Rachel se udaje, a ne Muriel

05.09.2019.

Prvo kritika HRT-u: zašto pobogu emitirate dobre filmove tako kasno radnim danom? OK, znam, vrijeme je ljetnih i babljeljetnih repriza, ali ipak...Srećom da je film Rachel getting married u par početnih scena bio dovoljno intrigantan da ga pogledam, taman kad sam grabila daljinski da ugasim TV prije spavanja.

Film Johnathana Demme iz 2008. godine, Anne Hathaway u glavnoj ulozi posrnule sestre od Rachel koja se udaje, nominirana za Oscara za tu ulogu...Dovoljno da prevladam umor i odgledam. Reference u liku kanibala- Hannibala iz trilera Kad jaganjci utihnu, vjerojatno najboljeg redateljevog djela, nisu mi dala naslutiti da se ovdje radi o nečem potpuno drugačijem, svojevrsnoj dramediji.

Dakle, sam naslov govori sve, film se bazira na nekoliko dana priprema prije vjenčanja u velikoj mladenkinoj kući i prikazuje mnoštvo likova koji se tu vrzmaju, i otkriva njihove odnose, tajne i priče.

Otuđena sestra Kym (Hathaway), bivša ovisnica, vraća se nakon nekoliko godina s liječenja na sestrino vjenčanje i zateče hrpu novih i starih ljudi u obiteljskoj kući, koji se pripremaju za nadolazeća slavlja. Uz havajsku obitelj mladoženje tu su Racheline prijateljice iz djetinjstva, tata s novom suprugom, mama s novim mužem, mladoženjin kum i prijatelji. Zanimljivo je promatrati sve te likove iz gledateljeve prespektive, imaš dojam kao da si dio cijele parade. Tome u korist ide i činjenica da je Demme povremeno u filmu koristio tehniku snimanja u prvom licu, pa ponekad izgleda kao da gledaš neki kućni video ili reality.

Kroz film saznajemo priču o klasičnom emotivnom i svakom drugom raspadu sretne srednjoklasne familije nakon teške tragedije koja se desila unatrag par godina, a za koju je krivnju, sasvim opravdano, preuzela Kym. Naime, kao 16-godišnjakinja čuvala je mlađeg brata, no nakon što se predozirala, zbog nepažnje i indolencije, prouzročila je automobilsku nesreću, sletila autom u rijeku, i nažalost, brat se utopio. To je prouzročilo veliku tugu u obitelji, i svaki se borio na svoj način, i naposljetku otuđio od ostatka. A ovo vjenčanje je prilika da se svi sretnu, dožive određeni zatvaranje poglavlja. Iako je članovi nisu izravno okrivili, Kym se i dalje bori u sebi i svojoj autodestruktivnosti i poušava naći odgovor zašto su je uopće pustili da čuva malog brata, ako su znali da je problematična.

Jedna stvar mi je prolazila kroz glavu kad sam gledala film...baš bi bilo super sudjelovati na takvom vjenčanju. Mladenci su se odlučili upriličiti "vjenčanje različitosti" koje obuhvaća običaje raznih kultura, od samog obreda na koje su mladenci i kumovi obučeni u indijske sarije do interaktivnog nastupa brazilskih samba plesačica, rap muzike, jamajkanskih ritmova. I ne radi samo o jednom danu slavlja, tu je i probna večer, obiteljska večer...

Hathaway u skroz drugačijoj ulozi nego sam je navikla gledati, odlična. Spomenut ću i Debru Winger kao Kyminu i Rachelinu majku, poslovično dobra u ulozi hladne još uvijek dobrodržeće žene.
Negdje sam pročitala komentar na film da je iritantan, dosadan, film o ničem, ništa se ne događa. Ja volim takve filmove, o ničemu, radnja ide sama po sebi, ne treba nekih velikih otkrivenja ili kompliciranja. Dovoljno da film završi s idejom optimizma i da sa smješkom odeš na spavanje.

Edit: ne znam dal mi se to činilo zbog umora, ali malo su me živcirale pred kraj predugeeee scene s muzikom, koje traju i traju i traju i traju...




Oznake: Recenzija filma

The Words/Ukradena priča

19.06.2019.



Čitala sam da kritika nije dobro prihvatila film The Words, iako je film zaradio zaradio novce i očito osvojio publiku. Ja sam publika i meni se film svidio, odgledala sam ga s lakoćom i uživala. Debitantski film meni nepoznatog dvojca Brian Klugman / Lee Sternthal iz 2012 .godine okupio je prije svega odličnu glumačku ekipu, pa mi je to prvotno bio mamac. Višeslojni film koji prati tri povezane priče iz različitog razdoblja ukratko tematizira život pisca i probleme koji ih prate (nedostatak inspiracije, kreativni bum uslijed životnih nedaća, moralne dvojbe…). Osnovna misao vodilja oko koje se razvija priča je očito inspirirana stvarnom pričom iz života velikog Hemingwaya kojem je prva supruga Hadley izgubila torbu s rukopisom na vlaku i koji nikad nije nađen.

Film kreće na predstavljanju novog uratka etabliranog književnika Clayton Hammonda (Dennis Quaid) koji u prepunoj dvorani započinje priču o mladom književniku Rory Jensenu (Bradley Cooper) koji s bori s neostvarenom željom da postane pisac, odbijenicama izdavačkih kuća uz beskrajnu podršku prekrasne djevojke, kasnije supruge Dore (Zoe Saldana) i razumijevanje strpljivih roditelja (oca glumi J.K. Simmons). Na bračnom putovanju u Parizu Dora u antikvarijatu kupuje Rory-u staru aktovku u kojoj Rory nalazi stari štampani rukopis nepoznatog autora. Nakon što ga pročita, prožet razočaranjem što on ne može tako pisati i istovremeno divljenjem, odlučuje ga pod svojim potpisom predati izdavaču. Oduševljen urednik izdaje roman, Rory doživi ekspresni uspjeh u literarnom svijetu i život mu se preokrene. Nakon nekoliko godina uspjeha, slave i osvojene književne nagrade, u parku mu prilazi starac (Jeremy Irons) koji ga traži autogram i započne razgovor aludirajući na ukradenu priču. Isprva zatečen Rory ostane slušati starca koji mu želi objasniti kako je nastala priča. I tako se vraćamo u ratne 40-e godine prošlog stoljeća u život mladog američkog vojnika (Ben Barnes) koji služi u Parizu gdje se zaljubljuje u lijepu Francuskinju (Nora Arnezeder). Priča dalje prati mladi zaljubljeni bezbrižan par, njihovu sreću i želju mladića da postane pisac, njegove pokušaje, razvoj i učenje i napokon napisano TO djelo uslijed životnih nesreća koje su zadesile mladi par. Baš kao Hemingwayu, njemu je supruga zagubila na vlaku rukopis, nakon čega je došlo do konačnog raspada njegovog braka i života uopće. Prožet moralnim dvojbama i doživotnom neprihvaćanju svojeg uspjeha zbog počinjene krađe kao i nemirenju sa svime što je donijela naziremo unutarnji krah Rory-a…



Koliko je izluđujuće biti pisac bez inspiracije s praznim papirom ispred sebe, toliko je teško biti pisac koji živi na lovorikama uspjeha tuđe napisane riječi.

97 minuta zanimljivog filma koji te tjera na promišljanje relatvnosti pojma sreće i zadovoljstva.

Oznake: Recenzija filma

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.