Smijeh je zagarantiran, nelagoda vjerojatna, dojmovi jaki, ukratko: izvrsna knjiga!
Chronic’art

Ouředníkova je ideja izvrsna: da bi iscrtao kartu XX. stoljeća i u nju upisao njegove najznačajnije trenutke, pisac naprosto gomila stotine povijesnih činjenica, u rasponu od beznačajnih anegdota do krucijalnih statistika... Europeana se čita poput vrtoglavog enciklopedijskog sažetka tisuću historiografskih djela, a komponirana je mudrije i subjektivnije nego što se isprva čini...
Chronic’art

Opčinjen jezikom, Ouředník nudi burlesknu viziju povijesti suvremene Europe, kombinirajući tragiku i anegdotalne činjenice pokazuje besmisao dvadesetog stoljeća
Le Temps

Nasljednik Kafke i Dobrog vojnika Švejka, Ouředník se koristi razmacima između neoborivih činjenica da bi stvorio sažetke koliko zbunjujuće toliko i bespogovorne.
Radio France

Napisana u mistifikatorski naivnom tonu, 'Europeana' Patrika Ouředníka tekst je na granici beletristike i eseja, provokativan pokušaj da se u obliku kronike bizarnih ratova, ideologija, ubojstava i izuma rekonstruira svijet dvadesetog stoljeća, najubilačkijeg stoljeća ljudske povijesti. To je oštroumna parodija predodžbi o historijskom napretku, zaigrani esej o katastrofama, mozaik istina i poluistina, mješavina fikcije i realnosti, ukratko 20. stoljeće na rasprodaji u staretinarnici.
'Europeana' je prevedena na dvadeset svjetskih jezika, a češki su je kritičari 2001. proglasili knjigom godine.
Češki književnik, lingvist i prevoditelj Patrik Ouředník rodio se u Pragu 1957. godine, a prije nego je 1985. emigrirao u Francusku, radio je kao knjižar, skladištar, poštar i učitelj šaha.

Iz knjige:
Koncentracijski logor Buchenwald bio je smješten blizu grada Ettersberga, a izvorno se tako i zvao. Ime Ettersberg u njemačkoj je povijesti bilo slavno jer su se tu u XVIII. i XIX. stoljeću okupljali poznati pisci i filozofi, tu su šetali, sjedili ispod hrasta i raspravljali o smislu europske civilizacije. Koncentracijski logor Ettersberg bio je otvoren 1937., ali godinu dana poslije kulturni je odsjek nacističke stranke u Weimaru procijenio da je neprilično povezivanje imena koncentracijskog logora s kulturnim naslijeđem njemačkog naroda, te je zatražio da mu se promijeni ime. Od 1937. do 1945. umrlo je u Buchenwaldu 50.000 neprijatelja nacističke Njemačke, a od 1945. do 1950. godine 7.000 neprijatelja SSSR-a i DR Njemačke. Zatvorenicima je prilikom dolaska na podlakticu utetoviran redni broj. Prvih mjeseci rata dobivali su dopisnice s unaprijed otiskanim tekstom koje su trebali slati svojoj rodbini. Na dopisnicama je pisalo: SMJEŠTAJ JE DOBAR, OVDJE IMAMO POSLA, PREMA NAMA SE PONAŠAJU PRISTOJNO I DOBRO SE ZA NAS BRINU. Kad bi rođaci dobili dopisnicu, a pošiljatelj im je jako nedostajao, išli su se prijaviti na njemačke urede sa željom da posjete svoje bližnje u tom i tom logoru. Jedan grčki logoraš iz Buchenwalda poslao je dopisnicu svom ocu u Pyrgos, a otac je poslije tri mjeseca doputovao k njemu. Sin se na peronu bacio na oca i zadavio ga prije nego što su ga Nijemci stigli ustrijeliti.