Poezija Slađane Bukovac ('Nijedan pauk nije savršen') pretežito je najneiscrpnije, ljubavne tematike, po ugođaju najčešće nostalgična, ponekad melankolična. Njezina lirika, zapravo, neprestano otvara pitanje komunikacije (jer ti ne znaš govoriti ništa osim riječi... da si i kad si tu / za mene jednako nedostupan... Kao da razgovaram sa sarkofagom), a jedna od boljih definicija ljubavi kaže da ljubav i nije ništa drugo do razumijevanje. Dobra poezija upravo ima tu sposobnost: da komunicira, da se kondenzira u gnome i aforizme, da nas dirne i pamti... da je razumijemo.
Poezija Slađane Bukovac, često dana u mini-dramskom obliku, ima sve te osobine.

*********

Poezija Željke Černok ('Kad se previše nagneš kroz prozor vlaka')najčešće je svojevrstan poetski bedeker, nastao gledanjem kroz prozor vlaka i susretanjem drugih ljudi, priroda i kultura, pri čemu je smjer njezina puta dosta rijedak, naime, ona uglavnom putuje na sjever, u visokorazvijena društva, u uređenost, a ne u kaos iskona i egzotiku, kako je u pjesništvu uobičajeno. Njezina narativna poezija odmjerava stereotipe, kulturnu poputbinu, ljude i odnose, traži sklad, ljubav, bajku, povremeno infantilizira, ne bi li upozorila na sva ona obećanja što su nam davno zadana .


**********

"Sapfino ogledalo" Sanje Sagaste je zbirka poezije nastala u Sapfinoj tradiciji. No, Sapfi je bilo lakše, jer "queer identiet" kod nas tek stječe prava građanstva. Lezbijska ljubavna poezija u našem kontekstu nužno nije samo ljubavna, nego i aktivistička. Shodno marginalnoj poziciji, ona se upinje da stekne građanstvo, pa prosvjeduje, ("moja utopija izgleda kao ogledalo rasapa") tako da se estetika ružnog nameće kao njezin prirodno-provokativni okvir. Nadalje se postavlja pitanje Prirode, zaziva se pravo na različitost, neki drugi bogovi i božice, panteistička simbolika, žensko-vještičje moći i magije... Treća dominanta zbirke je, opet logično, Tijelo, u odnosu prema kojemu se miješaju opreke: divljenje, destrukcija, raspadljivost...


**********

Natopljena nostalgijom i izrečena izrazito ženskim glasom - poezija Darije Žilić ('Grudi i jagode')mogla bi se (ali tek uvjetno!) svrstati u onaj pretinac koji se najčešće nespretno naziva "narativnom poezijom". (...) Nostalgija nema (ili barem - nema nužno) točku na koju se referira, nostalgija ne poznaje takvu točku kao jasnu, jer inače ne bi bila nostalgija, nego naprosto tuga za nečim, žal za nečim...(...)Okovana nostalgijom, Darijina poezija je tiha, prigušena, obla i mekana, premda ponekad i oštra i provokativna u svome kratkometnom kriku kojim probija čahuru usamljenosti. (...)Drugovrsnu osobinu Darijinih pjesama nazvao bih - ženskom. Ali nije slabost ono zbog čega ovdje govorim o ženskome, nego spremnost da se o slabosti govori, spremnost da se najprije sa samom sobom, a onda i s drugima podijeli dvojbe koje nisu samo "muški" spekulativne, refleksivne, "muški" racionalne.

Hrvoje Jurić

Slađana Bukovac (Glina, 1971.) je srednju školu završila u Sarajevu, a studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti u Zagrebu. Radi kao novinarka u programu kulture HRT-a. Objavila je roman "Putnici" (Meandar, Zagreb, 2003.), čiji su dijelovi prevedeni na engleski, njemački i švedski jezik i s tim hvaljenim romanom doputovala do nagrada"Slavić" i "Kiklop" za najbolji prozni prvijenac godine.

********

Željka Černok (Karlovac, 1973.) je diplomirala engleski jezik i književnost, te švedski jezik i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevodi sa švedskog i engleskog, puno šeta i čita, a kad nije na putu vrijeme uglavnom provodi na svom balkonu u Zagrebu.

********

Sanja Sagasta (Sisak, 1972.), po struci kroatist, objavila je zbirku pjesama "Igre ljubavi i ponosa" (Because press, 1998.), a njezino ime se može pronaći i u nekim zajedničkim zbirkama. Poeziju je objavljivala u Vijencu, Kruhu i ružama i sarajevskom Albumu, te u on-line časopisu CROW. Miloš Đurđević ju je uvrstio u "Kupujemo bodeže" (Izbor iz novije hrvatske poezije), (temat časopisa Riječi, 1-2/2004, MH Sisak).

*********

Darija Žilić, (Zagreb, 1972.) je diplomirala komparativnu književnost i povijest u Zagrebu, a na CEU u Budimpešti pohađala Gender Studies. Pjesme su joj (po)hvaljene na Goranovu proljeću 2000. i 2002. godine.