Gradovi uz rijeke različito se "sljubljuju" sa svojim rijekama. Neki se doslovno nadvijaju nad tom vodom dok neki, poput Zagreba, rijeku tretiraju kao široku rekreacijsku zonu, ne gušeći ju urbanizacijom.
Salzburg mi se čini nekako " u sredini". Njegov Salzach je tu, ali kao da pušten da slobodno "diše".
U strožem centru Salzburga, po napučenosti nešto manjem od recimo Splita, pješaci (a ponegdje i biciklisti) gibaju s jedne na drugu obalu Salzacha (i) po trima pješačkim mostovima.
Po množini biciklista koji su tog dana prelazili ovaj most, činilo mi se kao da je u gradu bila organizirana neka "biciklijada". Ili jednostavno nisam naviknut na toliki muving.
Svojevremeno sam, pišući o Budimpešti, pokazao i njihov autobus-amfibiju koji je tamo plovio s turistima po Dunavu.
Simpatično mi je bilo ovdje vidjeti omanju verziju takve amfibije koja "izranja" iz Salzacha. Nemam iskustava s tim i takvim vozilima/plovilima pa sam se pitao podijele li unaprijed svakom putniku i pojas za spašavanje. Za svaki slučaj.
Kasnije, vidjeh ju bolje, iz veće blizine, usidrenu (točnije vezanu - hvala Gogoo!) uz suprotnu obalu. Postao je vidljiv i "podnatpis": "City Sightseeing Tour by Land and River".
Guba!
(Naj)noviji pješački most, lučno izveden, očigledno je postao najfrekventnija veza preko rijeke za lokalce i turiste te su po njegovoj mrežastoj ogradi, prema već uobičajenim trendovima u svijetu, "zaljubljeni" odlučili zakopčavati svoje "zavjetne lokote ljubavi".
Teško je reći koliko tisuća lokota ta ograda može podnijeti... i kalkuliraju li uopće današnji projektanti mostova (i) takva dodatna opterećenja?
Kako bilo - ljudi se onuda šetuckaju, zastajkuju, uživaju u pogledu na rijeku... a neki parovi se bogme i zavjetuju.
