Čitala sam da kritika nije dobro prihvatila film The Words, iako je film zaradio zaradio novce i očito osvojio publiku. Ja sam publika i meni se film svidio, odgledala sam ga s lakoćom i uživala. Debitantski film meni nepoznatog dvojca Brian Klugman / Lee Sternthal iz 2012 .godine okupio je prije svega odličnu glumačku ekipu, pa mi je to prvotno bio mamac. Višeslojni film koji prati tri povezane priče iz različitog razdoblja ukratko tematizira život pisca i probleme koji ih prate (nedostatak inspiracije, kreativni bum uslijed životnih nedaća, moralne dvojbe…). Osnovna misao vodilja oko koje se razvija priča je očito inspirirana stvarnom pričom iz života velikog Hemingwaya kojem je prva supruga Hadley izgubila torbu s rukopisom na vlaku i koji nikad nije nađen.

Film kreće na predstavljanju novog uratka etabliranog književnika Clayton Hammonda (Dennis Quaid) koji u prepunoj dvorani započinje priču o mladom književniku Rory Jensenu (Bradley Cooper) koji s bori s neostvarenom željom da postane pisac, odbijenicama izdavačkih kuća uz beskrajnu podršku prekrasne djevojke, kasnije supruge Dore (Zoe Saldana) i razumijevanje strpljivih roditelja (oca glumi J.K. Simmons). Na bračnom putovanju u Parizu Dora u antikvarijatu kupuje Rory-u staru aktovku u kojoj Rory nalazi stari štampani rukopis nepoznatog autora. Nakon što ga pročita, prožet razočaranjem što on ne može tako pisati i istovremeno divljenjem, odlučuje ga pod svojim potpisom predati izdavaču. Oduševljen urednik izdaje roman, Rory doživi ekspresni uspjeh u literarnom svijetu i život mu se preokrene. Nakon nekoliko godina uspjeha, slave i osvojene književne nagrade, u parku mu prilazi starac (Jeremy Irons) koji ga traži autogram i započne razgovor aludirajući na ukradenu priču. Isprva zatečen Rory ostane slušati starca koji mu želi objasniti kako je nastala priča. I tako se vraćamo u ratne 40-e godine prošlog stoljeća u život mladog američkog vojnika (Ben Barnes) koji služi u Parizu gdje se zaljubljuje u lijepu Francuskinju (Nora Arnezeder). Priča dalje prati mladi zaljubljeni bezbrižan par, njihovu sreću i želju mladića da postane pisac, njegove pokušaje, razvoj i učenje i napokon napisano TO djelo uslijed životnih nesreća koje su zadesile mladi par. Baš kao Hemingwayu, njemu je supruga zagubila na vlaku rukopis, nakon čega je došlo do konačnog raspada njegovog braka i života uopće. Prožet moralnim dvojbama i doživotnom neprihvaćanju svojeg uspjeha zbog počinjene krađe kao i nemirenju sa svime što je donijela naziremo unutarnji krah Rory-a…



Koliko je izluđujuće biti pisac bez inspiracije s praznim papirom ispred sebe, toliko je teško biti pisac koji živi na lovorikama uspjeha tuđe napisane riječi.

97 minuta zanimljivog filma koji te tjera na promišljanje relatvnosti pojma sreće i zadovoljstva.

Oznake: Recenzija filma