četvrtak, 01.06.2017.
Vltavom uzvodno
Vltava [Češki Krumlov - travanj 2017.]
Na ovom blogu spominjao se Češki Krumlov (izvorno Český Krumlov) nekoliko puta jer je po mnogočemu mjesto na ruti od Praga "prema doma" (ili obratno...) u kojem se je lijepo zadesiti. Manje me, osobno, fascinira što je na nekakvoj UNESCO-voj listi, a više po tome što se u njemu čovjek stvarno može osjetiti ugodno.
"Neizbježna" Vltava... opet... i njena čudesna dvostruka-trostruka petlja između strmih brežuljaka koja pruža tu neku ubavost... s kojeg god rakursa joj se pristupa ili promatra. Gradić Krumlov ugradio ju je vrlo vješto i dinamično u svoje najprisnije urbano tkivo.
Iako se o paru s lijeve strane može govoriti kao o slučajnim turistima, njihova vedrina i spontana želja za kratkotrajnim poziranjem drugim nepoznatim slučajnim turistima na mostu odudara mi od često hrpimice "na-van-neemotivnih" putnika namjernika koje dnevno susrećem na ulicama vlastitog grada. Jer ove Krumlov, očito, nadahnjuje.
"Neizbježna" Vltava... opet... i njena čudesna dvostruka-trostruka petlja između strmih brežuljaka koja pruža tu neku ubavost... s kojeg god rakursa joj se pristupa ili promatra. Gradić Krumlov ugradio ju je vrlo vješto i dinamično u svoje najprisnije urbano tkivo.
Iako se o paru s lijeve strane može govoriti kao o slučajnim turistima, njihova vedrina i spontana želja za kratkotrajnim poziranjem drugim nepoznatim slučajnim turistima na mostu odudara mi od često hrpimice "na-van-neemotivnih" putnika namjernika koje dnevno susrećem na ulicama vlastitog grada. Jer ove Krumlov, očito, nadahnjuje.