Amos Oz je rođen 1939. u Jeruzalemu. Objavio je 18 knjiga na hebrejskom, i približno 450 članaka i eseja u izraelskim i međunarodnim časopisima i novinama. Već je dobitnik najuglednije izraelske nagrade za književnost (1998.), povodom 50. obljetnice izraelske nezavisnosti, te Frankfurtske nagrade za mir (1992.).

KRITIKA : Amos Oz - 'Moj Michael' (Hena com, 2002.)

“Moj Michael” (originalno objavljen 1968.godine) romaneskni je prvijenac Amosa Oza, najistaknutijeg suvremenog izraelskog književnika, ovjenčanog mnogim nagradama i često spominjanim kao izglednim kandidatom za Nobela.
U romanu pratimo dnevnik jedne ljubavi, odnosno iz usta Hannah Gonnen slušamo ispovijest o njezinom životu provedenom uz supruga joj Michaela.
Hannah Michaela, studenta geologije, upoznaje na drugoj godini svog studija književnosti. Nakon kraćeg druženja oni se vjenčaju i zasnuju dom u siromašnom kvartu Jerusalema gdje žive okruženi neimućnim i iznimno religioznim ljudima. Vremenom dobiju sina Yaira i žive svoj život samozatajno i tiho. Priča nalik stotinama drugih, ni po čemu posebna i ne baš pretjerano zanimljiva, zar ne? Da, ovako ispričano to zaista tako i zvuči, no draž i kvaliteta romana krije se u pedantno i minuciozno predočenoj psihološkoj iznijansiranosti Hannahine osobnosti.

Cijelu kronologiju njenog bračnog života sa Michaelom mi pratimo retrospektivno ispričanu iz njenog kuta gledanja, postepeno svjedočeći gašenju njezine ljubavi, ali i otkrivajući uzroke tomu. Michael je dobrodušni no izrazito introvertirani pojedinac posve usredotočen na svoju karijeru. To je čovjek intelekta, bez strasti, ali ipak pun razumijevanja i brige za svog sina i suprugu koja vremenom postepeno i vrlo bolno otkriva da je njegovu brižnost zamijenila za ljubav. Michael se prema njoj nikada ne odnosi grubo, bahato ili hladno no oni su jednostavno dva oprečna svijeta, čiji se svemiri vremenom sve rjeđe dotiču i prožimaju. Hannah žudi za strastvenošću i ljubavnom impulzivnošću čega u dobrodušnom i analitičkom Michaelovu karakteru jednostavno nema.
On je izrazito racionalan, uvijek staložen i miran, bez imalo nepromišljenosti u sebi, a što Hannahinu izrazitu maštovitost i strastvenost guši te ona izlaz i kompenzaciju nalazi u paralelnoj stvarnosti koju njezin živahni duh konstruira i u koju se ona sve češće seli i u njoj pronalazi utočište.
Izmaštani svijet u koji Hannah bježi od svakodnevne rutine i monotonije bračnog života ukorijenjen je duboko u izraelsku stvarnost neprestanih sukoba, gerilskih konflikata i rata za nezavisnost. U toj imaginarnoj realnosti u kojoj spas od ispraznosti svog stvarnog života pronalazi, Hannah naizmjence mijenja dvije uloge - onu okrutne princeze, ali i seksualno iskorištene žrtve, a par blizanaca Arapa sa kojima je proživjela svoje djetinjstvo u njezinom izmaštanom životu i imaginarnim avanturama također dobivaju ambivalentne uloge, ponekad prijetećih, a češće uloge onih podčinjenih.
Motiv arapskih blizanaca Amos Oz naravno iskorištava za simbolično oslikavanje arapsko-židovskih odnosa koje karakteriziraju neprestani sukobi i netrpeljivost, ali arapski blizanci iskaz su i Hannahine seksualne gladi, njezine nezadovoljenosti i žudnje za muževnom grubošću kao opreci Michaelovoj blagosti.
Postepenu gradaciju Hannahine rastuće nervne rastrojenosti autor vješto dočarava povećavajući psihodeličnost prikaza njenih mentalnih eskapada koje svoj vrhunac dosežu u Hannahinom konačnom nervnom slomu koji je uslijed svega nažalost bio neizbježan.

Roman je praktički bez fabule i vrlo oskudan u dijalozima, a manjak izvanjskih događanja zamijenjen je bogatstvom onih unutarnjih, psiholoških. No i unatoč toj uvjetno kazano neatraktivnosti, čitatelj ni u jednom trenutku ne gubi interes za priču jer je voajerski naprosto transferiran u junakinjinu psihu čime je postignut najviši stupanj identifikacije sa likom.

Čitanjem romana “Moj Michael” Hannahin se lik duboko upisuje u emotivnu memoriju recipijenta koji u svim njenim dvojbama, nedoumicama, strahovima i žudnjama prepoznaje sebe sama dok se njezino iskustvo transponira u univerzalno, ljudsko i opće, ali se također u romanu iščitava i nimalo optimistična poruka o porazu i neopstojnosti ljubavi u okruženju rata,
prijetnji, sukoba i straha.

(Napisao : Božidar Alajbegović)