Za to vrijeme dolje u gradu - "šušur" i gungula, kako to već biva u takva ugodna ljetna popodneva kad se turisti i putnici namjernici razmile po "must-see" destinacijama.
Možda nisam dobro zagledavao, ali po Salzburgu ne osjetih ono katkada blago "pretjeravanje" sa skulpturama velikana, zaslužnika i inih na svakom koraku.
Osim "klasičnih" statua poput već objavljenog, kontemplativnog Kopernika, nađu se po gradu usput i moderniji izričaji. Ova biciklistica primjerice (ili biciklist, tko će ga znati?!), uz jedan od najfrekventnijih pješačkih mostova s izrazom poznatog užitka bicikliranjem. Cijelu statuu, oslonjenju na stiliziranu dvokolicu, ne mogoh opaliti jer mi se uz nju lijeno vrzmala obitelj s dječjim kolicima i ostalim popratnim sadržajima pa nisam mogao čekati na "bolji trenutak"...
Jedan od meni "morbidnijih" javnih izložaka imao je nadahnuti naziv "Pieta", ali mi je više sličio na "kulisu za fotografiranje" u čiji otvor se ugura prolaznik željan "lokalizirane" fotke.
U izlogu "Marionetten Theatera" privukla mi je pažnju jedna od marioneta, simpatična stilizirana "replika" jedne meni (u)poznate osobe... a da ne govorim o fascinaciji svom tom silom konaca kojima joj u stvarnoj predstavi vrsni lutkari (više njih?) udahnjuju "živahnost".
Ne želim ovdje preskočiti ni komadić gerilske "umjetnosti" koja bi se, duhovito, mogla smatrati "mobilom" jer u realnoj upotrebi hidraulički stup ulične prepreke postiže dva (krajnja) položaja.
I, da mi netko ne bi prigovorio da uz "Mozartov grad" ne povezah i razvikane Mozart-kugle, pokazujem kako nam se ovoga puta na jednom od glavnih trgova ukazala pozamašna pozlaćena kugla s plastičnim (?) čovječuljkom na "vrhu". Koja je ideja toga? Nemojte me pitati.
Tih kugli (ali manjeg formata) bilo je tokom mog prošlog posjeta više po gradu, ali to će biti predmet nekog od sljedećih postova.
