Jutro

Svitaše. Još bi tama u lugu.
Pan se ukaza s omašnim miehom,
On stupi na čistac po jasiku tanku
I tu se oglasi smiehom.

Plahe su sjene došle iz tame
I plesat stale na zelenoj travi.
Bile su dvie plavojke nimfe
S bijelimi vijenci na glavi...

A svitaše jutro. Rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zviezda. Dršće i trepti
Jasika širokog lista.

Pod jasikom ljubko žamore dude
A igra kolo naoko Pana.
A šumi lug — to ide vjetar
O prvom osvitu dana...

Vladimir Vidrić

Oznake: poezija