Philip K.Dick - 'Filmske priče' (Šareni dućan, 2006.)

Philip K. Dick (1928.-1982.) jedan je od najproduktivnijih SF autora (po nekim izvorima : u 30 godina dugoj karijeri napisao je 40 romana i oko 120 priča!) koji s pravom nosi epitet kultnog pisca. U nas su poznatije filmske adaptacije od njihovih literarnih predložaka, ali malo-pomalo i ta se nepravda ispravlja. Tako smo nakon prije par godina objavljenog romana 'Sanjaju li androidi električne ovce?' (predloška za slavni film Ridleya Scotta 'Blade runner') prošle godine dobili i (nedavno također ekraniziran) roman 'Čitač tmine', a sada na knjižarske police stigoše i Dickove 'Filmske priče'. Taj svezak obuhvaća 12 Dickovih kratkih priča i novela od kojih je čak 5 filmovano (i to od redateljskih ikona poput Verhoevena, Wooa i Spielberga), a i ostale će vjerovatno uskoro doživjeti istu sudbinu.
Filmaši rado i često posežu za Dickovim rukopisima jer se radi o dinamičnoj prozi punoj adrenalina i akcije, narativno vrlo vješto složenoj, ali i ne bez emocija i dubljeg, filozofskog i metafizičkog podteksta, te česte ironije i humora. Philip K. Dick svojevrsna je Hitchcockova SF inačica, njegovi zapleti redovito se baziraju na neprilikama 'običnog čovjeka u neobičnoj situaciji'.
Svoje likove autor vidno simpatizira, a u postapokaliptičnim i distopijskim ambijentima nedefinirane budućnosti u koje smješta svoje fabule zrcali se duh (i autorska kritika) turbulentnog vremena koje je Dickovu uzbudljivu i efektnu prozu iznjedrilo.
Odnos stvarnosti i tlapnje, realne i simulirane zbilje, ljudskosti i umjetne inteligencije, svijesti i podsvijesti; pitanja autoriteta i moći, identiteta, vremena, tehnofobije, života i smrti... osnovne su tematske preokupacije koje Dick pakira u svojevrsne 'hard-boiled noir SF krimiće', uzbudljive i dinamične, pune inventivnih, vizionarskih futuroloških zamisli, ali - s obzirom da su priče pisane po narudžbi, u zadanom roku, za časopise - primjetne su i povremene stilske i dramaturške nezgrapnosti. No, bez obzira na sitne manjkavosti, parafrazirat ćemo E.Kardelja i zaključiti : 'Bio e en vizoner'... bez kojega ni film ni SF ne bi bili onakvi kakve ih znamo. I volimo...

(Napisao : Božidar Alajbegović, svibnja 2006.
objavljeno u Op.a br.3/4 2006.)