Obronci spomenutog brda nisu inače, koliko sam shvatio, ozbiljnije "urbanizirani", a ni "motorizirani".
Sve ležerno. I nitko nije ljut: "Kaj me slikaš!?"
Iako Salburg nema u svojim "panoramama" toliko tornjića kao češki Prag, i ovdje su si dali mašti na volju. I k tome, skoro da nema mjesta u gradu iz kojeg se ne ukazuje vizura golemog dvorca Hohensalzburg (recimo... Visoki Salzburg), za kojeg kažu da je najveći očuvani dvorac takvog tipa u središnjoj Europi.
S vremenskom distancom od dvanaestak godina mogu, ipak, primijetiti da je njegova bijelo obojana "fasada" u međuvremenu prilično izblijedjela... Tek se ispod tih zidina može spoznati koliki je to "masiv" za bilo kakvo održavanje.
Gradska jezgra se, pak, privija uz rijeku Salzach, ne baš pretjerano bistru, ali s poširokim zelenim pojasom, vrlo ugodnim, vidjeh, za šetanje i bicikliranje.
Da bar imasmo više vremena (i snage) za jednu "rundu" uzduž i poprijeko!
