Po Padovi baš nisam nailazio na velebne vodoskoke ili fontane a la Bandić... od te silne vode unaokolo grada nije im, valjda, do dodatnog močenja. Ali ovaj "arteški bunarčić", u poslovnoj zoni, nekako mi je ostao i otprije u sjećanju.
Zato ne zaboravljaju na svoje "zelenje" koje su obilato raspršili po gradu. Neke "institucije" tamo očito rade svoj posao.
Čak štaviše i dapače - na granici središnje pješačko trgovačke zone u jeku gungule imaju angažiran i "pomoćni nadzor", ne biste vjerovali, protiv jurećih biciklistâ.
Svaki njihov, pa i nenamjeran ulazak "na sedlu" među pješake energično, popraćeno i zvučnim signalima pištaljki, uljudno prizemljuju.
S druge strane, toleriraju se živahni, vrlo kvalitetni ulični svirači ili pjevačice operno-školovanoga glasa... a "prolazi" i ovaj "čovjek u lancima" koji, čini mi se, osebujno protestira protiv njihovog, njemu nepravednog Zakona o radu.
Meni je obično, kao i ovom čovcu, najdraže sjest' u prikrajak te u nedogled promatrati taj šareni "šušur"...
Moglo bi se sigurno još govoriti o prostranim padovanskim, oblucima prekrivenim trgovima. Za bicikliste neugodna vibracija, za pješake tanjih đonova prava "refleksoterapija", a za neke "drznike" i privremeno parkiralište.
Veseli me kad u nekom stranom gradu naiđem na neki komadić urbanog "instrumentarija" kojem ne znam, čak ni ne naslućujem namjenu.
Je li ovo neka umjetnička "instalacija" ili koristan gradski inventar, ne mogu još sa sigurnošću utvrditi? Sljedećeg puta u Padovi bez srama ću priupitati prvog prolaznika... ili nekoliko njih dok ne doprem do "istine".
Možda ću tada i više koncentracije uputiti privlačnim padovanskim
boltama/voltama - toliko opće rasprostranjenim da ih čovjek tamo
nekako počinje "uzimati zdravo za gotovo".
