Klik - Po Europama

nedjelja, 29.07.2018.

Salcburški intermezzo II

Glavna im ulica u pješačkoj zoni naprosto vrvi obrtničkim dućanima koji se slikovito i simbolički obznanjuju maštovitim "cimerima" nad vratima. To mnoštvo je gotovo nepogrešiv "zaštitni znak" Salzburga. Nisam, barem ne sada, uspoređivao što to koji dućan stvarno nudi, ali po ovom razigranom paru (a muškarcu u "lederhoznama") rekao bih da je to ponuda neke tradicionalne "oblekice" tog kraja...


Vjerojatno se i druge i drugačije "oblekice" viđaju u Mozartovom gradu... Pogotovo kad se u Salzburgu održavaju festivali klasične glazbe ili neka "ozbiljnija" događanja.
I već spomenuto Kazalište marioneta posvjedočilo je tome jednom svojom "lutkom na koncima", svom u "šljokicama", u svom izlogu.
Zanimljivo mi je bilo nabasati na jedan relikt iz pred-električnog doba kad su se i kućna zvonca, po katovima, aktivirala cimanjem konopaca s uličnog ulaza. S drvenom ručkicom, molim!


Neka lokalna udruga "heklačica" potrudila se (i "drznula"), vidim, skoro gerilski ukrasiti gradske detalje svojim šarenim "tabletićima".
Komercijalniju i "sofisticiraniju" umjetnost, pak, vlasnik ovog dućana šarene keramike pokušao je "zaštititi" od kopiranja, čega li, ovakvom smiješnom (pa i nepismenom!) objavom u izlogu.
Može li to uopće proći?!


U međuvremenu su im nepregledne bašče pivnica prepune razdraganih društvanaca... A nije Oktoberfest. Ali je dugo toplo ljeto.


Kad dan uđe u kasnije popodne, ovaj sunčani sat u dvorištu tvrđave više jednostavno "ne radi". Ali tada je valjda već vrijeme za odmor i opuštanje. Bez gledanja na sat.
Ni ovaj top, pomalo zabačen u jednoj niši dvorišta, napravljen od drva (!), već poodavno se nije primio posla. Ovako star, vjerojatno bi se raspao i na pomisao o ispaljivanju kamenih kugli!


Dotle hrpice turista bauljaju amo-tamo po svim zaku(t)cima tvrđave u kojoj, vrijedi zapisati, naiđoh na skoro najbolje održavan i najbolje opremljen javni zahod u Austriji. A tamo, u Austriji, itekako "drže do toga"!


I jedna čudnovata instalacija na mostu preko Salzacha - starim, klasičnim, skoro zaboravljenim "neonskim cijevima" izrečeno je (na engleskom "beyond recall") da "nema oporavka, opoziva, povratka...". Možda je to podsjetnik putniku namjerniku, baš iznad sugestivne rijeke, da "sve teče bez povratka" - "panta rei"!

[Salzburg - srpanj 2018.]

četvrtak, 26.07.2018.

S one strane brda

Ne znam kako im je uspjelo sačuvati tako prostranu zelenu površinu od navale urbanizacije, ali taj park jezikolomnog imena Krauthügel privukao mi je pogled nekom apstraktnom umjetničkom "instalacijom" (kažu da to tako oni često nešto "nainstaliravaju").


Ali to nije bilo sve - usred njega, poput otoka, sačuvana je zgrada nekog davnog "upravitelja posjeda", čega li, okružena danas klasnom vegetacijom.


Park je javnog tipa i živahno ga koriste biciklisti...


... šetači pasa...


... krateći tako, po dijagonalama, put svome cilju.

[Salzburg - srpanj 2018.]

srijeda, 25.07.2018.

Kako provesti predvečerje...

1) Doći (biciklom) na Kapitelplatz (!) i zauzeti položaj u ligeštulu ili na pripremljenoj "hasuri".


2) Ugodno se smjestiti u okruženju, po mogućnosti, simpatičnog društva.


3) Djeci i ostalim nezainteresiranima ponuditi zanimaciju u pozadini "događanja".


4) Ako znaš njemački, posvetiti se prikazivanom filmu. Inače, budući da nema "sub-titlova", pokušati "uhvatiti nit" ili jednostavno diskretno čavrljati s okolinom.


5) Uglavnom, biti dijelom ležernog predvečerja...

[Salzburg - srpanj 2018.]

četvrtak, 19.07.2018.

U znaku kugli, raznolikih...

Prije dvanaestak godina zatekle su me na livadi uz cestu ove skoro metarske željezne kugle... rekao bih na "ničijoj zemlji" između Njemačke i Austije, tik do Salzburga.


U samom gradu je tada bilo više kuglastih izložaka (možda je bila Mozartova godina). Jedna od njih i s ukomponiranim Mozartovim "medaljama" (?)... Inače čokoladnim.


Na drugom mjestu netko se malo i pošalio s pogubnim utjecajem "ozbiljne glazbe" na putnika namjernika.


Ove pak godine u njihovom reprezentativnom dvorcu naiđoh na neke stvarno pogubnije kugle, topovske, izložene usput, uz još neke relikte iz njegove povijesti.


I u njegovom podnožju, kao da se netko poigravao s topovskim kuglama. Imali su ih, čini se, "viška". A, zna se, "od viška glava (ne) boli"!


Jedina "kugletina" na koju smo sada naletjeli bila je ona na jednom od glavnih trgova, kako već nedavno pokazah. S nekakvim "gipsanim" čovječuljkom na vrhu koji čak nije niti Mozart!


Bogtepitaj kakva je pak to "metafora" u kontekstu tog trga...? Nisam istraživao.


U svakom slučaju, neki od gledatelja (kino-)predstave na trgu pod njom se osjećahu baš "cool"!
A pomalo paradoksalno učinilo mi se da u gradu u kojem se skoro uopće ne može naći grafita po fasadama kuća, kugla nije preživjela bez strasnog "črčkanja"...

[Salzburg - travanj 2006. /srpanj 2018.]

srijeda, 18.07.2018.

U znaku broja dva, otprilike

Na već opisanoj penjačkoj stijeni


Na već spomenutom Katedralnom trgu


Na ulazu u park dvorca Mirabell


U parku dvorca Mirabell


U prolazima dvorca Hohensalzburg


Na "balkonu" dvorca Hohensalzburg


Na "terasi" dvorca Hohensalzburg

[Salzburg - srpanj 2018.]

ponedjeljak, 16.07.2018.

Blaženi turizam

Vrlo vjerojatno neću se provesti fijakerom kroz grad jer mi je "cipelcug" svakako "prirodniji", ali ne mogu negirati potencijalni šarm laganog truckanja u "kočiji"... i mirisa konja odnaprijed.


S današnjeg stajališta, ne bih si takvo nešto ni želio priuštiti jer bi mi taj "luksuz" pojeo iznos kojeg se potroši za cestovne "vinjete" i benzin tour-retour zajedno. Cca 100 € za manje od sat vremena...? Ta hajte molim vas!


"Masovni" turizam i tamo cvate, očigledno je.
A kao svojevrstan "vic" ukazao nam se jedan od turističkih vodiča, Azijac, koji je "samotnjački" i neemotivno mašući svojom "lokacijskom zastavicom" prolazio mimo nas bez ijednog "slušatelja" iz svoje grupe.


Mora da su se raspršili po gradu bez njega... među ostalim i u Muzej igračaka. Igračaka! To bi vrijedilo vidjeti.


Ljeto je, kojekakvi open-air festivali priređuju se diljem svijeta, a Salzburg se u tom smislu isprsio golemom pozornicom koja je zauzela veći dio njihovog Katedralnog trga i u sebe "inkorporirala" i tzv. Marijin kip.

[Salzburg - srpanj 2018.]

petak, 13.07.2018.

O mostovima i amfibijama

U strožem centru Salzburga, po napučenosti nešto manjem od recimo Splita, pješaci (a ponegdje i biciklisti) gibaju s jedne na drugu obalu Salzacha (i) po trima pješačkim mostovima.
Po množini biciklista koji su tog dana prelazili ovaj most, činilo mi se kao da je u gradu bila organizirana neka "biciklijada". Ili jednostavno nisam naviknut na toliki muving.


Svojevremeno sam, pišući o Budimpešti, pokazao i njihov autobus-amfibiju koji je tamo plovio s turistima po Dunavu.
Simpatično mi je bilo ovdje vidjeti omanju verziju takve amfibije koja "izranja" iz Salzacha. Nemam iskustava s tim i takvim vozilima/plovilima pa sam se pitao podijele li unaprijed svakom putniku i pojas za spašavanje. Za svaki slučaj.


Kasnije, vidjeh ju bolje, iz veće blizine, usidrenu (točnije vezanu - hvala Gogoo!) uz suprotnu obalu. Postao je vidljiv i "podnatpis": "City Sightseeing Tour by Land and River".
Guba!


(Naj)noviji pješački most, lučno izveden, očigledno je postao najfrekventnija veza preko rijeke za lokalce i turiste te su po njegovoj mrežastoj ogradi, prema već uobičajenim trendovima u svijetu, "zaljubljeni" odlučili zakopčavati svoje "zavjetne lokote ljubavi".


Teško je reći koliko tisuća lokota ta ograda može podnijeti... i kalkuliraju li uopće današnji projektanti mostova (i) takva dodatna opterećenja?


Kako bilo - ljudi se onuda šetuckaju, zastajkuju, uživaju u pogledu na rijeku... a neki parovi se bogme i zavjetuju.

[Salzburg - srpanj 2018.]

četvrtak, 12.07.2018.

Salcburški intermezzo I

Osim "klasičnih" statua poput već objavljenog, kontemplativnog Kopernika, nađu se po gradu usput i moderniji izričaji. Ova biciklistica primjerice (ili biciklist, tko će ga znati?!), uz jedan od najfrekventnijih pješačkih mostova s izrazom poznatog užitka bicikliranjem. Cijelu statuu, oslonjenju na stiliziranu dvokolicu, ne mogoh opaliti jer mi se uz nju lijeno vrzmala obitelj s dječjim kolicima i ostalim popratnim sadržajima pa nisam mogao čekati na "bolji trenutak"...


Jedan od meni "morbidnijih" javnih izložaka imao je nadahnuti naziv "Pieta", ali mi je više sličio na "kulisu za fotografiranje" u čiji otvor se ugura prolaznik željan "lokalizirane" fotke.


U izlogu "Marionetten Theatera" privukla mi je pažnju jedna od marioneta, simpatična stilizirana "replika" jedne meni (u)poznate osobe... a da ne govorim o fascinaciji svom tom silom konaca kojima joj u stvarnoj predstavi vrsni lutkari (više njih?) udahnjuju "živahnost".


Ne želim ovdje preskočiti ni komadić gerilske "umjetnosti" koja bi se, duhovito, mogla smatrati "mobilom" jer u realnoj upotrebi hidraulički stup ulične prepreke postiže dva (krajnja) položaja.


I, da mi netko ne bi prigovorio da uz "Mozartov grad" ne povezah i razvikane Mozart-kugle, pokazujem kako nam se ovoga puta na jednom od glavnih trgova ukazala pozamašna pozlaćena kugla s plastičnim (?) čovječuljkom na "vrhu". Koja je ideja toga? Nemojte me pitati.

Tih kugli (ali manjeg formata) bilo je tokom mog prošlog posjeta više po gradu, ali to će biti predmet nekog od sljedećih postova.

[Salzburg - srpanj 2018.]

srijeda, 11.07.2018.

Upijanje grada

Obronci spomenutog brda nisu inače, koliko sam shvatio, ozbiljnije "urbanizirani", a ni "motorizirani".
Sve ležerno. I nitko nije ljut: "Kaj me slikaš!?"


Iako Salburg nema u svojim "panoramama" toliko tornjića kao češki Prag, i ovdje su si dali mašti na volju. I k tome, skoro da nema mjesta u gradu iz kojeg se ne ukazuje vizura golemog dvorca Hohensalzburg (recimo... Visoki Salzburg), za kojeg kažu da je najveći očuvani dvorac takvog tipa u središnjoj Europi.


S vremenskom distancom od dvanaestak godina mogu, ipak, primijetiti da je njegova bijelo obojana "fasada" u međuvremenu prilično izblijedjela... Tek se ispod tih zidina može spoznati koliki je to "masiv" za bilo kakvo održavanje.


Gradska jezgra se, pak, privija uz rijeku Salzach, ne baš pretjerano bistru, ali s poširokim zelenim pojasom, vrlo ugodnim, vidjeh, za šetanje i bicikliranje.
Da bar imasmo više vremena (i snage) za jednu "rundu" uzduž i poprijeko!

[Salzburg - srpanj 2018.]

utorak, 10.07.2018.

Život uz konglomerat

Kad sam prvi put vidio golemu "konglomeratnu" stijenu na koju se dobri dio salcburškog "donjeg grada" naslanja, protrnuo sam s izvjesnom dozom "klaustrofobije". I ne znajući da se, fakat, prije 350 godina, golem komad te stijene obrušio na grad satrvši preko dvjesto spavajućih ljudi (!) u zdrobljenim kućama...
Danas se to, kažu, "kontrolira"... no osobno ne bih rado stanovao/spavao ondje s "glavom u torbi".


Ta vrsta taložne (?) stijene izgleda poput izlijevanog betona pa su ju, vidljivo je po Salzburgu, svojevremeno masovno koristili i kao građevni materijal, režući/klešući ju u blokove poput "onih betonskih kvadara od troske" koji su kod nas bili popularni sedamdesetih.


Danas je ta, vjerojatno "pacificirana", stijena prepoznatljiva kulisa grada, a na nekim njenim dijelovima pretvorena je u legalan javni "penjački zid" slobodnog stila... "i na vlastitu odgovornost" (iako nisam uočio takvo logično upozorenje).


Bilo je na njoj, stijeni, kojekakvih penjača, od mlađih adolescenata do opremljenih alpinista... pa i mladog djelatnika njihove "Hitne službe" koji je, došavši još odjeven u uniformu, poslije posla i potpuno "goloruk" ovime vjerojatno istresavao "stresan dan na poslu"!

[Salzburg - travanj 2006./srpanj 2018.]

nedjelja, 08.07.2018.

A sada Salzburg u nekoliko nastavaka

Neću početi s Mozartom, zaštitnim znakom Salzburga, nego s nabasanom salcburškom statuom "najpoznatijeg kuglača svijeta", Nikole Kopernika, koji nije prezao poigrati se s ozbiljnijim kuglama, Suncem čak, kao središtem "našeg" omanjeg univerzuma.
Za to je o ono doba trebalo "imati muda"...!


A bogme to je vidno pokazao i jedan očito dovoljno potentan salcburžanin na svojoj "pili", nimalo se ne skanjivajući u svom izričaju.


Tih nekoliko slijedećih svježih pričica/sličica iz grada na rijeci Salzach neće biti, očigledno, neko ozbiljno predavanje iz povijesti, nego više onako ležeran pogled "na stvari", poput uočavanja standardne doze piva u veselim pivnicama toga grada.

[Salzburg - srpanj 2018.]