petak, 02.06.2017.
Lukovi, lukovi... i poneka strijela
... [Češki Krumlov - travanj 2017.]
Kako se grad razvijao na nekoliko susjednih strmih brdâ razdvojenih (i) rijekom Vltavom, graditelji cestovnih komunikacija premošćivali su klance i visinske razlike nekolicinom "mostova" izgrađenih nad kamenim lučnim nadvojima i u tome su gdjegdje, čak i unutar volumena impozantnog dvorca, skoro bih rekao - "pretjeravali", o čemu ću napisati riječ-dvije za koji dan.
U memljivom obrambenom opkopu ("šancu"), ispod jednog od takvih prilaznih mostova dvorcu, tadašnja vlastela (početkom 18. stoljeća) počela je držati nekolicinu medvjeda, navodno kao mataforu njihovog povijesnog grba i obiteljskog imena, a ta tradicija "mini-zoološkog vrta" očuvana je čak i do danas.
Ja ih (medvjede) ne uspjeh vidjeti, možda su još bili negdje zavučeni i dremljivi od "zimskog sna", ali su zato ograda mosta sa šiljcima i oznake na njoj dvosmisleno upozoravale prolaznike na određenu "disciplinu"!
U memljivom obrambenom opkopu ("šancu"), ispod jednog od takvih prilaznih mostova dvorcu, tadašnja vlastela (početkom 18. stoljeća) počela je držati nekolicinu medvjeda, navodno kao mataforu njihovog povijesnog grba i obiteljskog imena, a ta tradicija "mini-zoološkog vrta" očuvana je čak i do danas.
Ja ih (medvjede) ne uspjeh vidjeti, možda su još bili negdje zavučeni i dremljivi od "zimskog sna", ali su zato ograda mosta sa šiljcima i oznake na njoj dvosmisleno upozoravale prolaznike na određenu "disciplinu"!