petak, 30.06.2017.
Na Kahlenberg III
.......
Cesta za Kahlenberg i Vidikovac princeze Stefanie [Beč - lipanj 2017.]
Kad se široka zavojita "pokockana" cesta (s rubnim "blokovima" koji bűde nostalgiju) dovoljno izdigne iznad vinograda i urbanih obronaka Grinzinga... i kad se bivša trasa "zupčane željeznice" pretvori u ugodnu polušumovitu "višesmjernu" šetnicu odvojenu od živahnog cestovnog prometa, povremeno se otvara pogled na nepreglednu površinu Beča i njegovu "interakciju" s Dunavom i svim njegovim kanalima i "paralelama".
Lijep (pogled) ili ne, ovisi o "oku promatrača", no izgleda da su ti vidici odavno oduševljavali i intrigirali aristokraciju (i pučanstvo) tako da je na sâmom vrhu brda bio izgrađen, ciglom, cifrasti vidikovac, na način kako to dolikuje građevinarskoj praksi s kraja 19. stoljeća. I, da bi kuriozitet bio veći, rađen je iste godine kad se u Parizu krenulo u nove "avanture", s gradnjom metalnog (!) Eiffelovog tornja.
Lijep (pogled) ili ne, ovisi o "oku promatrača", no izgleda da su ti vidici odavno oduševljavali i intrigirali aristokraciju (i pučanstvo) tako da je na sâmom vrhu brda bio izgrađen, ciglom, cifrasti vidikovac, na način kako to dolikuje građevinarskoj praksi s kraja 19. stoljeća. I, da bi kuriozitet bio veći, rađen je iste godine kad se u Parizu krenulo u nove "avanture", s gradnjom metalnog (!) Eiffelovog tornja.
četvrtak, 29.06.2017.
Na Kahlenberg II
Brdo Kahlenberg i vinogradi Grinzinga [Beč - lipanj 2017.]
Većina obronaka na sjevernoj periferiji Beča ispremrežena je vinogradima, poput naše samoborsko-jaskanske Plešivice. Oni su dugogodišnju tradiciju vinogradarstva i vinarstva uspješno zapakirali u "turistički proizvod" - tzv. Heurige, što je teško prevesti jednom rječju jer je to i vinotočje i kušaona i gastronomski raj za hedoniste i gurmee. Mene je ta riječ oduvijek podsjećala na "hojlari!", kao izraz za raspoloženje tipa "udri brigu na veselje"!
Uz "kapljicu" se, poslovično, sklapaju kojekakva prijateljstva i "primirja", makar privremena, a vinogradari Grinzinga, sabrani u "Udrugu ljubitelja Grinzinga", uspjeli su u svoje članstvo privoliti kojekakve "svjetske face", čime se obilato i pomalo naivno diče ("Grinzing, Place of peace!") na jednom "pokaznom vinogradu" pokraj puta i onkraj žice.
Na istaknutom popisu je (i kao "sponzor" jednog trsa!) među inima, vidi vraga, i vrlo aktualni D. Trump, a bogme i jedna hrvatska ex-"faca"...
Uz "kapljicu" se, poslovično, sklapaju kojekakva prijateljstva i "primirja", makar privremena, a vinogradari Grinzinga, sabrani u "Udrugu ljubitelja Grinzinga", uspjeli su u svoje članstvo privoliti kojekakve "svjetske face", čime se obilato i pomalo naivno diče ("Grinzing, Place of peace!") na jednom "pokaznom vinogradu" pokraj puta i onkraj žice.
Na istaknutom popisu je (i kao "sponzor" jednog trsa!) među inima, vidi vraga, i vrlo aktualni D. Trump, a bogme i jedna hrvatska ex-"faca"...
srijeda, 28.06.2017.
Canradban na budipeštanski način
Tramvajska linija #60 [Budimpešta - travanj 2012.]
Potaknut komentarom "Nepoznatoga"... poželjeh napraviti iskorak iz Austrije i pokazati da je primjerice Budimpešta uspjela zadržati svoju liniju "zupčanog tramvaja", famoznu "šezdesetku" koja ne samo da se, poprilično "nagnuta", za svoja tri i pol kilometra trase iz grada (!) uspije popeti na Buda-brda, nego se i, skoro logično, u neposrednoj blizini "nastavlja" na potpuno funkcionalnu "pionirsku željeznicu" koja se pruža dublje u "zelenu periferiju".
A tamo gore: adrenalinski park, šetnice, skoro-pa-ladanjske gostionice...
Ljudi znaju uživati.
No to će možda biti predmet nekih drugih europskih priča...
A tamo gore: adrenalinski park, šetnice, skoro-pa-ladanjske gostionice...
Ljudi znaju uživati.
No to će možda biti predmet nekih drugih europskih priča...
utorak, 27.06.2017.
Canradban za Kahlenberg I
Nussdorf - Kahlenberg [Beč - lipanj 2017.]
Ta riječ "Zahnradbahn" mi je jedna od onih od kojih su ti "puna usta"... kao da si uštrcaš "šlag-sprej" pa uživajući mljackaš...
No dakle, ta bečka "zupčana željeznica" bila je dijelom "dekadentnog" društvenog šarma na prijelazu "onih" stoljeća, preživjela je nekih pedesetak godina prevozeći hedoniste na strme obronke Kahlenberga i njegovih vinograda, vinskih podruma, pivničkih baščâ i "vidilica".
Imam dojam kao da su Bečani, začudo, zanemarili taj dio svoje povijesti... Od željeznice, barem "na terenu", ostalo je tako malo "artefakata" da njena više-manje sačuvana trasa duga nekih pet-šest kilometara, naravno uzbrdo, ne predstavlja ama baš nikakav mamac za tisuće turista koji inače bauljaju po gradu. Srećom! Bili smo tog dana jedini tamo...
No dakle, ta bečka "zupčana željeznica" bila je dijelom "dekadentnog" društvenog šarma na prijelazu "onih" stoljeća, preživjela je nekih pedesetak godina prevozeći hedoniste na strme obronke Kahlenberga i njegovih vinograda, vinskih podruma, pivničkih baščâ i "vidilica".
Imam dojam kao da su Bečani, začudo, zanemarili taj dio svoje povijesti... Od željeznice, barem "na terenu", ostalo je tako malo "artefakata" da njena više-manje sačuvana trasa duga nekih pet-šest kilometara, naravno uzbrdo, ne predstavlja ama baš nikakav mamac za tisuće turista koji inače bauljaju po gradu. Srećom! Bili smo tog dana jedini tamo...
ponedjeljak, 26.06.2017.
Privikavanje uz 30°C
Karlsplatz / Burggarten [Beč - lipanj 2017.]
Ne valja Beč "zagristi" divlje, "na prvu loptu"... Nešto u njemu pacificira svaku nervozu koju bi putnik namjernik eventualno donio u grad sa sobom.
Isprepletenost bečkih parkova koji predvečer postaju masovna okupljališta "dobre volje" kao i ta neka "laissez faire" ili "take it easy" atmosfera vrlo brzo čovjeka obuzmu... i ne puštaju danima.
Isprepletenost bečkih parkova koji predvečer postaju masovna okupljališta "dobre volje" kao i ta neka "laissez faire" ili "take it easy" atmosfera vrlo brzo čovjeka obuzmu... i ne puštaju danima.
nedjelja, 25.06.2017.
U nova osvajanja neosvojenog
Park Oberlaa / Küniglberg [Beč - lipanj 2017.]
Najveći "izazov" na našim putovanjima predstavlja mi pronalaženje još "neosvojenih" lokaliteta koji ostavljaju dojam (Austrijancij bi rekli "zum Nachdenken"), a nisu "must-visit"-punkt baš u svakom božjem itineraru..., a da o autobusima znatiželjnika ni ne govorim.
Ne mora to biti neko "makro"-mjesto prepuno uzbuđujućih detalja ili bremenito povijesnim činjenicama; dovoljan je i zakutak nekog parka kojeg smo, eto, bili zaobišli u prošlim posjetama, a svojim gegom (put prema "nowhere"), ubavošću, posebnošću... ili, jednostavno, nekom osobno prepoznatom metaforikom ostaje "upečaćen".
Ne mora to biti neko "makro"-mjesto prepuno uzbuđujućih detalja ili bremenito povijesnim činjenicama; dovoljan je i zakutak nekog parka kojeg smo, eto, bili zaobišli u prošlim posjetama, a svojim gegom (put prema "nowhere"), ubavošću, posebnošću... ili, jednostavno, nekom osobno prepoznatom metaforikom ostaje "upečaćen".
ponedjeljak, 19.06.2017.
********************************************************************
nedjelja, 18.06.2017.
I nešto usputno...
... [Češki Krumlov / Tabor - travanj 2017.]
Pred odlazak iz Krumlova, a pri izboru tamnog piva u usputnom lokalu, kod jednog (piva) privukao me atribut "Nakouřený..." što mi skoro nije trebalo prevoditi. I po etiketi na boci koja je ubrzo stigla na stol dalo se naslutiti da su neki dimovi (i dimnjaci!) "imali prste" u njem'.
Prisjetih se kako sam putem, u gradiću Taboru, na dimnjacima neke tvornice zamijetio nezamislivo velike limene "samo"-okretne kape, mislim da su ih kod nas nazivali "pijetlovima" (s krestama). Takav tip kućne, limene dimnjačke galanterije kod nas je, slutim, potpuno nestao iz proizvodnje, dok u Češkoj, očito, ni dvo/tro-metarski "pijetlovi" na dimnjacima tvornicâ nisu rijetkost.
I tako... Pivo je bilo "vrlo korektno" za mene koji preferiram tamne varijante, ali... ali ... Možda sam očekivao nešto intenzivnije, "šmek" dimljene šunke ili nešto slično. I gle čuda, danas prebirem po netu tražeći recenziju čeških piva, među inim i "mojeg Nakouřený-og", i čitam sljedeće: "Although quite a pleasant dark lager, the smoked taste is noticeably absent."
I s time završavam putositnice iz Češke! Za ovu sezonu...
Za desetak dana pojavljujem se s "novim" Bečem.
"U isto vrijeme na istom kanalu".
Prisjetih se kako sam putem, u gradiću Taboru, na dimnjacima neke tvornice zamijetio nezamislivo velike limene "samo"-okretne kape, mislim da su ih kod nas nazivali "pijetlovima" (s krestama). Takav tip kućne, limene dimnjačke galanterije kod nas je, slutim, potpuno nestao iz proizvodnje, dok u Češkoj, očito, ni dvo/tro-metarski "pijetlovi" na dimnjacima tvornicâ nisu rijetkost.
I tako... Pivo je bilo "vrlo korektno" za mene koji preferiram tamne varijante, ali... ali ... Možda sam očekivao nešto intenzivnije, "šmek" dimljene šunke ili nešto slično. I gle čuda, danas prebirem po netu tražeći recenziju čeških piva, među inim i "mojeg Nakouřený-og", i čitam sljedeće: "Although quite a pleasant dark lager, the smoked taste is noticeably absent."
I s time završavam putositnice iz Češke! Za ovu sezonu...
Za desetak dana pojavljujem se s "novim" Bečem.
"U isto vrijeme na istom kanalu".
subota, 17.06.2017.
Osvrt na Osmanlije
..
Dvorski vrt [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
Je li i "tunel" na stupovima koji je bio izravna veza dvorskog vrta s dvorcem dio neke predostrožnosti (poput tunela za izlazak nogometaša s nogometnog terena kako bi ih se zaštitilo od gnjeva eventualno nezadovoljnih navijača) ili je samo eklatantan primjer "komoditeta" aristokracije za slučaj kiše (ili "prejakog" sunca) - to mogu samo sa smiješkom špekulirati.
petak, 16.06.2017.
Francuski v.s. engleski... park
Dvorski vrt [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
O ukusima se, kako kažu, ne raspravlja pa se neću upuštati u špekuliranje je li "ljepši" neki francuski park (s, ukratko, strogom simetrijom parkovne ornamentike) ili pak neka engleska varijanta (s vegetacijom i pripadajućom "galanterijom" porazmještenom kao da ju je "voda donijela").
Neki dan sam od upućenijih od sebe čuo i time osvježio saznanje da je i zagrebački Maksimir u glavi i planovima njegovog idejnog tvorca, tamo krajem 18. stoljeća, Maksimilijana (!) Vrhovca, "trebao (navodno) biti" francuskog tipa pa je na koncu, nekoliko desetaka godina kasnije, ipak ostvaren u engleskom stilu čime se i danas diči.
Da nije bilo tog "preokreta", možda bismo i mi danas onuda vrludali okruženi "simetričnim formama"... ako bi ih netko takvima održavao... Ako!?
Neki dan sam od upućenijih od sebe čuo i time osvježio saznanje da je i zagrebački Maksimir u glavi i planovima njegovog idejnog tvorca, tamo krajem 18. stoljeća, Maksimilijana (!) Vrhovca, "trebao (navodno) biti" francuskog tipa pa je na koncu, nekoliko desetaka godina kasnije, ipak ostvaren u engleskom stilu čime se i danas diči.
Da nije bilo tog "preokreta", možda bismo i mi danas onuda vrludali okruženi "simetričnim formama"... ako bi ih netko takvima održavao... Ako!?
četvrtak, 15.06.2017.
Izlaz u prirodi
Dvorski vrt [Češki Krumlov - travanj 2009.]
Nedugo sam čuo rečenicu: "Krumlov je zapravo tako malen grad, a toliko toga se u njemu može doživjeti"... Sjećam se kakvo je iznenađenje bilo naći se, nakon izlaska iz stamenih, masivnih zidina dvorca, skoro slučajno, u nezamislivo urednom i uređenom dvorskom vrtu... parku... francuskog tipa.
Kad njegovi vrtlari stanuju u "kućicama u cvijeću" onda se svaki njihov "napor" i iskazano umijeće čini tako logičnim. Zadovoljnim ljudima brušenje estetike, očito, nije "tlaka".
Je li ta "geometrijska tišina" podsticajna i drugima, ne znam!? Ali bilo je jasno da je poslovni čovjek "s akreditacijom" usred svete nedjelje pronašao tamo svoj mir u nemiru.
Kad njegovi vrtlari stanuju u "kućicama u cvijeću" onda se svaki njihov "napor" i iskazano umijeće čini tako logičnim. Zadovoljnim ljudima brušenje estetike, očito, nije "tlaka".
Je li ta "geometrijska tišina" podsticajna i drugima, ne znam!? Ali bilo je jasno da je poslovni čovjek "s akreditacijom" usred svete nedjelje pronašao tamo svoj mir u nemiru.
srijeda, 14.06.2017.
Krumlovski intermezzo II
... [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
Malo mi je bilo zastrašujuće vidjeti "uživo" ove kamene kugle (kao stvarne artefakte) koje su nekoć, vjerojatno, u jeku kojekakvih "previranja" letjele "amo-tamo", izbacivane nekakvim katapultima, čime li...!?
U raznim engleskim TV-dokumentarcima to doba je, kako već dolikuje pedantnim Englezima, prilično vjerno "simulirano"... ali kad se nečija glava nalazila u potencijalnoj trajektoriji "kosog hi(t)ca"... i to "uživo"... ne vjerujem da je bilo imalo ugodno.
"Ovi gore" su bar znali "koliko je sati". Jer su si "sat" znali nacrtati.
Nama pak nije trebalo sunce da se pokaže vrijeme... za prepuštanje iskrenom doživljavanju trebalo bi zaboraviti na vrijeme.
Velebnost nekog prizora, vidika... ili "vibra" nekog mjesta, "bremenitog" poviješću poput Krumlova, znade pobuditi posebne emocije "u čovjeka" pa tako i spontani, pomalo zaneseni zagrljaji nisu nimalo neočekivani.
U raznim engleskim TV-dokumentarcima to doba je, kako već dolikuje pedantnim Englezima, prilično vjerno "simulirano"... ali kad se nečija glava nalazila u potencijalnoj trajektoriji "kosog hi(t)ca"... i to "uživo"... ne vjerujem da je bilo imalo ugodno.
"Ovi gore" su bar znali "koliko je sati". Jer su si "sat" znali nacrtati.
Nama pak nije trebalo sunce da se pokaže vrijeme... za prepuštanje iskrenom doživljavanju trebalo bi zaboraviti na vrijeme.
Velebnost nekog prizora, vidika... ili "vibra" nekog mjesta, "bremenitog" poviješću poput Krumlova, znade pobuditi posebne emocije "u čovjeka" pa tako i spontani, pomalo zaneseni zagrljaji nisu nimalo neočekivani.
utorak, 13.06.2017.
Iz ptičje perspektive
... [Češki Krumlov - travanj 2009.]
Koliko god se "opirao" objavljivanju "tipičnih pogleda na stvari" nekako ne mogu odoljeti jednom od najljepših vidika koji se sa krumlovske utvrde pruža prema "donjem" gradu, krovovima i Vltavi, mostovima i mlinovima, šetačima i kanuistima...
Nekako zavidim onim "čudnim" ptičurinama koje se "brzim radom krila" održavaju u "stojećeme letu" na jednom mjestu, vjerojatno okom tražeći plijen ispod sebe... Rade li to one katkada i iz jednostavnog užitka... "što su ptice" pa mogu...?!
Nekako zavidim onim "čudnim" ptičurinama koje se "brzim radom krila" održavaju u "stojećeme letu" na jednom mjestu, vjerojatno okom tražeći plijen ispod sebe... Rade li to one katkada i iz jednostavnog užitka... "što su ptice" pa mogu...?!
ponedjeljak, 12.06.2017.
Između četiri, osam, dvanaest... zidova
... [Češki Krumlov - travanj 2009.]
Mnoge kasno-srednjovjekovne utvrde tog tipa sastoje se od više "stambenih" cjelina odijeljenih "unutarnjim" dvorištima koja donekle služe kao "svjetlarnici", ali potencijalno i kao nekoliko "linija (eventualne) obrane". Hodnici/portali koji ih povezuju obično su, naime, "uska grla" opremljena teško-probojnim vratima ili, katkada, više-manje "pokretnim" mostovima.
Ta dvorišta znaju često biti prilično "dosadna" poput npr. onog bratislavskog (klik), no Krumlov kao Krumlov, oslikao je sve što "mu je došlo pod ruku"...
Da putnicima namjernicima ne bude "dosadno", otvorio je pristup "aristokratskim odajama" te, ovdje, i nečem meni nedefiniranom, ali poprilično zastrašujućem, što bi moglo naginjati na jedan od, u posljednje vrijeme tako popularnih, "muzejâ torture".
Ta dvorišta znaju često biti prilično "dosadna" poput npr. onog bratislavskog (klik), no Krumlov kao Krumlov, oslikao je sve što "mu je došlo pod ruku"...
Da putnicima namjernicima ne bude "dosadno", otvorio je pristup "aristokratskim odajama" te, ovdje, i nečem meni nedefiniranom, ali poprilično zastrašujućem, što bi moglo naginjati na jedan od, u posljednje vrijeme tako popularnih, "muzejâ torture".
nedjelja, 11.06.2017.
"Nadgrađe" i podgrađe
... [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
Svaka tvrđava se već po svojem "tvrdom" porijeklu riječi obično diči negostoljubivim zidinama koje bi, kao, trebale osigurati plemstvu sigurnost pred kojekakvim tadašnjim najezdama... ili kako bi danas neki rekli - "ugrozama".
"Servisni sektor" takvog dvorskog života trebao je biti na neki način "nevidljiv", a opet stalno spreman i "pri ruci". Pa su npr. konjušnice, štale, vrtlarije... i smještaj posluge uostalom, dobile mjesto izvan gradskih zidina, uobičajeno u tzv. "podgrađu".
Nije to podgrađe u Krumlovu bilo "građanski" grad u užem smislu, ali je dandanas, odlično restaurirano i održavano, postalo vjerojatno vrlo ugodno mjesto za stanovanje... i opuštanje današnjih korisnika.
"Servisni sektor" takvog dvorskog života trebao je biti na neki način "nevidljiv", a opet stalno spreman i "pri ruci". Pa su npr. konjušnice, štale, vrtlarije... i smještaj posluge uostalom, dobile mjesto izvan gradskih zidina, uobičajeno u tzv. "podgrađu".
Nije to podgrađe u Krumlovu bilo "građanski" grad u užem smislu, ali je dandanas, odlično restaurirano i održavano, postalo vjerojatno vrlo ugodno mjesto za stanovanje... i opuštanje današnjih korisnika.
subota, 10.06.2017.
Voda kao magnet
Vltava [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
Većina ljudi koji svoj život provode u bliskom kontaktu s vodom u širem smislu, dakle morem, rijekama ili jezerima, nekako tu "vodu" uzimaju "zdravo za gotovo" pa se katkada čini da niti ne uspijevaju u potpunosti "uživati" u njoj.
Ostalima ona često ima magnetičnu moć, bilo da ju samo slušaju kako klokoće, bilo da u nju uranjaju malim prstom ili cijelim tijelom... ili da su jednostavno zadovoljni biti blizu nje i promatrati ju u svim njenim neponovljivim pojavnostima...
Ostalima ona često ima magnetičnu moć, bilo da ju samo slušaju kako klokoće, bilo da u nju uranjaju malim prstom ili cijelim tijelom... ili da su jednostavno zadovoljni biti blizu nje i promatrati ju u svim njenim neponovljivim pojavnostima...
petak, 09.06.2017.
Krumlovski intermezzo I
...
... [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
"Građanski" se Krumlov po urednosti i održavanju ne razlikuje od "aristokratske strane", tamo preko Vltave, ali ih zbog različitog vizualnog i arhitektonskog "štiha" ne valja "obojicu" progutati "u jednom cugu"...
Zato polako...
Tamo Vltava ionako, bar naoko, tiho teče.
Zato polako...
Tamo Vltava ionako, bar naoko, tiho teče.
četvrtak, 08.06.2017.
Raj za "fasadoslikare"
... [Češki Krumlov - travanj 2009.]
Nisam znalac pa mi je teško reći jesu li te šarene, ocrtane fasade... pa i prave zidne slikarije po njima, nastale pod utjecajem renesanse, ali kad se u Krumlovu čovjek jednom stopi s ulicama grada, počinje ih s punim plućima uzimati "zdravo za gotovo"... kao da nikad dotad nije živio u najčešće jednoličnom, plošnom, derutnom i vandaliziranom uličnom miljeu.
Prilično mi je jasno koje gađenje neki turisti osjećaju u Zagrebu kad se u prolasku kroz navodno "obećani" grad suoče, kako kažu, s beskrajnim nizovima besmislenih črčkarija grafitiranih po fasadama.
Ali to je neka druga priča.
Prilično mi je jasno koje gađenje neki turisti osjećaju u Zagrebu kad se u prolasku kroz navodno "obećani" grad suoče, kako kažu, s beskrajnim nizovima besmislenih črčkarija grafitiranih po fasadama.
Ali to je neka druga priča.
srijeda, 07.06.2017.
Voštane i ine "figure"
I nije li zapravo i ("Dobri vojak...") Švejk, ta djetinje dobroćudna, komična figura u uniformi, kako negdje nađoh zapisano - "tipičan primjer češke nacionalne 'prirode'..."?
... [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
utorak, 06.06.2017.
Prst tradicije
... [Češki Krumlov - travanj 2009.]
Sjećam se da sam kao klinac bio oduševljen kad smo među nekim zametnutim stvarima našli "pernicu" s polupotrošenim kompletom "drvenih bojica"... i to ne bilo kakvih, nego "Hardtmuth Koh-i-Noor" koje su (i) tada slovile kao najbolje na svijetu. Kakvo je to bilo veselje črčkati i crtkarati njima po blokovima "akvarel papira". I slinjenjem njihove "špice" pojačavati intenzitet bojanja.
Iako s njemačkim prezimenom u nazivu tvrtke... i imenom jednog od najvaćih dijamanata na svijetu pride, stvarna tvornica grafitnih i inih svjetski-vrhunskih "drvenih olovaka" te slikarskog pribora smještena je u obližnjim Českim Budějovicama koje su skoro poznatije po "Budweiser" pivu s polutisućljetnom (!) tradicijom, meni nimalo osobitom, ali to je ionako stvar ukusa.
U Krumlovu je njihov dućan u najatraktivnijoj turističkoj zoni od simboličkog "slikarevog palca" proguranog kroz rupu u "paleti" napravio prepoznatljivu atrakciju. I "meeting point": "Nađemo se kod prsta!"
Iako s njemačkim prezimenom u nazivu tvrtke... i imenom jednog od najvaćih dijamanata na svijetu pride, stvarna tvornica grafitnih i inih svjetski-vrhunskih "drvenih olovaka" te slikarskog pribora smještena je u obližnjim Českim Budějovicama koje su skoro poznatije po "Budweiser" pivu s polutisućljetnom (!) tradicijom, meni nimalo osobitom, ali to je ionako stvar ukusa.
U Krumlovu je njihov dućan u najatraktivnijoj turističkoj zoni od simboličkog "slikarevog palca" proguranog kroz rupu u "paleti" napravio prepoznatljivu atrakciju. I "meeting point": "Nađemo se kod prsta!"
ponedjeljak, 05.06.2017.
Kmeti i tabornjiki...
... [Češki Krumlov - travanj 2017.]
Kroz dva ulična prizemna prozora jedne povelike "javne zgrade" koja mi se doimala kao npr. "Magistrat" promatrala nas je galerija "strogo odijeljenih staleža"... Prvi prozor bio je rezerviran za "gospodu", sa svim pripadajućim obilježjima, uključujući i suca s "nepogrešivom" pravničkom perikom... dok su u drugom čamili likovi "iz naroda", bez kravata i "leptira".
U miljeu velebnog višestoljetnog dvorca i zidina na bregovima ponad Vltave nisam mogao ne prisjetiti se Krležinog Khevehillera i njegovih poetskih bravura s kmetovima i "tabornjikima"...
U miljeu velebnog višestoljetnog dvorca i zidina na bregovima ponad Vltave nisam mogao ne prisjetiti se Krležinog Khevehillera i njegovih poetskih bravura s kmetovima i "tabornjikima"...
(...)
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti,
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu,
(...)
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti,
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu,
(...)
nedjelja, 04.06.2017.
Djetelina s tri-četiri lista
... [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
U jednoj od uskih brdovitih uličica naiđoh na čitaonicu... točnije na očigledan simbol grada ukomponiran u natpisnu tablu na ulazu. Djetelina? Simbol "sreće"...? Prosperiteta?
Ili... nakon nekoliko sekundi "think, think, think!", saznanje da to "mora biti" njihova voljena Vltava koja je baš ovdje u ovim svojim "meandrima" oblikovala ugodno mjesto za življenje. A "sreću" su i prosperitet potom sami "izgradili"...
Barem tako, kao "kratkotrajan" putnik namjernik, insinuiram.
Ili... nakon nekoliko sekundi "think, think, think!", saznanje da to "mora biti" njihova voljena Vltava koja je baš ovdje u ovim svojim "meandrima" oblikovala ugodno mjesto za življenje. A "sreću" su i prosperitet potom sami "izgradili"...
Barem tako, kao "kratkotrajan" putnik namjernik, insinuiram.
subota, 03.06.2017.
Raspjevano
"Donji grad" [Češki Krumlov - travanj 2009./ travanj 2017.]
Usput sam, u Krumlovu, načuo da se i prije potpadanja grada pod UNESCO-vu "zaštitu" prilično vodilo računa oko očuvanja autohtonih građevina pa je to sada, u ovom turističkom "bombonu od grada", vidljivo na svakom koraku, od viševjekovno slagane kombinacije čak i gotike, raspjevane i oslikane renesanse pa do baroka...
Nisam baš zagledavao, ali skoro je nemoguće usred stare jezgre naletiti na neku interpolaciju s bijesnom bahatom "urbanom vilom" ili neožbukanom prizemnicom, kao što je to moguće naći usred našeg vrlog etno-sela Čigoć...
Da budem iskren... ostatak "industrijaliziranog" grada, tj. ono iz 20. stoljeća izvan i podalje ove specifične arhitektonske cjeline poprilično je provincijalno otužno.
Nisam baš zagledavao, ali skoro je nemoguće usred stare jezgre naletiti na neku interpolaciju s bijesnom bahatom "urbanom vilom" ili neožbukanom prizemnicom, kao što je to moguće naći usred našeg vrlog etno-sela Čigoć...
Da budem iskren... ostatak "industrijaliziranog" grada, tj. ono iz 20. stoljeća izvan i podalje ove specifične arhitektonske cjeline poprilično je provincijalno otužno.
petak, 02.06.2017.
Lukovi, lukovi... i poneka strijela
... [Češki Krumlov - travanj 2017.]
Kako se grad razvijao na nekoliko susjednih strmih brdâ razdvojenih (i) rijekom Vltavom, graditelji cestovnih komunikacija premošćivali su klance i visinske razlike nekolicinom "mostova" izgrađenih nad kamenim lučnim nadvojima i u tome su gdjegdje, čak i unutar volumena impozantnog dvorca, skoro bih rekao - "pretjeravali", o čemu ću napisati riječ-dvije za koji dan.
U memljivom obrambenom opkopu ("šancu"), ispod jednog od takvih prilaznih mostova dvorcu, tadašnja vlastela (početkom 18. stoljeća) počela je držati nekolicinu medvjeda, navodno kao mataforu njihovog povijesnog grba i obiteljskog imena, a ta tradicija "mini-zoološkog vrta" očuvana je čak i do danas.
Ja ih (medvjede) ne uspjeh vidjeti, možda su još bili negdje zavučeni i dremljivi od "zimskog sna", ali su zato ograda mosta sa šiljcima i oznake na njoj dvosmisleno upozoravale prolaznike na određenu "disciplinu"!
U memljivom obrambenom opkopu ("šancu"), ispod jednog od takvih prilaznih mostova dvorcu, tadašnja vlastela (početkom 18. stoljeća) počela je držati nekolicinu medvjeda, navodno kao mataforu njihovog povijesnog grba i obiteljskog imena, a ta tradicija "mini-zoološkog vrta" očuvana je čak i do danas.
Ja ih (medvjede) ne uspjeh vidjeti, možda su još bili negdje zavučeni i dremljivi od "zimskog sna", ali su zato ograda mosta sa šiljcima i oznake na njoj dvosmisleno upozoravale prolaznike na određenu "disciplinu"!
četvrtak, 01.06.2017.
Vltavom uzvodno
Vltava [Češki Krumlov - travanj 2017.]
Na ovom blogu spominjao se Češki Krumlov (izvorno Český Krumlov) nekoliko puta jer je po mnogočemu mjesto na ruti od Praga "prema doma" (ili obratno...) u kojem se je lijepo zadesiti. Manje me, osobno, fascinira što je na nekakvoj UNESCO-voj listi, a više po tome što se u njemu čovjek stvarno može osjetiti ugodno.
"Neizbježna" Vltava... opet... i njena čudesna dvostruka-trostruka petlja između strmih brežuljaka koja pruža tu neku ubavost... s kojeg god rakursa joj se pristupa ili promatra. Gradić Krumlov ugradio ju je vrlo vješto i dinamično u svoje najprisnije urbano tkivo.
Iako se o paru s lijeve strane može govoriti kao o slučajnim turistima, njihova vedrina i spontana želja za kratkotrajnim poziranjem drugim nepoznatim slučajnim turistima na mostu odudara mi od često hrpimice "na-van-neemotivnih" putnika namjernika koje dnevno susrećem na ulicama vlastitog grada. Jer ove Krumlov, očito, nadahnjuje.
"Neizbježna" Vltava... opet... i njena čudesna dvostruka-trostruka petlja između strmih brežuljaka koja pruža tu neku ubavost... s kojeg god rakursa joj se pristupa ili promatra. Gradić Krumlov ugradio ju je vrlo vješto i dinamično u svoje najprisnije urbano tkivo.
Iako se o paru s lijeve strane može govoriti kao o slučajnim turistima, njihova vedrina i spontana želja za kratkotrajnim poziranjem drugim nepoznatim slučajnim turistima na mostu odudara mi od često hrpimice "na-van-neemotivnih" putnika namjernika koje dnevno susrećem na ulicama vlastitog grada. Jer ove Krumlov, očito, nadahnjuje.