ponedjeljak, 05.06.2017.
Kmeti i tabornjiki...
... [Češki Krumlov - travanj 2017.]
Kroz dva ulična prizemna prozora jedne povelike "javne zgrade" koja mi se doimala kao npr. "Magistrat" promatrala nas je galerija "strogo odijeljenih staleža"... Prvi prozor bio je rezerviran za "gospodu", sa svim pripadajućim obilježjima, uključujući i suca s "nepogrešivom" pravničkom perikom... dok su u drugom čamili likovi "iz naroda", bez kravata i "leptira".
U miljeu velebnog višestoljetnog dvorca i zidina na bregovima ponad Vltave nisam mogao ne prisjetiti se Krležinog Khevehillera i njegovih poetskih bravura s kmetovima i "tabornjikima"...
U miljeu velebnog višestoljetnog dvorca i zidina na bregovima ponad Vltave nisam mogao ne prisjetiti se Krležinog Khevehillera i njegovih poetskih bravura s kmetovima i "tabornjikima"...
(...)
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti,
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu,
(...)
Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,
bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.
Kmet nezna zakaj tak baš mora biti,
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.
Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu,
(...)