Sonet 74

Ne žali kad me smrt u izbu tihu,
Gdje ne prima se otkup, uzme sobom,
Dio života mog je u tom stihu
Što će za spomen na me ostat s tobom.

Kad ga pročitaš znat ćeš u taj tren
Da svaki djelić mene tvoj je bio;
Prahu prah ide, to je njegov plijen,
Tvoj je moj duh, taj najbolji moj dio;

Dakle, života mog tek gubiš talog,
Crvima hranu, moje tijelo bijedno,
Jadan plijen kletog noža, smisla malog
Da sjećanja bi tvog to bilo vrijedno;

Vrijednost je tek u sadržini tijela,
Ovoj tu, što će s tobom ostat cijela.

William Shakespeare

Oznake: poezija