'Gradić gdje je vrijeme stalo' nostalgična je pripovijest s autobiografskim elementima u kojoj se pripovjedač prisjeća svog djetinjstva u razdoblju prije Drugog svjetskog rata, a temelji se na Hrabalovim doživljajima iz vremena kad je njegov otac bio upravitelj pivovare u Nymburku. Pripovjedač, dječak, središnji je lik u prvom dijelu, a poslije, u tekstu u kojem se lirsko izmjenjuje s grotesknim, u prvi plan dolaze članovi njegove obitelji i njihovi međusobni odnosi, uvijek na granici između ljubavi i netrpeljivosti. Tu je majka koja, poput djevojke, misli samo na kazalište i zabavu, otac koji slobodne dane i noći provodi u rastavljanju motocikla i automobila, djed koji u napadima bijesa sjekirom razbija stare ormare itebučni stric Pepin, običan radnik koji u pivovari obavlja najteže poslove, a zaradu troši u barovima s lijepim damama.
Hrabal je svoj 'rekvijem za izgubljena vremena' kako je ovaj roman nazvao Skvorecky napisao početkom sedamdesetih, u razdoblju koje predstavlja vrhunac njegova stvaralaštva. No, zbog načina na koji je prikazan dolazak komunista na vlast, tekst nije mogao biti objavljen u tadašnjoj Čehoslovačkoj, te je 1974. objavljen u Innsbrucku, a tek 1991. u Pragu.

Bohumil Hrabal (1914. Brno - 1997. Prag) jedan je od najznačajniji čeških i europskih pisaca dvadesetoga stoljeća. Naslanjajući se na bogatu tradiciju češke književnosti Hrabal je izgradio vlastiti književni svijet iz kojega je otišao na najpoetičniji mogući način. Hrabal je svojim romanima, novelama, pričama utjecao na mnoge generacije pisaca. Po njegovom kratkom romanu Strogo kontrolirani vlakovi Jiri Menzel je snimio Oskarom nagrađeni film.