Klik - Po Europama

ponedjeljak, 06.05.2019.

Stilske i ine figure

Padova je grad koji je relativno nezagađen grafitima... ili barem bezveznim škrabotinama po zidovima. Ne osjeća se ta neka zapuštenost prostora kao kod nas.


Tu i tamo nađe se nešto... i po zidovima i po prostorima što može "zaplijeniti" pažnju.


Malo humora...


Malo tjelovježbe...


Malo putokaza "K rektoru"... poput prijetećeg srednjoškolskog "slanja k direktoru" na porciju ukora.


Na stanicama njihovog osebujnog javnog gradskog prometala nađu se kojekakve sil(h)uete - žive, živahne, strpljive...


Nađoh i "tragove" naših ostrašćenih navijača...


A i talijanski-pompozne objave lokalne političke supkulture.


Imaju oni i svojega Marka Markovića... ili bolje rečeno, Bogdana Bogdanovića.


Ali sve u svemu, Padova mi ima, unatoč ili baš zbog svog viđenog tamo,
onu neku mirnoću i spokoj.

[Padova - travanj 2019.]
Time sam do daljnjega ispucao svoju želju za Padovom, a onima kojima fali malo, malo više "konkretnije" padovanske "supstance", nudim linkove na moja dva kratka posta o njoj otprije dvije godine:
Padova 2008/2011. #1
Padova 2008/2011. #2

© • 06.05.2019. u 19:01 • Komentari (5) #



nedjelja, 05.05.2019.

Urbane sitnice padovanske



Po Padovi baš nisam nailazio na velebne vodoskoke ili fontane a la Bandić... od te silne vode unaokolo grada nije im, valjda, do dodatnog močenja. Ali ovaj "arteški bunarčić", u poslovnoj zoni, nekako mi je ostao i otprije u sjećanju.


Zato ne zaboravljaju na svoje "zelenje" koje su obilato raspršili po gradu. Neke "institucije" tamo očito rade svoj posao.


Čak štaviše i dapače - na granici središnje pješačko trgovačke zone u jeku gungule imaju angažiran i "pomoćni nadzor", ne biste vjerovali, protiv jurećih biciklistâ.


Svaki njihov, pa i nenamjeran ulazak "na sedlu" među pješake energično, popraćeno i zvučnim signalima pištaljki, uljudno prizemljuju.


S druge strane, toleriraju se živahni, vrlo kvalitetni ulični svirači ili pjevačice operno-školovanoga glasa... a "prolazi" i ovaj "čovjek u lancima" koji, čini mi se, osebujno protestira protiv njihovog, njemu nepravednog Zakona o radu.


Meni je obično, kao i ovom čovcu, najdraže sjest' u prikrajak te u nedogled promatrati taj šareni "šušur"...


Moglo bi se sigurno još govoriti o prostranim padovanskim, oblucima prekrivenim trgovima. Za bicikliste neugodna vibracija, za pješake tanjih đonova prava "refleksoterapija", a za neke "drznike" i privremeno parkiralište.


Veseli me kad u nekom stranom gradu naiđem na neki komadić urbanog "instrumentarija" kojem ne znam, čak ni ne naslućujem namjenu.
Je li ovo neka umjetnička "instalacija" ili koristan gradski inventar, ne mogu još sa sigurnošću utvrditi? Sljedećeg puta u Padovi bez srama ću priupitati prvog prolaznika... ili nekoliko njih dok ne doprem do "istine".


Možda ću tada i više koncentracije uputiti privlačnim padovanskim
boltama/voltama - toliko opće rasprostranjenim da ih čovjek tamo
nekako počinje "uzimati zdravo za gotovo".

[Padova - travanj 2019.]

© • 05.05.2019. u 19:01 • Komentari (3) #



subota, 04.05.2019.

Vodeni prsten Padove

Za razliku od opustjele Palmanove, Padovu, barem u njenom strožem centru, opsjedaju kolone turista, u nekim prilikama i hodočasnika... Ima u tom muvingu šarma,. ne može se poreći, ali ovoga puta pokušali smo barem dijelom vremena osjetiti djelić njenog vodenog prstena.


Uza sve pregledne mape grada, to čudnovato vijuganje rječice Bacchiglione (koju ne samo da skoro ne mogu izgovoriti nego niti zapamtiti) te njenih razgranatih kanala i slučajnih pritoka po prstenastoj putanji kroz grad i oko antičkih zidina i bastiona nisam mogao "uhvatiti" ni za glavu ni za rep.


Voda se kroz grad većinom provlači tiho i mirno, bez turbulencija i virova...


... navodeći neke da u tom gotovo idiličnom okruženju zastanu na nekom od mostova te "kontempliraju" uz omiljenu knjigu.


Dodir urbane jezgre i vode je neposredan. Stanovnici tih zgrada na svojim balkonima... i krošnje obalnih stabala... izravno nadvisuju zrcalnu zelenkastu vodenu površinu.


U neka pompoznija vremena plemenitaške kuće su si priuštile i vlastiti izlaz na vodu, no kako sada po vodi uopće ne vidjesmo čamaca, nedajbože gondola, čini se da je "plovidba" tim vodotokovima iz nekog razloga potpuno zamrla. Ili još nije bila nastupila sezona?


No patkama/guskama nitko ne priječi njihove vlastite užitke po vodi... i mjestimičnim zelenim obalnim padinama.


A onda na nekom mjestu usred grada "desi se" nekorištena ustava, brana... očito nekada vitalnog i smislenog "vodenog sustava", a sada skoro kao "memento" nekim bivšim vremenima.


Zahrđali ostaci njenog mehanizma možda su, ipak, ostavljeni radi neke prilike koja bi zahtijevala "intervenciju". Zlu ne trebalo (?).


"Valjalo je", sad, iz "vodenog" prstena Padove, po ponegdje (na "radost" biciklista!) oblucima prekrivenim kolovozima, okrenuti prema njenoj ne manje užitnoj jezgri!

[Padova - travanj 2019.]

© • 04.05.2019. u 19:01 • Komentari (5) #



četvrtak, 02.05.2019.

Piazza Grande - Veliki trg



Htio to on ili ne htio - čovjeka u Palmanovi što radijalno, što koncentrično postavljene ulice neminovno dovedu do središnjeg trga tog golemog deveterokuta.
Kad mu se prilazi, uočava se velebna središnja "bandiera" (da ne kažem 'bandera')... neki kipovi, palme... (ta valjda smo u Palmanovi)... i tako...


A onda, kada se uroni u taj golemi svijetao prostor - Uauuuu! Mislim da bi rijetki mogli zatomiti uzbuđenje energijom tog naglo rastvorenog prostranstva.
Ova fotografija jedva ili nimalo ne može dočarati prostor omeđen šesterokutom (!) zgrada, s prosječnim promjerom od 160 metara. S jarbolom zastave u sredini, bijelim šljunkom u širokom središnjem "krugu" te popločenjem uz rubne zgrade i katedralu.


I, da se ne "preskoči" - s uzanim "simboličnim", mjestimično premoštenim kanalom po cijelom opsegu... a koji je ovih dana bio "zimsko-sezonski" ispražnjen.


Tih je dana, vjerojatno već neko vrijeme, unaokolo trga bila postavljena izložba replika "strojeva" na koje su Palmanovljani vjerojatno vrlo ponosni jer predstavljaju ključnu tehničku kariku koja im je omogućila, prije četiristotinjak godina, izgraditi tako fascinantan višestruko utvrđen grad.

Inženjeri koji su ga projektirali... i izveli... vodili su se, očigledno, bar načelno, idejama Leonarda da Vincija o transformaciji ljudskog rada u korisne preduvjete tako opsežnog projekta kao što je "osnivanje grada". Primjerice, ovdje, crpkama za vodu...


Ili sabijačima zemljanih elemenata za gradnju "bastiona"...


Ili batovima za zabijanje drvenih pilona u tlo (naši vole reći "pilota")...


Ili kolicima za izvlačenje iskopane zemlje iz rovova i opkopa...

------------------------------------


Neki novovjeki inženjeri i projektanti, pak, uspjeli su mjestimično u sâmoj jezgri potpuno negirati izvorni identitet i "stil" grada.
Budala ima posvuda. I, nažalost, "p(r)olazi" im za rukom...


Na "ispraćaju" iz grada ugodno nam je bilo zapaziti "sukus" tog neobičnog prostora iz kojeg neodoljivo zrači "Il tempo e sapore" - "vrijeme i 'šmek'..."

[Palmanova - travanj 2019.]
Palmanova "definitivno" zaslužuje puno više od ovog i ovakvog jednosatnog obilaska (i pola sata macchiata).

U sljedećem postu nastavljam s Padovom...
Veselim se.

© • 02.05.2019. u 19:01 • Komentari (4) #



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


gp.zagrebancije@gmail.com