Sve počinje slučajnim i bezazlenim odabirom Lanzarotea kao turističkog odredišta da bi slijedom događaja ono postalo simboličko mjesto susreta tijela i vječnosti. Lanzarote je duža pripovijest ili milenaristički kratki roman nazvan po vulkanskom otoku na Kanarima koji predstavlja križište sudbina i enigmatičnih ljubavnih iskustava. Čak i kad se Michel Houellebecq trudi napisati čisto narativni roman, ne uspijeva ga ostaviti bez metafizičnog začina koji će motivirati čitatelja. “Na ovo će, rekoh sebi, nalikovati svijet nakon što propadne”, izražava Houellebecq svoju ljubav prema opustošenom krajoliku Lanzarotea koji predstavlja začetak temeljne inspiracije za teme koje će poslije razviti u “Mogućnosti otoka” (ne slučajno, istoimeni film snimljen je upravo na Lanzaroteu).
U svojim esejima Houellebecq se bavi romanom, poezijom, informatikom, reklamama, liberalizmom, nijemim kazalištem, suvremenom umjetnošću, arhitekturom, kao i književnim stvaralaštvom koje podvrgava svojoj karakterističnoj i razornoj kritici. Iz ovog troknjižja razvidno je da Houellebecqova teorijska razmišljanja stvaraju osnovnu građu iz koje se poslije, čudnovatom alkemijom, inkubiraju njegovi romani. “Književna, umjetnička, glazbena kritika, sve bi se u biti moralo pretvoriti u jedinstvenu knjigu koju ćemo pisati do konca života; to mi se čini kao razuman način života, sretan i čak poželjan u praksi”, opisuje Houellebecq svoj književni postupak.

Michel Houellebecq, rođen 1958, francuski romanopisac, pjesnik i esejist svjetskog ugleda. Nakon objavljivanja romana 'Širenje područja borbe', 'Elementarne čestice', 'Platforme', te 'Mogućnosti otoka' za koji je umalo dobio Goncourtovu nagradu, postaje predvodnikom nove generacije pisaca. Snažan utjecaj ovoga autora osjeća se i u suvremenoj hrvatskoj književnosti, gdje još nisu poznata njegova ranija prozna, pjesnička i esejistička djela.