Kao što prije dva dana najavih ( vidi ovdje), u današnjem je Novom listu objavljen tekst Davora Mandića na temu blogerske poezije. Mladi je novinar vrlo iscrpno i kvalitetno obradio temu. Uočljiv je trud uložen u pisanje i dotjerivanje teksta koji obiluje lucidnim zapažanjima, a uz to je i krajnje profesionalno odrađen jer novinar korektno citira izjave koje je za potrebe teksta zatražio od blogera Porta, Korvina, Ane i od moje neznatnosti. To naglašavam stoga što u zadnje vrijeme u raznim tiskovinama svjedočimo krađama cijelih tekstova ili njihovih dijelova objavljenih na blogovima, od strane nekorektnih kvazi-novinara koji ih potom objavljuju u tiskovinama potpisujući ih svojim imenima.

Među nekorektne kvazi-novinare spada i Maja Hrgović koja također u današnjem broju Novog lista piše o književnosti na internetu. Preciznije, Maja Hrgović u svom tekstu piše o domaćim piscima koji posjeduju vlastite internet stranice, i to čini uz pregršt netočnosti. Najizrazitiji primjer je slučaj Žarka Milenića kojega novinarka predstavlja kao haiku pjesnika, a da je usitinu, kako kaže u uvodu teksta 'marljivo surfala', odnosno da je uopće zavirila na internet stranice Žarka Milenića (a to je, podsjećam, tema njezinog teksta) saznala bi da je dotični pisac objavio 8 romana, 14 drama (od čega 5 radio-drama), 4 zbirke priča, jednu zbirku kritika i SAMO JEDNU ZBIRKU HAIKU POEZIJE.

Internet stranice Tanje Radović, Davora Slamniga i Vesne Miculinić-Prešnjak Maja Hrgović svrstava u grupu stranica na kojima, citiram: 'osim fotografija s nasmiješenim licima autora skoro da i nema ništa'. Da se Maja Hrgović uistinu potrudila pregledati te stranice uvjerila bi se da Vesna Miculinić Prešnjak ima sadržajem vjerovatno najbogatiju stranicu u usporedbi sa stranicama ostalih 13 pisaca koje novinarka u tekstu spominje. Naime Vesna Miculinić Prešnjak objavila je dosad 9 zbirki poezije a na njezinim web stranicama smještene su GOTOVO SVE PJESME IZ SVIH ZBIRKI. Osim toga stranica donosi i 20-tak cjelovitih recenzija tih zbirki, slike svih naslovnica tih zbirki, 3 intervjua s pjesnikinjom i mnoštvo biografskih podataka. Uz sve to njezina web stranica sadrži i poddomenu u kojoj je smješten web sajt posvećen riječkom ogranku DHK-a sa sadržajem 6 brojeva časopisa Književna Rijeka i cijelim nizom podataka o tom ogranku i njegovim članovima. Priznat ćete da se radi o obilju sadržaja i da je izjava Maje Hrgović da na tom sajtu ' osim fotografije s nasmiješenim licem autora skoro da i nema ništa' jako daleko od istine.

Internet stranice Davora Slamniga Maja Hrgović također proglašava kao izrazito siromašne sadržajem. Međutim dotičnoj je novinarki promaklo da se na stranicama Davora Slamniga, osim bio-bibliografskih natuknica nalazi velik broj njegovih cjelovitih priča iz zbirke Krumpirova rodbina, te dva poglavlja iz njegova romana Topli zrak, a većina je sadržaja , za koji se, ako želite biti objektivni, nikako ne može reći da je oskudan, objavljena u dvojezičnom izdanju (s prijevodima priča na engleski pa čak i japanski jezik). Već pogađate, i stranice Tanje Radović obiluju sadržajem (popis 9 objavljenih drama, kratki sadržaji svih drama, detaljni podaci o izvođenju drama, mnoštvo kritika, biografskih podataka, fotografija i ponovo sve prevedno na engleski jezik) i zbilja treba velika doza drskosti da ih se nazove 'sadržajno škrtima', kako to Maja Hrgović čini.

Uz mnoštvo netočnosti, odnosno iskrivljenih informacija, Maja Hrgović prešućuje cijeli niz pisaca koji imaju svoje internet blogove. Dobro, ostavljam Maji Hrgović slobodu da blogove smatra manje vrijednim oblikom kreativnosti na internetu. (Iako je otvaranje bloga besplatno a za otvaranje web stranice treba puno veća doza informatičkog znanja pa čak i određena novčana sredstva, što je našim slabostojećim piscima ipak dosta važno). No, želi li biti objektivna novinarka je trebala barem jednom rečenicom spomenuti velik broj domaćih pisaca aktivnih u blogosferi. Međutim, kad bi to spomenula onda bi njezina teza o našim književnicima nezainteresiranim za predstvaljanje putem Interneta, pala u vodu.

Nažalost, očito je da Maji Hrgović nije bio cilj objektivno i istinito pisanje nego nekakva isforsirana kritičnost ispod koje se krije glavna značajka 'žutog novinarstva' – skandaloznost po svaku cijenu. Pa makar i po cijenu istinitosti napisanog.