam, ali ne više u Op.a nego na web portalu www.kupus.net kojega sam već duže vrijeme suradnik, a na kojemu je otvorena nova rubrika ‘SURFAJ!' upravo u tu svrhu.

Dakle, kliknite na ovaj link na gdje je već objavljen prvi tekstuljak i provjerite jesam li možda baš vaše internetsko čedo predstavio.

Krajem rujna u izdanju Frakture u knjižarama će se naći knjiga koja je postigla golem međunarodni uspjeh, roman koji je više od dvije godine bio prvi na ljestvici najprodavanijih knjiga tjednika Spiegel, najprodavanija njemačka knjiga u svijetu, roman 'Mjerenje svijeta' mladoga, talentiranoga Daniela Kehlmanna. Ovaj povijesni roman o dvojici velikana svjetske znanosti, Alexandreu von Humboldtu i J. F. C. Gaussu ne smijete nipošto propustiti. To je knjiga koja će vas nasmijati, oduševiti kao i milijune čitatelja u Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj i još 40 zemalja gdje je roman objavljen.

Fraktura uskoro objkavljuje i roman o papi Inocentu XI. i skrivenim tajnama katoličke crkve 'Imprimatur' - Ako ste mislili da je vrijeme cenzure prošlost, da se knjige više ne zabranjuju, posebno u europskim zemljama, grdno se varate. Prvo izdanje velikog hita romana Imprimatur spisateljskog bračnog para Monaldi i Sorti koji razotkriva veliku papinsku urotu iz sedamnaestog stoljeća, u Italiji je raspordano ubrzo nakon objavljivanja, ali drugo se izdanje više nije pojavilo. Roman je doživio pravu cenzuru, o njemu se nije pisalo, kao ni o njegovim nastavcima, a novo je talijansko izdanje objavio nizozemski nakladnik. Bračni par Monaldi i Sorti preselio je iz Rima u Beč gdje nastavlja pisati svoju uzbudljivu, napetu sagu, temeljenu na stvarnim dokumentima, sagu o jednoj o najbrižnije skrivanih tajni katoličke crkve.

Osim ovih romana do kraja godine izaći će i kultni roman dvadesetog stoljeća 'Čovjek bez osobina' Roberta Musila u novom briljantnom prijevodu Andyja Jelčića.

Inače, Elijahova stolica koja je upravo doživjela svoje treće izdanje, ušla je i u uži izbor za nagradu Meša Selimović koja se dodjeljuje u Tuzli za vrijeme književnih susreta Cum grano salis. Roman Igora Štiksa u svoj su izbor uvrstile selektorice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako da je imao dvije nominacije što nije čest slučaj.

U suvremenoj književnosti rijetko se nalazi autorica poput Barbare Kingsolver. Njezini dijalozi pršte drskom dosjetljivošću; njezini opisi ukorijenjeni su u svakodnevicu, no nikada ne gubi iz vida onozemaljsko. S 'Razmetnim ljetom' odvodi nas u nabor na mapi koji leži negdje između farmi i divljine. A u tom dijelu, izoliranome dijelu južne Appalachije, ispričat će nam ne jednu, ne dvije, već tri zapletene priče, himne divljini i razmetnom ljudskom duhu, kao i samoj prirodi.

'Razmetno ljeto' povezuje tako tri priče o ljubavi unutar velike tapiserije života koji nastanjuje pošumljene planine i male farme južne Appalachije. U srcu ovih priča je jazbina kojota koji su se nedavno doselili u ovu regiju. Deanna Wolfe, povučena biologinja i proučavateljica divljih životinja, prati šumski život sa svoje stražarnice u izoliranom dijelu planine, gdje je zatječe Eddie Bondo, mladi lovac koji upada u njezin pomno osmišljen, samotan život. Na farmi, nekoliko kilometara niz planinu, odvija se i život Luse Maluf Landowski, gradske cure i obožavateljice knjiga koja se udala za farmera i neočekivano našla u čudnom mjestu u kojem se osjeća osamljenom. A još nekoliko kilometara niže niz cestu, par postarijih, zavađenih susjeda brinu se o svojim farmama i prepiru o Bogu, pesticidima i zamršenostima života koje nitko od njih nije očekivao.

Tijekom jednog jedinog vlažnog ljeta, kako želja za stvaranjem (čitaj: prokreacijom) prevladava zelenim i razuzdanim krajolikom, svi će se ovi likovi međusobno povezati, kao i s florom i faunom s kojom, u nužnosti života, dijele prostor svog obitavanja. Njihova otkrića postat će sastavnim dijelom nebrojenih intimnih lekcija o biologiji, svakodnevicama života na malim farmama i krajnje istine kako su ljudska bića tek neizostavni dio cjelokupnog, čarobnog života na zemlji.

Andrea Zlatar predstavlja vam Razmetno ljeto u prijevodu Lare Hölbling Matković uz ilustraciju Nenada Martića.

Kao što možda znate, Vjesnik i Novi list, rijetki su primjeri dnevnih novina koje pridaju veću pozornost kulturnim temama.
Vjesnik svoj kulturni prilog donosi utorkom a prošlotjedno izdanje tog priloga obilovalo je knjiškim temama :

- na ovome linku možete pročitati intervju sa Simom Mraovićem
- ovdje je tekst Sandre Viktorije Antić o tzv. angažiranoj literaturi
- ovdje se nalazi tekst u kojemu Irena Lukšić predstavlja knjigu Griše Bruskina u redovnoj rubrici 'Prijedlog za prijevod'
- na ovome linku je tekst Barbare Matejčić o ugovoru prema kojemu će fotokopirnice plaćati naknade nakladnicima

Srijeda 29. 08.2007.
Klub Ghetto/ knjižara Utopia, Split
u 21:00 sat

Predstavljanje novog broja Mogućnosti časopisa Književnog kruga Split

Tema broja : Nova Hercegovačka proza.

Sudjeluju:
Marko Tomaš, voditelj i moderator
Petar Opačić, urednik časopisa
Veselin Gatalo, Nino Raspudić, Miljenko Buhač, Goran Karanović, Dragan Marijanović i Željko Barišić, autori.


Časopis koji izlazi evo već više od pola stoljeća, točnije 54 godine, kroz obilje materijala u novom broju donosi prikaze iz književnosti, likovnosti i ostalih kulturnih sfera. U povodu desetogodišnjice smrti veliki prikaz o Cvitu Fiskoviću, dalmatinskom arheologu, historičaru, likovnom kritičaru, slikaru, književniku... i svemu onome što čini tog velikog kultrunog pregaoca, koji je počeo svoj rad još tamo u ‘Novom Dobu’, međuratnom splitskom dnevniku, a koji je ostavio neizbrisiv trag na kultrurnom krajobrazu prije svega Dalmacije.

Dalje je tu i esej ‘Prilog proučavanju literature čileanskih pisaca hrvatskog podrijetla’ iz pera Jerka Ljubetića, izvadak iz knjige o drami Vlatka Perkovića, kao i o ‘pokrštenom Židovu Heineu’ Ivana Pederina. Nekoliko kritičkih osvrta i nekrolozi g. Mirku Kneževiću, nedavno preminulom dugogodišnjem lektoru ovog časopisa, koji je uredio i opremio nebrojene tekstove koji su tiskani dugi niz godina u njemu.

U književnom djelu broj donosi poeziju iz pera Hadžema Hajdarevića, dobrog sarajevskog pjesnika i izbornika ovogodišnjih ‘Sarajevskih dana poezije’, kao i pjesme Ljerke Totch Naumove.

Prozni dio daje na uvid nešto što je možda po prvi put prikazano u ovakvoj formi i konceptu, a to je ‘NOVA HERCEGOVAČKA PROZA’ koju je priredio Željko Barišić, gdje je pored svoje uvrstio pripovjetke još četvorice pripovjedača s hercegovačkog područja, a to su; Veselin Gatalo, Goran Karanović, Dragan Marijanović i Miljenko Buhač. Reklo bi se sama krema suvremenog hercegovačkog proznog izraza, te time nam dao na uvid nešto što postoji kao izuzetno živo tkivo današnjice.

Ta žena je prijateljevala s mnogim slavnim glumcima, slikarima, glazbenicima, državnicima, pohodila je sve važnije društvene događaje u New Yorku, Washingtonu, Parizu, Ženevi, Rimu, Beogradu, Lenjingradu, dopisivala se s Evgenijem Zamjatinom i Valentinom Orlikovom, poznavala je Henryja Millera i njegovu ženu June, razmjenjivala darove s predsjednikom Titom i drugaricom Jovankom, njeni rukopisi mogu se naći u arhivu ruske pjesničke dive Ane Ahmatove, njen nećak razvikani je ruski pisac i filmaš Vladimir Kunin (autor provokativne Interdjevočke), o njoj su pisali znameniti književnici poput Vladimira Nabokova, Anaďs Nin i Rebecce West… Da, da, Irina Aleksander, kontroverzna prijateljica Miroslava Krleže i drugih istaknutih hrvatskih intelektualaca prve polovice XX. stoljeća, bila je uistinu svjetska žena, osoba o kojoj će povijest tek reći ono što treba reći i što ona nesporno zaslužuje.
I baš kad smo nakon prve knjige njenih memoara (Svi životi jedne ljubavi, 2003) pomislili da je mit ono što je uporno predstavljala kao istinu, a istina ono što je prezentirala kao svojevrsni mit, pokazalo se da je Irina Kunina, udana Aleksander, ruska spisateljica koja je s prvim emigrantskim valom stigla u naše krajeve i ubrzo se nametnula kao središnja figura posljednjeg zagrebačkog literarnog salona – važan dio kulturne povijesti prošloga stoljeća! Nedavno je, recimo, otkriveno da je Irina Kunina autorica scenarija nekoliko filmova čuvenih sovjetskih avangardnih umjetnika Grigorija Kozinceva i Leonida Trauberga, da je kao glumica nastupila u filmovima redatelja koji su dio herojske povijesti sovjetskog filma (Feinberga i Šmidtgofa), da je… no, neka ona sama, svojim djelima i dokumentima ispriča još ponešto o sebi.

U knjizi Samo činjenice, molim! skupljeni su novi tekstovi i dokumenti koji predstavljaju život i razmišljanja popularne Iročke, ruske emigrantske književnice Irine Aleksander (Peterburg 1900-Ženeva 2002). Tu je, ponajprije, autobiografski roman Samo činjenice, Sir!, zatim slijede članci iz američkog časopisa "Novosel'e", korespondencija, transkript dokumentarnog filma u kojemu ta velika dama pred kraj života rezimira svoje nevjerojatne pustolovine te važniji odjeci na njen lik i djelo.

'Život je pred tobom' najpoznatije je djelo francuskog književnika litvansko-rusko-poljskog podrijetla Romaina Garyja. Riječ je o romanu potrage za identitetom čije se priče vrte u slikovitoj multikulturalnoj pariškoj četvrti Belleville. Središnji lik četrnaestogodišnji je Arap Muhamed zvan Momo, dječak bez roditelja, o kojemu brine madame Rosa, ostarjela Židovka i bivša prostitutka, vlasnica pansiona u kojem borave djeca prostitutki. Premda je u prvom planu odnos Mome i njegove "pomajke" madame Rose, pred čitateljem paradiraju i mnogi drugi zanimljivi likovi: gospodin Hamil, učeni prodavač tepiha koji Momu uči čitati i pisati, plemeniti doktor Katz, gospodin N'Da Amédée, pomalo ludi svodnik, Madame Lola, senegalski transvestit i bivši prvak u boksu, narkoman Le Mahoute.
Da bi prevladao tugu, Momo ponekad bježi u imaginarni dječji svijet nastanjen smiješnim klaunovima, snažnim i svemogućim policajcima koji ga štite, jedrenjacima koji ga vode daleko od stvarnosti. Ipak, moć je tih maštarija daleko manja od moći ljubavi. Potreba za ljubavlju potaknut će Momu da ustrajno, ali bezuspješno, traga za majkom. Utjehu će prvo naći u ljubavi madame Rose, a potom u okrilju obitelji koja ga nakon njezine smrti uzima k sebi...

Romain Gary rodio se 1914. u Vilniusu, u Litvi, kao Roman Kacew. Siromašno djetinjstvo proveo je s majkom, bivšom kazališnom glumicom. U Francusku su se preselili 1928. Nakon studija prava postao je pilot u snagama Slobodne Francuske. Po završetku rata posvetio se diplomaciji i pisanju. Prvi roman, Europski odgoj (Éducation européenne), objavio je 1945. godine. Slijede romani Korijeni neba (Les Racines du ciel, 1956), Obećanje u zoru (La Promesse de l'aube, 1960), Bijeli pas (Chien blanc, 1970), Zmajevi (Les Cerfs-volants, 1980) i dr. Pored romana, pisao je i novele, eseje, drame i filmske scenarije. Od 1974. objavljivao je i pod pseudonimom Émile Ajar. Najveći je uspjeh postigao romanom Život je pred tobom (La vie devant soi, 1975). Kako bi prekinuo nagađanja o njegovu autoru, zamolio je svog nećaka Paula Pavlovitcha da glumi književnika Ajara. Usprkos velikoj Ajarovoj popularnosti Gary je bio ustrajan u čuvanju tajne o svom dvostrukom identitetu.
U prosincu 1980. počinio je samoubojstvo ostavivši iza sebe tekst Život i smrt Émilea Ajara (Vie et mort d'Émile Ajar) u kojem je otkrio Ajarov identitet.
Romain Gary bio je oženjen kultnom glumicom francuskog filma 60-ih Jean Seberg, koja je život također okončala samoubojstvom.

HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: DAMIR RADIĆ, SVJETLANA JANKOVIĆ PAUS, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ, SANJIN SOREL
TEMA: NOVA HRVATSKA PROZA I POEZIJA
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 1. 9. 2007.
OD: 16 SATI

NAJAVA
«Ljudi koje su na krilima donijele guske» naslov je obiteljskih, erotskih, ratnih i biografskih priča sarajevskog pisca Gorana Samardžića koje tematiziraju prijeratno, ratno i poslijeratno vrijeme. Nova Samardžićeva knjiga objavljena je u izdanju Profila, a o njoj piše Damir Radić.
Svjetlana Janković Paus prikazuje roman «Kuća u kojoj stanuje vrag» Gorana Tribusona u izdanju Znanja, a Božidar Alajbegović piše o romanu «Obrnuto prepisivanje» Josipa Cvenića u izdanju Meandra.
O izabranim pjesmama Gordane Benić koje su objavljene pod naslovom «Unutarnje more» u izdanju Matice hrvatske piše Sanjin Sorel.

Uredila Gordana Crnković

Zanima li vas
zašto mislim da je roman
'Lijepi i prokleti' Damira Radića
užasno loš,
kliknite ovdje
i pročitajte
moju kritiku

Drage/i moje/i

Osuđujem vas
na
apstinenciju
do 26.08.

Na jednom mjestu romana "Spavaš li?" junak, stranac, liječniku kazuje: Sve je povezano. Pogotovo ovdje, u ovoj zemlji: taj ciklus nesreće koji se ponavlja kad prođu neke godine… poput žene koja svaki mjesec žrtvuje bol za plodnost. Ne poštedi ni nas koji banemo tko zna otkud, usisa nas u spiralu…
Taj menstrualni ciklus balkanske nesreće stvarna je tema romana Aleksandre Kardum. Mnogi su se pisci na ovim prostorima bavili ciklusima osvete, kame i bratoubilačke krvi koja se periodično prosipa na dinarske škrape. U našoj književnosti pisali su o tom Josip Mlakić, Anđelko Vuletić, u susjednima Mirko Kovač, Fulvio Tomizza, Dragan Velikić… Gotovo svi oni pripovijedali su o tom iz muške perspektive, perspektive trga, javnosti, cokule i beretke. Aleksandra Kardum o tome piše drukčije, iz ugla žene, iz pozicije nekog tko prebire posljedice. To je uvijek ona ista balkanska alma mater koja na zgarištu podvlači crtu: Majka Hrvata, Kosovka Djevojka. Nije slučajna metaforička poveznica menstrualne i ratne krvi. Ratovi se ovdje vode oko okota, oko poroda, rađanje je politički čin, majčinstvo je mobilizacija, a ratno silovanje – tomu smo žalosno svjedočili – geostrateško oružje. Roman Aleksandre Kardum prepun je žena koje se nijemo nose s posljedicama: liječnice koje vidaju štetu, emigrantice, napastovane, osirotjele, one koje skrbe o upropaštenim muževima, unesrećenim pacijentima. Pritom rat u prozi Aleksandre Kardum funkcionira kao rupa u sredini slivnika. On je u središtu, sve uvire k njemu i sve je njime uvjetovano, ali njega samog nema, on je rupa, odsutnost, nešto što se nijemo podrazumijeva i o čemu se šuti: o njemu naime govori jedino tuđin – nijem, neupućen, odveć racionalan stranac.
"Spavaš li?" Aleksandre Kardum nije laka knjiga. Riječ je o gustom, složenom romanu koji zahtijeva brižljiva i uporna čitatelja, čitatelja koji je spreman začeprkati dalje. U slučaju "Spavaš li?" taj se napor izdašno uzvraća.
(iz pogovora Jurice Pavičića)

Mala, ali vrlo poduzetna ekipa iz Koprivnice pod stručnim vodstvom Krunoslava Jajetića, za rujan najavljuje samo dobre stvari. I dok su nas s godinama već navikli na produkciju vrlo profiliranih i kvalitetnih knjiških naslova, ono što nas je najviše razveselilo jest vijest da Šareni dućan otvara novu knjižaru u Koprivnici!

U blizini dosadašnjeg minijaturnog "šarenog dućana", ali na znatno većem broju kvadrata (čitaj: polica), Koprivničani će moći pronaći znatno veći izbor knjiga i multimedijskih izdanja, pa kad se prisjetimo da u Koprivnici još djeluje i suvremeno uređena i organizirana gradska knjižnica, sve ide u prilog tome da Koprivnica još u većoj mjeri postane i grad knjige.

Više o tome na
www.mvinfo.hr

Alexander McCall Smith
'KALAHARI ŠKOLA STROJOPISA ZA MUŠKARCE'
roman
izd. AGM
prevela Marina Leustek
Broj stranica: 175
Uvez: meki
Cijena: 112,00 kn

Riječ izdavača
Afrička detektivka Mma Predous Ramotswe svojim dobroćudnim metodama rješava nove, zanimljive slučajeve, ali pravi problemi počinju kad njezina pomoćnica zaključi kako nespretnim muškarcima treba pomoći da nauče strojopis i otvori školu...
Uživajte u novom romanu iz serije o Prvoj damskoj detektivskoj agenciji koja je osvojila svijet. U ovom se romanu presijava afričko sunce i dosjetljivost Mme Ramotswe "Kalahari škola strojopisa za muškarce" jednostavno je neodoljivo šarmantna...
Privlačnost ove i drugih knjiga o Mma Ramotswe krije se u pristojnosti, zdravom razumu i dobroćudnom humoru kojima su prožete ...

'Dražesno kolektivno samoubojstvo' objedinjuje mnoge tipične Paasilinnine teme. Kao prvo, riječ je o ironičnom prikazu domaćeg mentaliteta: Finci su s jedne strane skloni depresiji, povlačenju u sebe i u svoj svijet, a s druge su strane vrlo nepopustljivi u svemu što započnu i spremni na suradnju čim primijete zajedničkog protivnika. Tako glavni junaci, pukovnik Kemppainen i direktor Re-llonen, odluče okupiti skupinu samoubojica i zajedničkim snagama okončati živote. Finci su zaljubljenici u prirodu, pa ih ljetna vožnja Finskom i Europom raspoloži i vrati im želju za životom. Roman se, dakle, bavi ozbiljnom, »velikom« temom kao i mnoga druga djela ovog pisca, a lakoća pisanja i apsurdni humor imaju gotovo terapeutski učinak.
Putovanje Finskom, sjevernom Norveškom, Njemačkom, Elzasom i Švicarskom sve do Portugala omogućuje brzu izmjenu pozadine i epizoda kako bi se junaci ove pripovijesti prikazali uvijek u novim i apsurdnim situacijama. Baš po ovom ironičnom apsurdnom humoru i izvjesnoj melankoliji koja prožima likove mnogi su strani kritičari prepoznali Paasilinnino duhovno srodstvo s filmovima jednog drugog Finca - Akija Kauriskakija

- Mirjana Jurišić je o de Bottonovoj knjizi 'Ogledi o ljubavi' pisala ovdje

- Tonći Valentić o de Bottonovim 'Utjehama filozofije' piše ovdje

- tekst Ivana Ćurkovića o de Bottonovoj knjizi 'Umijeće putovanja' dostupan je na ovome linku

- moju kritiku iste te knjige u prilici ste pročitati na ovome linku

- ovo je link na kojem je dostupan moj tekst o romanu Alaina de Bottona 'Ljubim i pričam'

KRITIKA : William Somerset Maugham - 'Kolači i pivo' (KruZak, 2007.)

Posljednjih nekoliko godina u nas je napisano i objavljeno više tzv. romana s ključem u kojima su pojedinim stvarnim osobama iz javnoga života (najčešće piscima i političarima) autori dodijelili uloge u svojim fabulama, ili ih čak učinili glavnim likovima romana, izmijenivši im pritom imena, ali očuvavši njihovu prepoznatljivost. U svim je tim slučajevima bila riječ o tračerskim, osvetoljubivim obračunima s tim ljudima, zakamufliranima u književnost, s izrazito niskim kvalitativnim dosezima (dovoljno se sjetiti 'Ambre' i 'Fukare' Ivana Aralice, premda ni najsvježiji primjer – roman 'Lijepi i prokleti' Damira Radića – kvalitetom ne odmiče daleko od rečenih uradaka donedavnoga sabornika). Romani s ključem, jasno, nisu nikakva novotarija – taj se žanr pojavio još u 17. stoljeću u Francuskoj s nizom književnih tematizacija spletki s dvora Luja XIV – ali za razliku od prethodno navedenih domaćih naslova, postoje i primjeri iznimno vrijednih izdanaka toga žanra. Među takve svakako pripadaju i pojedina djela Williama Somerseta Maughama (1874 – 1965).

Taj je vrlo plodni pisac – autor više od pedeset knjiga napisanih tijekom šezdesetak godina aktivnog spisateljskog rada – svoje proze gotovo redovito temeljio na osobnim iskustvima i stvarnim događajima iz vlastita života, kao i iz života ljudi koje je na brojnim putovanjima sretao i upoznavao. Književnu je slavu, ali i veliku zaradu, Maugham stekao brojnim dramama koje su postigle veliku popularnost i omogućile mu lagodan i siguran život. Nakon uspjeha s dramama preorijentirao se na pisanje novela i romana, a od posljednjih je među zapaženijima bio 'Mjesec i novčić', djelo opisano kao roman s ključem, jer je u njegovu ekscentričnom glavnom junaku kritika prepoznala slavnoga francuskog slikara Paula Gaugina. Slične su optužbe uslijedile i u slučajevima nekih drugih njegovih djela, poput na hrvatski upravo prevedena romana 'Kolači i pivo', u slučaju kojega se tvrdilo da je lik spisatelja Driffielda Maugham temeljio na osobi i životopisu slavnoga pisca Thomasa Hardyja. U predgovoru kasnijim izdanjima tog romana (taj je predgovor uvršten i u hrvatsko izdanje) Maugham je te tvrdnje opovrgnuo, ali to nije nagnalo kritiku da njegovo ime izvadi iz ključarske žanrovske ladice. Ipak, jedno je neupitno – usuprot prethodno spomenutim bezvrijednim domaćim izdancima romana s ključem, Maughamovi Kolači i pivo dokazuju da je i u tom žanru moguće stvoriti kvalitetno i štovanja vrijedno djelo.

Roman je ispripovijedan u prvome licu, od strane pisca Ashendena, i donosi njegove reminiscencije na dane odrastanja i mladosti provedene u društvu slavnoga pisca Driffielda i njegove prve žene Rosie. Razgovor s kolegom po peru, Alroyem Kearom, koji se sprema napisati biografsku knjigu o Driffieldu, navele su Ashendenove misli da polete putem sjećanja, što Maughamu daje prigodu za analizu položaja pisca, ali i položaja žene u ondašnjem izrazito klasno uređenu britanskom društvu. U vremenu Ashendenove mladosti Driffield je bio još relativno mlad i nepoznat pisac, a njegovo slobodno ponašanje i redovite posjete krčmama izazivale su zazor u seocetu u kojemu je, u neposrednu Drieffieldovu susjedstvu, Ashenden tijekom ljetnih mjeseci boravio kod svoga ujaka, seoskoga župnika. Posredovanjem Ashendenovih prisjećanja na pojedine događaje iz piščeva života kojima je svjedočio Maugham vješto i s mnogo ironije bilježi sudar dvaju različitih svjetova – Drieffieldova slobodarskog i boemskog svjetonazora spram protestantskoga konzervativizma i puritanizma većine tamošnjega puka. Kontrast dodatno pojačava preljubništvu sklono ponašanje Driffieldove supruge Rosie, nekadašnje pipničarke koju je slavni pisac upoznao u seoskoj krčmi, te se zaljubio i ubrzo je oženio. No, Rosiena promiskuitetnost ne sablažnjava samo seoske puritance nego i snobovsku gradsku aristokraciju, što Maugham apostrofira kroz motiv uljepšavanja piščeve biografije koju Kear piše izostavljajući nepoćudne epizode i stvarajući od slavnoga pisca mit, beživotan, nerealističan, te idealiziran do krajnosti. S tim u vezi valja istaknuti Maughamov mudar izbor fokalizatora; pripovjednu palicu dodijelivši osobi koja je svjedočila određenim dionicama iz života slavnoga pisca, a koje su u nesuglasju sa u javnosti stvorenom slikom toga, današnjim rječnikom rečeno celebrityja, autor naglašava relativnost istine, odnosno mogućnost manipuliranja njome kao i javnim mnijenjem. A kad smo kod manipulacije – primjer lika vrlo ambiciozna, ali ne odveć darovita pisca Keara, koji unatoč nedostatku dara, ali uz ponizno dodvoravanje pravim ljudima te uz velik trud uložen u samopromociju, postaje cijenjenim autorom, zasigurno će utješiti mnogokoju današnju, na sličnim osnovama stvorenu, domaću književnu veličinu.

Svaka čast svim brojnim u Kolačima i pivu zastupljenim piscima, ali najzanimljivijim se likom ipak ispostavlja Rosie, promiskuitetna preljubnica koja svojom bračnom nevjerom, poput kakva goluba ponad velikaškog spomenika, uneređuje reputaciju slavnoga supruga. Međutim, iako je Maughamova naklonost na Rosienoj strani (pri čemu njezin lik personificira poriv najniže klase za oslobađanjem te otpor licemjerju malograđanštinom i snobovštinom zatrovane više klase), zbog nedovoljne profiliranosti njezina karaktera Rosie do kraja ostaje nedorečena, pomalo nestvarna i kontradiktorna, povremeno čak na korak do karikature. Šteta, jer bi zanimljivo bilo čuti njezinu verziju priče, odnosno sagledati događaje iz Roseine perspektive. S obzirom na posljednje poglavlje u kojemu ona ipak (ali prekratko) dobiva riječ, čini se da je i Maugham uvidio zamamnost takve mogućnosti. Ipak, činjenica da je nije nagnao da se baci pod vlak, ili da se napoji arsenikom, dovoljno je znakovita...

(Napisao Božidar Alajbegović, lipnja 2007.)

Krystian Bala optužen je za ubojstvo čovjeka četiri godine nakon što je objavio krimić 'Amok', u kojem iscrpno opisuje detalje jednog ubojstva iz stvarnog svijeta, a tužiteljstvo je njegov roman protumačilo kao ispovijest ubojice. Kriminalistički istražitelji tvrde da je tridesettrogodišnji Krystian Bala, putopisac i novinar, u svojoj knjizi zapravo opisao detalje ubojstva koje je sam počinio.

Opširnije ovdje

Internet sajt posvećen književnim intervjuima http://www.eckermann.org.yu/ višekratno sam vam predstavljao, što ovdje, što na nekim drugim mjestima (npr. ovdje ).
Taj je sajt nedavno osvježen s nekoliko vrlo zanimljivih književnih razgovora, od kojih bih istaknuo intervju s jednim od najproduktivnijih blogera-kratkopričaša Eduardom Prangerom te razgovor sa Srđanom Papićem, još jednim nadarenim piscem koji je usto zaslužan i za povezivanje mladih autora s ex-jugoslavanskih prostora (a i šire) u zbirkama 'Na Trećem trgu' i 'Kikinda short 1'

Dakle, klikaj po ovome i čitaj...

Moje kritike koje čekaju svoj red na objavljivanje u različitim medijima :

- Edo Popović - 'Oči'
- Josip Cvenić - 'Obrnuto prepisivanje'
- Daša Drndić - 'Sonnenschein'
- Boris Dežulović - 'Poglavnikova bakterija'
- Haruki Murakami - 'Lov na divlju ovcu'
- Jani Virk - 'Pogled na Tycho Brahe'

UPDATE (12.08.)

- Đermano Senjanović - 'Evo me u posteju'

Program 6. Festivala fantastične književnosti:

Petak, 10. kolovoza - Gračišće

19.30 - Književna večer - "Večer starih bogova"
- uvodna predavanja - Tomo Vinšćak: "Svijet starih bogova"; Milena Benini: "Staroslavenska mitologija u fantastičnoj književnosti"
- predstavljanje zbirke "Priče o starim bogovima" - knjigu predstavljaju urednik Davor Šišović i autori Anto Zirdum, Ed Barol, Nikola Biliškov, Antun Hernaut, Ivana Pomazan, Dubravka Karan, Vlatko Ivandić, Sanja Tenjer, Robi Selan, David Kelečić, Mirko Grdinić, Danijel Bogdanović, Adnadin Jašarević i Ivana Delač.

21.30 - Koncert "The Blues organic"
- nastupaju: Neven Mijač (HR), Vlado Kreslin, (SLO), Jerry Ricks (USA) & Tomislav Goluban (HR), Damir Kukuruzović (HR), Robert Ivačić & Marjan Brezovar (SLO), Telefon Blues Band (HR)

Subota, 11. kolovoza

Kringa - 14.00 - Književni piknik na Grandovoj stanciji, posljednjem obitavalištu vampira Jure Granda

Pazin - 20.00 - Kaštel - Književna večer
- Predstavljanje novih SF&F izdanja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije
- Predstava "Izvršitelj volje Gospodove" - izvode članovi Društva za znanstvenu fantastiku "Prizma" (SLO), prema motivima romana Zorana Krušvara "Izvršitelji nauma Gospodnjeg"

Svi ste pozvani!

Na ovome ste linku u prilici pročitati tekst Pavla Pavličića iz ljetnog broja Vijenca u kojemu poznati pisac piše o fotografijama pisaca na njihovim knjigama, o knjizi kao robi, te o općem pravu na narcisoidnost i o blogovima

Što još dotičnome piscu smeta, saznajte ovdje

Dojmljiva priča o grupi prijatelja u glamuroznom društvenom ozračju poslijeratnog Londona

Mlada Penelope, kći legendarne ljepotice Tillithe, ne želi ništa drugo osim zaljubiti se. Sjedeći na autobusnoj stanici, nije mogla ni sanjati da će trenutak kasnije upoznati Charlotte koja će sasvim promijeniti njen svijet. Novostečena prijateljica Charlotte slobodoumna je pripadnica visokog londonskog društva, koja Penelope uvuče u atmosferu partija i time njen život skrene s dotad dobro poznatog puta. Odjednom sve postaje novo, sve postaje moguće, a Penelope se počinje osjećati samostalnijom i hrabrijom nego prije, idealizirajući američku pop-kulturu, pušeći glamurozne cigarete i ispijajući espresso. Međutim, život postaje sve kompliciraniji…

Živopisan, duhovit i prepun povijesnih detalja, roman Izgubljena vještina čuvanja tajni istinski je jedinstveno svjedočanstvo o vremenu i prostoru koji su postali dio povijesti.
Roman je pobrao simpatije publike, ali i kritike koja ga je definirala i kao najnoviji trend u književnosti - tzv. vintage lit: Da je Jane Austen živa ona bi pisala knjige poput ove.

Rice nam servira "vintage lit" tako slasnu da biste je poželjeli progutati u jednom zalogaju.
Cosmopolitan

Elegantno, duhovito i inteligentno napisan roman. Savršeno štivo za ljubitelje vintage stila.
Elle

Ovaj šarmantni prikaz londonskog društvenog života 1950-tih godina pisan je u tradiciji romana Nancy Milford - istaknute pripadnice londonske društvene scene u periodu između dva rata koji se odlikuju humorom, ironijom i kulturnom i društvenom otvorenošću.
Marie Claire

Očaravajuće zabavna knjiga o mladoj Penelope Wallace i njezinoj ekscentričnoj obitelji koja se u osvit rock'n'roll ere suočava s nastojanjem da spasi veličanstven primjerak engleske tradicije - golemi dvorac Milton Magna koji propada zbog nedostatka novca.
Vogue

U nakladi izdavačke kuće Biakova iz Zagreba nedavno je objelodanjen treći roman Zorke Jekić "Zatišje u Europskoj obećanoj zemlji".
Ista je autorica do sada, uz dvije pjesničke knjige, već objelodanila dva romana, Zlatni ključ (2000.) i Julijanina marama (2001.).

Više o romanu saznajte na ovome linku

Drago Pilsel javno na prodaju nudi svoj bubreg jer pored tri fakulteta, magisterija i brojnih novinarskih nagrada, danas živi u besparici!

Više o tome ovdje

Iz sadržaja :
- poslanica i poklon-mp3 Ante Perkovića;
- priča o vukovarskom bandu Brani je ispao pejsmejker;
- poglavlje iz romana Milana Marinkovića "Šeširi na živom pesku"
(knjige koja je daleko kvalitetnija nego što je poznata);
- indijsko-nepalski putozapisi Marije Škaro;
- 30-ak godina punka (Satan Panonski, Igor Vidmar);
- cjelovit rukopis knjige Lilijane Radobuljac "Kažete rak... pa što onda?"
- fanfiction - pisma dr. Luki Kovaču;
- proza Miroslava Kirina koja spaja jedan kvartovski lik i Aleksandra Hemona;
- poezija Tanje Bakić, Irene Pušnik i Zorana Bognara;
- emigrantski zapisi Drage Borića;
- akcija Nandora Ljubanovića "Godina azila za sve"... i još štošta.

A sve to jednim klikom na http://off.vukovarski.org/

Slavko Jendričko
DOKUMENTARAC

Ukratko bi se moglo reći
čekala je vlastito proljeće
te noći smušene prve ljubavi
pokvarile su se veze s Tvorcem.

Nema majstora da ih popravi
poslije prvog šuta
glas mu se čini kristalno jasnijim.

Sada kad hoda kao u tihom
vrtu samostana manje je guše
svjetinom napučeni zvukovi.

Dok miluje njezine
dugačke plave vlasi
negdje usput jezik
uskrati sebičnost tijelu;

izgubivši vitalnu temu
zajedno se s njenom kosom rasipa.

O novoj knjizi Borisa Greinera 'Život na tavanu' informirati se možete ovdje

Da Josip Vaništa nije samo suptilan likovni umjetnik, jedan od najboljih hrvatskih suvremenih slikara, nego i jednako istančan pisac, pokazuje njegova dosadašnja bibliografija koju čine dvije knjige "Zapisa" (iz 1988. i 1995. godine), te "Knjiga zapisa" za koju je prije pet godina osvojio Vjesnikovu književnu nagradu Ivan Goran Kovačić. Ovih dana toj je bibliografiji pridružena nova jedinica: knjiga "Novi zapisi" (izdavač Kratis, Zagreb).

Što o novoj knjizi Josipa Vanište piše Mirjana Jurišić saznajte
na ovome linku

PRIJEHAVŠI U ZAGREB...


KRITIKA : Ivica Prtenjača - 'Dobro je, lijepo je' (Profil, 2006.)

Nakon tri poetske zbirke Ivica Prtenjača je nedavno objavio svoj prvi roman, optimističnog naslova “Dobro je, lijepo je”. Optimizam, odmah treba reći, nije samo u naslovu već su njime obilato nasaftane i Prtenjačine stranice, što je dobrodošla razlikovnost u odnosu na velik dio suvremene domaće proze.
Sa 34 godinice na plećima Ivica više nije “mali”. Štoviše, brkljačićevski rečeno on “u benču diže opću enciklopediju od A do Ž”, što mu biva od velike koristi kada “krene u susret jednoj tajni koja je već davno trebala biti otkrivena”. Odnosno, kada iz Rijeke dođe u Zagreb zbog svog prvog pravog (na neodređeno) posla u životu, kako bi radio kao prodavač u novootvorenoj knjižari. U romanu pratimo prvih nekoliko Ivičinih dođoških mjeseci, njegovu prilagodbu na podstanarski život i rad u novoj sredini te svakodnevnu, po ničem posebnu uobičajenost, svedenu na relaciju “posao-kuća-birtija”. Njegovi dani obilježeni su samoćom nedovoljno ublaženom druženjem na poslu sa dvije simpatične kolegice, iz čega proizlaze česta snatrenja, žudnjom i svakovrsnim sličnim željama obilježena, a zadovoljenje kojih junak dostiže u drugoj polovici romana, u kratkotrajnoj seksualnoj vezi sa 17-godišnjom susjedom.
Roman je pisan u prvome licu i može se iščitavati u autobiografskom ključu jer Prtenjača sa svojim junakom, osim imena i pjesničke prošlosti dijeli i neke druge detalje iz biografije (dob, riječki domicil i preseljenje u Zagreb, radno mjesto u Meandrovoj knjižari...). Prtenjača roman smješta u neveselo nam “sada i ovdje” ali to čini nenametljivo, na socijalne nas i ekonomske dubioze vremena upozoravajući posredno, sitnim detaljima vezanim uz tipične tranzicijske dvonožne izdanke (mafijaši, sponzoruše, pojedine javne ličnosti...) koje njegov junak susreće usamljenički se smucajući gradom, ili mu pak zalaze u knjižaru. Vezano s time, posebno su upečatljive dvije epizode: junakovo ismijavanje skinsa koji u knjižari traži “maaajn kamfff” i autoironijom obojena dionica u kojoj mu se lopov jada kako nikome nije uspio utrapiti Prtenjačinu, nedavno ukradenu zbirku pjesama... pa ju je onda išao čitati, “ali nije ništa razumio”, te uz smijeh zaključuje, a što drugo nego “poezija je bezveze”.
Opise pomalo memljive prolaznosti i prilično bezlične Ivičine svakodnevice Prtenjača svako malo prekida kratkim izletima u junakovu prošlost i opisima njegovih snova, a upravo se u tim slučajevima ponajviše prepoznaje autorovo poetsko iskustvo i senzibilitet. Njegova je proza nepretenciozna, a rečenice jednostavne, lapidarne i uglavnom kratke; s malo riječi Prtenjači uspijeva kazati vrlo mnogo te za njega uistinu vrijedi ona “manje je više”. Poetizaciju svoga pisma Prtenjača ostvaruje svojevrsnim nabrajalačkim postupkom, uvelike se oslanjajući na moć zareza, ali pritom računajući na staložena i smirena čitatelja, nesklonog šprintanju kroz tekst i pripravnog za mentalnu vizualizaciju poetskih slika razbacanih diljem rukopisa. Upravo se u tome krije zamka - Prtenjačin je rukopis iznimno čitak, lagan i prozračan, ali nestrpljivo jureći kroz lako prohodan tekst i bez zastajkivanja na svakom zarezu i pomno odabranoj stanki, površan bi čitatelj samome sebi mogao uskratiti veliku dozu užitka.
Čitljivost je dodatno pospješena vedrinom i optimističnim pristupom glavnoga junaka spram tjeskobne zbilje koju svakodnevno živi. Njegov optimizam posljedica je skromnosti i pomirljivosti karaktera; izbjegavajući nepotrebno i neproduktivno nerviranje Prtenjačin Ivica skromno uživa u nevelikim, sitnim zadovoljstvima i prepoznaje, uvažava i veseli se dobroti i ljepoti skrivenim u na prvi pogled nebitnim detaljima, svjestan da je upravo u tome esencija i najbolji dijelovi naših ovozemaljskih dana. No to ne znači da hoda slijep kraj zdravih očiju ili da je ne-daj-Bože glup pa ne primjećuje svakovrsne dubioze i anomalije, već se radi o karakternoj zrelosti, najdojmljivije dočaranoj u epizodi krađe u knjižari. No, autor se nimalo ne ustručava svog alter ega s vremena na vrijeme i oštrim žalcima autoironije podbosti.
Želimo li baš cjepidlačiti, kao mane romana zamijetit ćemo nedovoljnu motivacijsku razradu ljubavnog zapleta (u slučaju ženskog kraka ljubavnoga para) kao i autorovo zanemarivanje jedne od Ivičinih kolegica s posla (Iris), koja svo vrijeme ostaje statistom jer Prtenjača propušta detaljnije nas s njom upoznati. Riječani bi Prtenjači mogli zamijeriti pomalo posprdan odnos spram rodnoga grada (“jedini grad na moru koji se zove prema minijaturnoj rijeci...” itd.), a pomalo iritira i višekratno krivo ispisivanje Rushdiejevog prezimena. No, najistaknutija zamjerka ipak je kratkoća rukopisa, jer je “Dobro je, lijepo je” jedna od onih, nažalost sve rijeđih domaćih proznih iznimki kod kojih iskreno žalimo kad stignemo do zadnje stranice.

(Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u emisiji Bibliovizor trećeg programa Hrvatskog radija, srpanj 2006.)

Ludwig Bauer:
'Kratka kronika porodice Weber'
Roman
Broj stranica: 228
Uvez: meki
Cijena: 89,00 kn
Cijena s popustom na sajtu izdavača: 80,10 kn

Kratka kronika porodice Weber - prikaz njezinih nekoliko generacija koje su davale poseban štih jednom panonskom gradiću Bauerov je hommage svim Weberima kojih više nema. Bauer je svojom Kratkom kronikom napisao kroniku propadanja Panonije i Slavonije, roman koji kroz povijest jedne obitelji, njezina uspona i sutona, opisuje povijest u kojoj se svatko može pronaći.
Seid Serdarević

Kronika je vješto ispripovijedana pripovijest o porodici punoj nadarenih, čudnovatih, sposobnih, iznimnih ljudi - koja se čita u jednome dahu.
Jadranka Pintarić

Posebno mjesto u Bauerovom proznom opusu zauzima roman Kratka kronika porodice Weber, prvi u nizu od tri romana koji su od Bauera - dotad objavljivanog i nagrađivanog u hrvatskoj književnosti napravili slučaj Bauer: pisca za koga znaju samo najupućeniji - više vani nego u vlastitoj zemlji, čiji su se rukopisi širili i čitali u već famoznim narančastim fasciklima kao nekakav podzemni tok matične književnosti; iako nevidljive široj čitateljskoj publici, Bauerove su knjige dospijevale do kritičara, koji su o njima napisali vjerojatno više argumentiranih pohvala nego o svim proznim knjigama objavljenim u Hrvatskoj devedesetih godina zajedno.
Lidija Dujić

Prvi roman autorice Naomi Alderman, 'Neposluh', odmah je po objavljivanju uvršten na listu za ugledno priznanje Orange Prize for Fiction i dobio nagradu za nove pisce – Orange Award for New Writers 2006.

Naomi Alderman je poput njezine glavne junakinje – Engleskinja židovskog porijekla s duljim stažem boravka u New Yorku. Upravo prostori tih kultura predstavljaju pozornicu za odvijanje romana Neposluh – tradicijski zatvorena sredina londonske židovske zajednice suprotstavljena je liberalnijem duhu koji propuhuje s druge strane Atlantika. Kad joj umre otac, visoko poštovan rabin u židovskoj zajednici sjevernog Londona, neposlušna Ronit se mora – nakon godina svojevoljnog izbivanja – makar i nakratko vratiti u sredinu iz koje je pobjegla. Vraćanje u poznati prostor znači istovremeno i vraćanje u prošlost: u toj je zajednici dočekuju bivši prijatelji i bivše ljubavi, i premda ih je vrijeme promijenilo, njihova ih zajednička prošlost i dalje povezuje. Planirani kratkotrajni boravak radi održavanja obreda pokopa i preuzimanja osobnih očevih stvari tako se pretvara u putovanje kroz vrijeme, u raščišćavanje osobnih odnosa i konačno suočavanje sa samom sobom.

Koliko god se radnja odvija u ozbiljnim i tragičnim okolnostima, toliko više u prvi plan iskače ironijski odnos i smisao za humor glavne junakinje. Ronit je britka i duhovita, brza i beskompromisna, pa je takav roman Neposluh u cjelini.

Shodno prvijencu autorice, svoj prijevodni prvijenac ovim romanom potpisuje i Krunoslav Koprivnjak, a naslovnu ilustraciju izradio je Nenad Martić.

Saška Rojc - PUZZLEROJC

Irena Matijašević - NAIZGLED

Mario Kovač - JESMO LI SE ZA TO BORILI?

Damir Horvat Zacskai - ČARANJA

Bojan Žižović - U SLUČAJU DA NE POSTOJI

Zanima li vas gdje ljetuju pojedini poznati domaći pisci ali i - što je ipak puno zanimljivije - koja štiva na ljetovanje sa sobom tegle, kliknite ovđeka

Na adresi www.planet-knjiga.com otvoren je portal namijenjen razmjeni knjiga.

Knjige su razvrstane u brojne rubrike, njih čak dvadesetak, od beletristike, psihologije, politike, knjiga za djecu, duhovnosti, rječnika, pa sve do sporta i raznih priručnika, a posebno su odvojeni udžbenici za srednju i osnovnu školu (po razredima).

Dakle, ako slučajno imate neku knjigu koja vam ne treba, ili bezuspješno tragate za knjigom koja vam je neophodna kliknite na gornji link.

Dok se dječje zadjevice na igralištu osnovne škole Woodside tijekom odmora rasplamsavaju, dvoje učenika, dječak i djevojčica, nestaju. Posljednji put viđeni su kako prolaze nogometnim igralištem prema šumi koja se nalazi iza škole. U satima koji će uslijediti, oboje će djece biti pronađeno. Adam, devetogodišnji autistični dječak, kako će se ispostaviti, jedini je preživjeli svjedok nezamislivog zločina – ubojstva djevojčice s kojom se neposredno prije igrao u školskom dvorištu.

Dječak koji jedva govori u svoje dobre dane, međutim, i nije neki svjedok. Nakon ubojstva posve se povukao u svoj zatvoreni svijet u koji njegova majka Clara jedina ima pristup. Susjedstvo je u šoku, njezin sin nije u stanju policijsku istragu pokrenuti s mrtve točke, pa se, u spletu razvoja događaja, Clara mora pretvoriti u svojevrsnu istražiteljicu počinjenog zločina. Jer, ona je jedina osoba koja prepoznaje Adamov izravan pogled, jedini siguran način komunikacije kojim dječak potvrđuje svoj odnos s okolinom. No, što se više približava razotkrivanju istine koja bi njezinom sinu pomogla da izliječi traumu, a policiji da uhvati ubojicu, Clarina zamršena prošlost izronit će iz mraka u koji je tako dugo bila zavijena.

Izravan pogled, drugi roman spisateljice Cammie McGovern, i same majke autističnog djeteta, triler je stranica ispunjenih napetošću, no i dirljiva i potresna priča o nježnom i zamršenom odnosu između majke i njezina djeteta; priča o boli, strahu i nesigurnosti, koje proizlaze iz napuštanja sigurnog terena jezične komunikacije. Zbog toga su u romanu Izravan pogled mnogobrojni čitatelji i čitateljice u temi autizma prepoznali otvoreni i osjetljiv prostor međuljudske komunikacije, koju je tako teško izgraditi a tako lako izgubiti. Veliki uspjeh romana prepoznala je i holivudska glumica Julija Roberts, koja je otkupila filmska prava na ovu potresnu obiteljsku dramu.
Andrea Zlatar predstavlja vam Izravan pogled u prijevodu Dragane Vulić-Budanko uz ilustraciju Nenada Martića.