Roman “Vampir” proznog pisca i prevoditelja Borisa Perića prvo je iole ozbiljno književno djelo te vrste u hrvatskoj književnosti. Žanrovski lociran na razmeđu fantastike i kriminalistike, “Vampir” se oslanja kako na tradiciju gotskog romana i njegovih nastavljača u britanskoj, njemačkoj ili američkoj književnosti, tako i na suvremenije pristupe temi, obilježene u prvom redu psihoanalizom, ali i znanstvenim teorijama s područja medicine, genetike, bio-etike i sl. Smještajući radnju u Zagreb prvih godina trećeg milenija, autor propitkuje aktualnost “vampirske” metaforike u svakodnevnom govoru i doživljavanju svijeta, pri čemu se spektar njenih značenja proteže od primarne sfere zatrovanih međuljudskih odnosa i civilizacijskih boljki do nelagode globalne ekonomije, ksenofobije i netrpeljivosti prema drugom/drukčijem ili, pak, recentnog političkog folklora s ruba Balkana. Zaseban dio romana tematizira bajkovito putovanje u Istru, domovinu drevnih pučkih vjerovanja u šaroliku galeriju fantastičnih bića poput štriga, štriguna, mora ili krsnika, što knjizi daje dodatnu etnološku vrijednost. Ovdje svakako valja istaknuti da se “istarski dio” romana temelji na autorovim višegodišnjim osobnim istraživanjima i detaljnim konzultacijama povijesne građe i stručne literature.

Središnji motiv fabule, priča o najstarijem i zacijelo najpoznatijem istarskom vampiru Juri Grandu, autentična je legenda pazinskog kraja iz druge polovice 17. stoljeća, koju je u svom kapitalnom djelu “Slava vojvodine Kranjske” dokumentirao i slovenski povjesničar Janez Vajkard Valvazor (Nürnberg, 1689).

Na znanstvenoj razini “Vampir” efektno isprepleće realne rezultate psihijatrijskog istraživanja vampirizma (Renfieldov sindrom, klinički vampirizam, hematofilija, hematodipsija i sl.) s fantastičnim teorijama “vampirske biologije”, kakve su koristili klasici žanra od Brama Stokera do Anne Rice. Uz to, roman se čita i kao svojevrsna povijest razvoja vampirskog motiva u svjetskoj književnosti, od prvog spominjanja pojma kod Byrona ili Polidorija (sam naslov referenca je na prvu vampirsku novelu “The Vampyre” Johna Polidorija), preko Stokerova klasika “Drakula” do suvremenih trilera kao što su “Salems Lot” Stephena Kinga ili “The Hunger” Whitley Striber.

Autor o Grandu i svome romanu:
“Jure Grando najstariji je imenom i prezimenom dokumentirani vampir u Europi, koji uz to karakterom u potpunosti odgovara svojim literarnim inačicama 19. i 20 stoljeća. U starim opisima Grando je cinik, ismijava crkvenu i svjetovnu vlast, a pokazuje i zavidne seksualne apetite. Već bi ta činjenica bila dovoljna da se Granda smjesti u središte zbivanja kakve novele, romana ili filma, koji bi jednom zauvijek raskrstili s mitom o tobožnjoj nedostatnosti i infantilnosti tzv. hrvatskog horora. Ali tu je i čitava paleta drugih izazova, situacija, scena i odnosa iz tzv. stvarnog svijeta, u kojima obilje značenja vampirske metaforike pruža sjajno zrcalo svjetovnim zlima, koja nam već po navici dodatno zacrnjuju ionako tmurnu svakodnevicu. Uostalom, tko kaže da fabula romana poput Stokerova “Drakule” nije moguća u današnjem Zagrebu, na pragu trećeg milenija, u godini, kad čitav svijet slavi 150. rođendan Sigmunda Freuda, a ralje nesvjesnog i dalje vrebaju razjapljene nad sve većom nesigurnošću naših malih, nezaštićenih života?”

O AUTORU:
Boris Perić, rođen 25. V. 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, prevođenjem i novinarstvom. Radio u više javnih glasila, obrađujući teme iz kulture, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode objavljivao u hrvatskom i inozemnom tisku. Uvršten u više književnih antologija. Zaposlen kao savjetnik za medije u Kontaktnom uredu grada Beča u Zagrebu. Član Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika. Živi i radi u Zagrebu.

Objavljena djela:
Politički vodič – Njemačka (pol. publ.), Zagreb, 1992.
Politički vodič – Austrija (pol. publ.), Zagreb, 1993.
Sezona stakla (pripovijetke), Zagreb, 1993.
Heartland (pripovijetke), Zagreb, 1995.
Putovanje na granici – Izbor iz suvremene austrijske proze, Zagreb, 1995.
Quattro Stagioni (pripovijetke, zajedno sa Z. Ferićem, M. Kišom i R. Mlinarcem), Zagreb 1998.
Groblje bezimenih (pripovijetke), Zagreb, 2003.
Priče iz bečke kuhinje (eseji), Zagreb, 2004.