KRITIKA : Robert Wilson - 'Slijepac iz Seville' (Mozaik knjiga, 2006.)


'Slijepac iz Seville' prvi je roman Roberta Wilsona iz serije o inspektoru Javieru Falconu. U njemu inspektor istražuje stravično ubojstvo bogatog biznismena koji je pronađen mrtav svezan za stolicu ispred televizora, odsječenih očnih kapaka. Srž zagonetke krije se u snimci koju je žrtva prije smrti bila primorana gledati na TV ekranu, a tragovi i poruke koje ubojica namjerno ostavlja istražitelju otkrivaju povezanost tog i još nekoliko ubojstava koja su uskoro uslijedila s prošlošću Falconove obitelji, a posebice njegova oca, slavnog slikara Francisca. Tako se u istrazi posebno važnim ispostavlja dnevnik Falconova oca koji inspektoru otkriva brojne mračne tajne iz njegove vlastite prošlosti i prošlosti njegove obitelji.
Implementiranjem ulomaka dnevnika inspektorovog oca autor kompozicijski usložnjava rukopis, a tajne koje inspektor čitanjem očevih bilježaka saznaje ovaj napeti triler pretvaraju u duboku psihološku studiju dvaju karaktera – inspektorove ličnosti kao i osobnosti njegovog oca. Očev dnevnik inspektora potiče na preispitivanje svojih iskustava čime mnogi potiskivani strahovi i traume iz djetinjstva izbijaju na površinu i dovode ga na rub emocionalnog sloma. Tome dodatno doprinosi otkriće šokantnih detalja iz očeva životopisa, od kojih su njegove bizarne seksualne sklonosti tek jedan u nizu i, kako saznajemo, ustvari najblaži oblik iskliznuća iz normalnih tokova života.

Vrlo istančanom psihologizacijom Wilson je postigao visok stupanj identifikacije; lik inspektora Falcona pokazuje se puno uvjerljivijim i životnijim nego što je to u većini krimi romana slučaj, a uvjerljivost je dodatno potencirana čestom upotrebom španjolskog leksika te autentičnim ambijentiranjem priče u raskošne bogataške interijere i mračne meandre uskih sevillskih ulica. Tu treba posebno istaći maestralan prikaz borbe s bikovima kao slikovitu metaforu međuigre ubojice i njegova progonitelja, ali i naglašeno kaotičnu vrevu vjerskih procesija sevillskim ulicama kao zornu presliku rastuće inspektorove nervne rastrojenosti.

Nervno rastrojstvo inspektora Falcona autoru služi kako bi progovorio o suodnosu privida i zbilje, odnosno realnosti i poricane, potiskivane istine koja izbijanjem na površinu relativizira, ili čak u potpunosti izokreće stvarnost. Način na koji promatramo stvari, kako ih jasno vidimo ili ne želimo vidjeti u temelju je ovoga romana, a s tim je u vezi i autorov izbor umjetnika kao važnog lika u priči.

Jer, nije li jedna funkcija umjetnosti upravo u multipliciranju dimenzija stvarnosti i nije li upravo umjetnost ta koja pomiče granice između privida i zbilje posredujući nam stvarnost u dotad nespoznatljivim i nezamislivim oblicima?

Iz tog je razloga i pojam vida, odnosno motiv gledanja i očiju autorov provodni i najčešće rabljeni motiv u romanu - odsječeni kapci žrtava ubojstva stravičan su, ali u ovom slučaju vrlo funkcionalan i efektno iskorišten detalj koji nas podsjeća na nepopustljivu ustrajnost stvarnosti ali i na neuništivu ljudsku sposobnost za zlo. No, unatoč vrlo uvjerljivim i detaljnim opisima gnjusnih zločina Wilsonova namjera nije šokiranje; posredstvom inspektora Falcona autor istražuje razloge zbog kojih, usred tako racionalnog doba i tako razvijene civilizacije, ljudi ipak doživljavaju zastranjenja, padaju i prestaju biti ljudska bića. Također ga zanima kako se i u kojem svjetlu predstavljamo svijetu i u kolikom je to neskladu s našim tajnim, skrivenim unutarnjim životom – a to je, kako autor u jednom intrevjuu priznaje, odraz njegovog djetinjstva provedenog u čestim selidbama (otac mu je radio kao pilot) i neprestanom prilagođavanju novim životnim sredinama i nepoznatim ljudima.

'Slijepac iz Seville' novi je dokaz da žanr nikako ne znači i vrijednosnu odrednicu...

(Napisao Božidar Alajbegović, studenog 2006.
objavljeno na Knjigomat.com-u)