BKG objavio prvu knjigu iz svoje edicije
četvrtak , 28.06.2007.Kao što su i najavljivali, Dušan Gojkov i njegova ekipica okupljena oko Balkanskog književnog glasnika počeli su s objavljivanjem knjiga njihovih autora. Čast da njegova knjiga bude prva u ediciji "Posebna izdanja Balkanskog književnog glasnika" pripala je slovenskom autoru Franji Frančiću čija je knjiga "Domovina, bleda mati" upravo ugledala svjetlo dana.
Knjigu je na srpski jezik prevela Ana Ristović, a za tisak likovno pripremila Dragana Nikolić.
Knjigu mozete naručiti preko ovoga linka.
Ovo je tek početak, u pripremi je još 12 knjiga iz edicije "Posebna izdanja Balkanskog književnog glasnika". O tome uskoro.
O knjizi Franje Frančića Josip Osti je, izmedju ostalog, rekao:
U proznim zapisima iz prizemlja Franje Frančića riječ je o ljudima s ruba i dna, o onima kojima život i sudbina nisu bili naklonjeni, koji, često, tonući u alkohol, pokušavaju, najčešće uzalud, pobjeći i od drugih i od sebe, od zla koje im je učinjeno i koje su sami učinili. Autobiografskom proživljenošću ili uživljenošću u nesreću, pa i tragediju drugog, Frančić predočava borbu za opstanak uskraćene jedinke, koja agresivno odgovara na agresivnost socijalnog okruženja. Antijunak njegove proze je životni
marginalac koji se, nerijetko, u potrazi za identitetom, vraća u djetinjstvo i u uništeno obiteljsko gnijezdo, a svoj preostali integritet brani društvenom kritičnošću, čak i kada nastavlja tonuti u živo blato svakodnevice. Svakovrsna delinkventnost i brutalnost, samosvrhovita, gruba spolnost i bezosjećajnost, kao vidovi ispoljavanja čovjekove animalnosti, ujedno su posljedica i uzrok surovosti i nasilja. Ali i prisutan nihilizam i osjetna amoralnost ne samo da ne mogu skriti, nego, srazmjerno potiskivanju, otkrivaju želju za istinskom ljubavlju i nekom visom etičnošću. Pitanje ciste istine je najčešće pitanje koje, sučeljeni s nečistim svijetom i složenom ljudskom prirodom, sebi postavljaju i autor i njegovi likovi. Pitanje je, dakako, upućeno sfingi života i, kako literaturi i prilici, ostaje bez konačnog odgovora, ali, ujedno otkriva zagonetnost života od rodjenja do smrti. Za razliku od ranijeg često prisutnog osjećanja mladalačke moći, kasnije, u njegovim jezički smirenijim, a stilski katkada
dotjeranijim, ispovjednim verističkim tekstovima preovladava svijest o prolaznosti, zaokupljenost starošću i smrću. Jer se sve u čovjekovom životu, ispunjenom samoćom, strahom, nasiljem i smrću, iskazuje privremenim. A upravo u toj privremenosti, kako Frančić sam kažze, 'svako poznaje samo
sopstveni krug pakla'.
Josip Osti
komentiraj (1) * ispiši * #