Španjolski triler When Angels Sleep (original: Cuando los ángeles duermen) je Netflixov film iz 2018. godine snimljen pod redateljskom palicom Gonzala Bendala. Triler drama sveden na „gore ne može“, odnosno kako se jedna umorna noć može pretvoriti u katastrofu s fatalnim ishodom.

Radoholičan šefić Germán u velikoj osiguravajućoj kući nakon predugog napornog dana na poslu, juri autom 500 km udaljenom domu u kojem ga čekaju supruga i kći kojoj je upravo završila rođendanska zabava. Rastrgan između grižnje savjesti što nije prisustvovao danu svoje djevojčice i kvocanja supruge zbog toga i vidne iscrpljenosti od stresnog izvršavanja direktorovih frenetičnih zahtjeva (čitaj: jedenja govana), unatoč kronične neispavanosti, odluči se na put u noć i nepredviđenu sudbinu koja će ga zadesiti.

Istovremeno, mlada Silvia nakon svađe s roditeljima bježi s pijanim poludrogiranim blesavim prijateljima tinejđerima. U noć i nepredviđenu sudbinu koja će ih zadesiti. Nakon tulumarenja u autu, razočarana Silvia i prijateljica Gloria usred pustopoljine pobjegnu od nasrtljivih muških prijatelja.

Za to vrijeme se German se bori sa snom za volanom, iako su ga u jednom trenutku zaustavili policajci i naredili mu da prespava u obližnjem motelu, što on naravno nije poslušao. Usred mrklog mraka na pustoj cesti Germanov auto udari Gloriu te je krvavu smješta na zadnje sjedište. U panici zove mobitelom pomoć, no gubi se signal. Izgubljen i paničan ugleda Silviu koja stoji sa strane u stanju šoka i zove je auto kako bi zajedno odvezli ranjenu prijateljicu do bolnice. Izbezumljeni, pomiješanih osjećaja, svaki od njih razmišlja što im je činiti. Nakon što Gloria izdahne, prestravljena Silvija bježi iz auta nazvavši Germana bešćutnim ubojicom. I tu počinje igra mačke i miša. German zna da mora smiriti i urazumiti Silviu kojoj objašnjava da je sve nesretni slučaj. German neprestano ponavlja: Ja sam dobar čovjek, imam ženu i dijete, ne želim ti nauditi, nisam htio nauditi tvojoj prijateljici. No, Silvia ga ne sluša i sve je odlučnija da stigne do nekog, negdje i spasi se. Kad je sve otišlo kvragu, jasno je da German zaključuje u tom očaju kako mu ne preostaje drugo nego još kobniji rasplet.

Iako se film odvija na mračnim praznim prostorima šume, ceste, napuštenih kuća i livada s dva lika u fokusu, radnja se odvija vrlo brzo, pa zapravo nema dosadnih momenata, postoji taj suspense efekt.

Mislim da je redatelj htio staviti naglasak na nekoliko loših odluka glavnih aktera koje proizlaze iz bezumlja i nemogućnosti racionalnog promišljanja u momentima kad treba hitro reagirati. Koliko očaj i histerija mogu kontaminirati zdrav razum i navesti na loše odluke, jednu za drugom. Izvrsno je dočarano postupno nestajanja nade za kolko tolko sretan kraj kod Germana i istovremeno gradacije njegovih luđačkih namjera.

Neću spoilat kraj filma, no unatoč prvotnoj svojevrsnoj empatiji i doneklom razumijevanju Germanovih glupih poteza, kraj zapravo donosi zaključak da se ljudi iz viših naizgled sređenih društvenih slojeva uvijek na kraju izvuku nekažnjeno, a u svojim glavama su vjerojatno i dalje sami sebi nedužni pod isprikom se da nisu ništa krivo napravili, nego je sve splet nesretnih okolnosti. Moralno je subjektivno.

Oznake: filmaska kritika