On je intelektualna kurva koja prodaje svoj um za usputne književno-filozofske razgovore na večerama zagrebačkih elitnih krugova. Premda dobro zarađuje, smatra da ga je društvo odbacilo i da je višak. Zbog toga prezire ljude te se uvjerava da nije u stanju voljeti. Istodobno, pokušava postati čovjek bez osjećaja, bez straha, bez prošlosti – čovjek bez imena.

U svojoj podvojenosti uzima i ime koje su mu bezobzirni ljudi nadjenuli u domu za napuštenu djecu: Gospodin Bezimeni. Tom imenu pridaje snagu druge osobe: jače, inteligentnije i sklonije zlu. Zato, kada čini nešto što u svojoj dubini ne osjeća prirodnim, čini to kao Bezimeni. Cilj ovoga čovjeka postaje potpuno oslobođenje, za što je potrebno, smatra on, prije svega osloboditi se ljubavi. Kada u njegov život uđe Zlatokosa, djevojka koja ga je jedina spremna voljeti, Bezimeni gubi i ono malo preostale kontrole nad sobom... te je odluči podijeliti s ljudima.

U ovom beskompromisnom romanu, čija radnja se odvija na grčkom otoku Rodos, u Zagrebu i New Yorku, autor nas svojim istančanim i britkim stilom odvodi s onu stranu raspoznavanja dobra i zla. Pratimo potpuno raspadanje Gospodina Bezimenoga, koji sve više postaje ljudsko biće koje odbija biti osoba. Iako je za njega kasno, čitajući roman shvaćamo da mržnja nije i ne može biti odgovor.

Zato je ovo priča o potrazi za ljubavlju.
Izrezanoj na komadiće i konzerviranoj za budućnost.
(Iz pogovora Helene Sablić Tomić)