Renata Valentić jedno je od najvažnijih poetskih imena devedesetih, dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike, autorica dviju respektabilnih, kritički vrlo visoko valooriziranih knjiga poezije.
Njezina prva prozna knjiga, zbirka priča Možeš malo glasnije? baštini najbolja iskustva njezine poezije, ali čini i bitne odmake, koje joj upravo prozni prostor dopušta. Zaokupljena detaljem, kako u poeziji, tako i sada u prozi, Renata Valentić poseže za tzv. običnošću, neisticanjem ljudi ili situacija, pronalazeći dinamiku, ritam, boju i miris upravo u tim običnim, svakodnevnim, ničim isprovociranim situacijama. Kada se njezine proze pokušavaju prepričati, vrlo se lako odskliže u banalnost i patetiku. Njezina proza, međutim, nudi istinski literarni doživljaj, radost iskustva pisanja, ali i čitanja, zadovoljstvo jezika koji je lišen svake pretencioznosti, ali ne i književne uvjerljivosti.

Renata Valentić (Zagreb,1965), diplomirala je 1990. sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poeziju je objavljivala u časopisima: Quorum, Forum, Književna revija, Homo Volans i Svjetlo, a priče za djecu u časopisima: Zvrk i Tintilinić. Također, objavljivala je sociološke i novinarske tekstove u novinama i na radiju u Hrvatskoj, Češkoj, Poljskoj i Njemačkoj. Nagrađena je Goranovom nagradom za mlade pjesnike 1996. godine. Iste godine tiskana je zbirka poezije Svoje druge oči.