klik4klik

nedjelja, 30.11.2025.

Održivo poslovanje u praksi: Što donose CSRD, CSDDD i Omnibus I

Posljednjih godina održivost je iz poslovnog “trenda” postala zakonska obveza. Europska unija
jasno je postavila smjer kroz Europski zeleni plan, čiji je glavni cilj postići klimatsku neutralnost
do 2050. godine. To znači duboku transformaciju načina na koji poduzeća posluju- od korištenja
resursa I utjecaja na okoliš, do odnosa prema ljudima u cijelom lancu vrijednosti.
Upravo zato, donose se novi propisi koji definiraju što poduzeća moraju objavljivati o svom
utjecaju na okoliš, društvo I ekonomiju, ali I kako mogu financirati tranziciju prema održivom
poslovanju. Održivo poslovanje više nije samo “korporativna odgovornost”- ono postaje uvjet
konkurentnosti, pristupa kapitalu I očuvanja ugleda na tržištu.



CSRD I ESRS

CSRD je Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (Corporate Sustainability Reporting
Directive), na snazi je od 05. siječnja 2023. Predstavlja novu europsku regulativu EU-a koja od velikih
društava i određenih manjih i srednjih poduzeća (koja su uvrštena na burzu) zahtijeva transparentno
izvještavanje o svojim ekološkim, društvenim i upravljačkim praksama. Cilj joj je poboljšati
pouzdanost i usporedivost podataka o održivosti, proširiti opseg obveznika izvještavanja u odnosu na
prethodnu direktivu (NFRD) te osnažiti transparentnost za investitore, potrošače i druge dionike.
Prilikom izrade izvještaja o održivosti poduzeće se obvezno treba voditi načelom dvostruke
materijalnosti. To znači da u izvještaj treba uključiti informacije koje značajno mogu utjecati na sliku
dionika o poduzeću i njihove odluke povezane s poduzećem. Izvještaj o održivosti treba biti sažet i
jasan, ali informativan i relevantan. Upravo zato je procjena materijalnih tema, odnosno odluka što
uključiti u izvještaj izuzetno važna na početku svakog procesa izvještavanja. Osim za izradu izvještaja,
analiza materijalnosti može biti i vrlo korisna za donošenje odluka o investicijama. Istraživanja
pokazuju da ulaganja u materijalna ESG područja mogu pozitivno utjecati na vrijednost poduzeća u
dugom roku, dok ulaganja u nematerijalna područja neće rezultirati značajnim financijskim
rezultatima. ESRS, ili Europski standardi za izvješćivanje o održivosti, propisi su nastali od strane EU-a
koji standardiziraju izvješćivanje o održivosti za društva. Prve obvezne primjene započele su 2024.
godine za određena poduzeća, a postupno su se nastavile širiti na širi krug obveznika. Ti standardi
određuju koje, kako i kada tvrtke trebaju objavljivati informacije o okolišnim, socijalnim i
upravljačkim temama. Cilj im je osigurati da su informacije o održivosti usporedivije, pouzdanije i
transparentnije.


Taksonomija EU i financijski kriteriji

EU taksonomija služi kao jedinstveni okvir kojim Europska unija određuje koje se gospodarske
aktivnosti mogu smatrati ekološki održivima. Njezina je svrha povećati transparentnost i
usporedivost među poduzećima, kako bi se jasno vidjelo koje aktivnosti zaista doprinose
okolišnim i klimatskim ciljevima. Investitorima omogućuje pouzdane informacije o održivosti
projekata, čime se smanjuje rizik od “greenwashinga”. Time EU taksonomija pomaže
usmjeravanju kapitala prema održivim ulaganjima i potiče poduzeća na tranziciju prema
zelenijem poslovanju. U okviru ove teme potrebno je spomenuti usklađenost s EU
taksonomijom, koja znači da je neka gospodarska aktivnost službeno prepoznata kao ekološki
održiva prema pravilima koja je propisala Europska unija. Da bi se to postiglo, aktivnost mora
ispuniti četiri jasno definirana kriterija: mora pridonositi jednom od šest ekoloških ciljeva, ne
smije činiti značajnu štetu bilo kojem od šest ekoloških ciljeva, mora zadovoljavati “minimalne
zaštitne mjere” kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kako ne bi imala
negativan društveni učinak i mora biti u skladu s tehničkim kriterijima provjere koje je razvila
Tehnička stručna skupina EU-a (trenutno samo za prilagodbu i ublažavanje). Još jedan pojam
koji je izuzetno bitan ako govorimo o održivosti je transparentnost koja omogućuje da poduzeća
jasno i vjerodostojno pokažu stvarne učinke svojih održivih aktivnosti. Time se investitorima,
potrošačima i regulatorima daje točna slika o tome koliko je poslovanje doista “zeleno”. Upravo
zbog toga postaje ključno spriječiti situacije u kojima se održivost prikazuje neistinito ili
pretjerano. Potrebno je naglasiti važnost izbjegavanja greenwashinga jer se na taj način
sprječava da se poduzeća lažno predstavljaju kao održiva, što narušava povjerenje tržišta i
odvraća kapital od projekata koji zaista doprinose okolišnim ciljevima. Transparentnost i borba
protiv greenwashinga zajedno pomažu da se financiranje usmjeri prema stvarno održivim
rješenjima.


OMNIBUS I - novosti i olakšice

Europska unija predstavila je početkom 2025. godine paket reformi poznat kao Omnibus I, s ciljem
pojednostavljenja i rasterećenja regulative održivog poslovanja. Nakon godina ubrzanog uvođenja
ESG-pravila, mnoge su se tvrtke suočile s velikim administrativnim troškovima i kompleksnim
zahtjevima. Omnibus I pokušava pronaći ravnotežu to jest zadržati smisao održivog poslovanja, ali ga
učiniti realnijim i pristupačnijim. Najznačajnija promjena odnosi se na CSRD, europsku direktivu o
održivom izvještavanju. Prema novom prijedlogu, obveza izrade ESG izvještaja zadržava se samo za
velika poduzeća s više od 1.000 zaposlenika i određenim financijskim pragovima. Time se broj
obveznika značajno smanjuje, što je posebno važno za srednje i manje tvrtke koje bi u suprotnom bile
suočene s vrlo složenim i skupim procesom izvještavanja. Istovremeno, primjena pojedinih dijelova
CSRD-a pomiče se za dvije godine, što daje dodatno vrijeme za pripremu. Standardi izvještavanja –
ESRS – također prolaze kroz pojednostavljenje. Umjesto detaljnih sektorskih standarda, predviđen je
jedinstveni skup pravila koji je jasniji i kraći. Zadržava se i “limited assurance”, blaži oblik provjere
izvještaja, čime se dodatno smanjuju troškovi i administracija za poduzeća. U okviru pravila o dužnoj
pažnji (CSDDD), koja se odnose na odgovornost za održivost u opskrbnim lancima, naglasak se stavlja
na izravne dobavljače. Time se tvrtke oslobađaju obveze kontroliranja cijelih, često vrlo složenih
lanaca opskrbe. Velika praktična novost je uvođenje praga od 10 % u EU Taxonomy sustavu.
Aktivnosti koje čine manje od deset posto ukupnih prihoda, investicija (CapEx) ili operativnih troškova
(OpEx) više se ne moraju detaljno prijavljivati. Ova promjena posebno koristit će tvrtkama koje
posluju u više različitih područja, ali im pojedini segmenti nemaju značajan udio u poslovanju. Ako
bude usvojen u predloženom obliku, Omnibus I značajno će smanjiti regulatorni teret, posebno za
mala i srednja poduzeća. Ona će se moći više posvetiti razvoju vlastitih održivih praksi bez straha od
visokih administrativnih troškova ili kažnjavanja zbog neispunjavanja detaljnih izvještajnih obveza.
Ipak, iako se pravila ublažavaju banke, investitori i veliki kupci i dalje očekuje transparentnost i ESG
informacije. Stoga održivost ostaje važan element dugoročne konkurentnosti.


Održivost sve više postaje dio standardnog poslovanja, a ne samo regulatorna obveza. Propisi
poput CSRD-a, CSDDD-a i Omnibus I donose jasnija pravila, zahtijevaju transparentnost i
potiču poduzeća da bolje upravljaju rizicima, utjecajima i podacima. Tvrtke koje to naprave
na vrijeme imaju prednost, lakše dolaze do financiranja, smanjuju rizik od kazni i jačaju
povjerenje kupaca, zaposlenika i investitora. Iako se na prvi pogled može činiti kao dodatno
opterećenje, održivost je u praksi i prilika. Uređeniji procesi, kvalitetniji podaci i jasni ciljevi
omogućuju učinkovitije korištenje resursa, manji operativni rizik i bolje donošenje odluka. U
tržišnim uvjetima koji se sve brže mijenjaju, poduzeća koja prate ove standarde bit će
dugoročno otpornija i konkurentnija. Zato se odgovorno i održivo poslovanje ne bi trebalo
promatrati kao smetnja, nego kao ulaganje u sigurniju, stabilniju i moderniju budućnost
poslovanja.

nedjelja, 16.11.2025.

Poslovanje kao pokretač društvene promjene

Poslovanje kao pokretač društvene promjene - pogled Michaela Portera

U svom TED govoru „The Case for Letting Business Solve Social Problems“, profesor Michael E. Porter iz Harvard Business Schoola iznosi viziju u kojoj poslovni svijet nije samo izvor društvenih problema-već i ključni akter u njihovom rješavanju. Njegova poruka je jednostavna, ali moćna: ako promislimo drugačije o svrsi poslovanja, možemo stvoriti model kapitalizma koji donosi zajedničku vrijednost („shared value“)-ekonomski profit i društvenu korist.

Zašto do sada ne napredujemo dovoljno brzo?

Porter ističe da, iako smo globalno svjesni brojnih problema-siromaštvo, klimatske promjene, nedostatak zdravstvene skrbi, nestašica vode i dr.-rješenja su često spora i fragmentirana. Tradicionalni pristupi-vlade, nevladine organizacije, filantropija-nisu dovoljno skalabilni jer ovise o ograničenim resursima.

Njegova „awkward reality“(neugodna stvarnost) je ta da, unatoč svim tim organizacijama, napredak nije dovoljno velik-potrebno je razmišljati drukčije.

Gdje poslovanje dolazi u igru

Porter tvrdi da je biznis jedini sustav koji doista može generirati masovne resurse. Profiti nisu samo sredstvo zarade-prema njemu, „profit je čarolija“ jer omogućuje da rješenja budu samoodrživa i skalabilna.

Drugim riječima, ako tvrtka na profitabilan način rješava društveni problem, može proširiti svoj model-i to globalno, bez oslanjanja na donacije ili državne subvencije.

Koncept “shared value” (zajednička vrijednost)

Središnja ideja Portera je „shared value“-koncept u kojem kompanije stvaraju ekonomski benefit i društvenu korist istovremeno.

To znači: Re-osmišljavanje proizvoda i tržišta tako da zadovoljavaju društvene potrebe (npr. zdravija hrana, pristup čistoj vodi, obrazovanje)

Optimizacija proizvodnog lanca kako bi se smanjili otpadi, poboljšala održivost, smanjila potrošnja resursa

Suradnja s lokalnim zajednicama, vladama i nevladinim organizacijama, kako bi se napravila sinergija i zajednički napredak

Primjeri iz prakse

U TED govoru, Porter navodi konkretne primjere tvrtki koje su uspješno inkorporirale model zajedničke vrijednosti:

Dow Chemical: razvija zdravija ulja koja zamjenjuju zasićene i trans-masti.

Jain Irrigation (Indija): koristi sistem kapanja za navodnjavanje, štedi vodu i pomaže poljoprivrednicima.

Fibria (Brazil): plantaža eukaliptusa smanjuje pritisak na izvorne šume.

Cisco: obučava milione ljudi u IT vještinama, ne samo iz altruističnih razloga, već i da proširi svoj poslovni ekosustav.

Što Porter predlaže kao put naprijed

Promijeniti način razmišljanja. Kompanije trebaju vidjeti društvene probleme kao priliku, a ne teret. Porter zagovara “viši oblik kapitalizma” u kojem nije nužno birati između profita i društvene odgovornosti.

Partnerstva su ključna. Ne radi se o tome da kompanije same “spase svijet”. Potrebna je suradnja s nevladinim organizacijama i vladama koje mogu podržati, omogućiti i pojačati utjecaj poslovnih inicijativa.

Nova uloga vlada i NGO-a. Prema Porteru, vlade bi trebale poticati modele zajedničke vrijednosti umjesto da gledaju poslovanje kao konkurenciju. NGO-i koji žele stvoriti značajan društveni utjecaj moraju surađivati s poslovnim sektorom, a ne ga isključivati.

Kritike i rizici

Naravno, Porterov pristup nije bez kritika. Neki autori upozoravaju da ideja zajedničke vrijednosti može biti idealistična i da profitno usmjerene kompanije ponekad “kozmetički” koriste društvene teme. Također, važno je osigurati da poslovni interesi zaista služe društvenim ciljevima, a ne samo marketingu.

Zašto je ova ideja važna danas

Održivi razvoj: S obzirom na rastuće društvene izazove- klimatske promjene, nejednakost, globalno siromaštvo-model zajedničke vrijednosti pruža put ka održivijem i profitabilnijem poslovanju.

Utjecaj kapitala: Kapital iz privatnog sektora može biti moćan pokretač promjena ako se koristi strateški.

Promjena paradigme: Ako sve više tvrtki prihvati društvenu misiju kao dio svoje strategije, kapitalizam može evoluirati u sustav koji stvara dobrobit, a ne samo profit.

Zaključak

Michael Porter nas poziva da preispitamo klasične podjele: “biznis=loše” i “dobročinstvo= dobro”. Umjesto toga, predlaže model u kojem profit i društveni napredak nisu suprotstavljeni-već mogu ići ruku pod ruku kroz koncept zajedničke vrijednosti. Ako prihvatimo njegovu ideju, poslovanje može postati moćan alat za rješavanje društvenih problema na velikoj skali. I možda je upravo to put prema održivijem i pravednijem svijetu.

ponedjeljak, 03.11.2025.

Društvena odgovornost poduzeća- How great leaders inspire action

HOW GREAT LEADERS INSPIRE ACTION

U svom govoru “How Great Leaders Inspire Action”, Simon Sinek objašnjava zašto su neki lideri i organizacije sposobni nadahnuti druge i postići izniman uspjeh te ističe da ljudi ne kupuju što radimo nego zašto to radimo. Njegova glavna ideja temelji se na konceptu Zlatnog kruga , koji se sastoji od tri razine: zašto, kako i što. Zašto odgovora na pitanje „zašto postojimo?“ i objašnjava razlog postojanja organizacije, a kako se odnosi na „kako to radimo?“ te prikazuje procese u proizvodnji koji se razlikuju od drugih, nadalje što odgovara na pitanje „što radimo?“ i prikazuje konkretne aktivnosti organizacije. Većina organizacija komunicira izvana prema unutra odnosno počinju s time što rade i kako to rade, ali rijetko razmišljaju o tome zašto to rade. Suprotno tome, inspirativni lideri počinju s zašto i jasno izražavaju svoju svrhu, uvjerenja i vrijednosti koje ih pokreću. U nastavku će biti objašnjeno zašto potrošači ne kupuju ono što radite, nego zašto to radite te ćemo navesti lidere koji su se svojom vizijom odmakli od konkurencije i potakli kupce na drugačije razmišljanje.

U svom govoru Simon Sinek objašnjava da istinski inspirativni lideri i organizacije ne počinju s onim što rade, nego s razlogom zašto to rade. To „zašto” nije profit ili tržišni udio, nego dublja svrha, uvjerenje ili uzrok koji ih pokreće. Ljudi se,ne povezuju s onim što proizvodimo ili nudimo, nego s onim u što vjerujemo. Kada lideri jasno komuniciraju svoju svrhu, oni ne motiviraju logikom, već inspiriraju emocijom -jer dijele ideju u koju i drugi mogu vjerovati.
Sinekov poznati primjer je Apple. Dok većina kompanija oglašava što prodaje („izrađujemo računala”) i kako ih izrađuje („lijepog dizajna i jednostavna za korištenje”), Apple započinje sa zašto: („Vjerujemo u izazivanje statusa quo i razmišljanje drugačije.”) Tek nakon toga slijedi kako i što. Upravo zato njihovi proizvodi ne predstavljaju samo tehnologiju, već način razmišljanja i identitet.
Koncept „start with why” pokazuje da je jasno definirana svrha temelj povjerenja, lojalnosti i dugoročnog uspjeha. Ljudi ne slijede lidere zato što moraju, nego zato što to žele. Oni ne kupuju samo proizvod - kupuju razlog postojanja iza njega. U svijetu prepunom izbora i konkurencije, upravo to „zašto” postaje ključna razlika između onih koji samo prodaju i onih koji inspiriraju pokret. U suvremenom poslovnom okruženju, gdje se proizvodi i usluge brzo kopiraju, „why” postaje glavni izvor autentičnosti i diferencijacije. Tvrtke koje jasno znaju i komuniciraju svoju svrhu privlače ne samo kupce, nego i zaposlenike koji dijele ista uvjerenja. Primjerice, Patagonia otvoreno izjavljuje da „posluje kako bi spasila planet”, što oblikuje sve njihove odluke- od materijala koje koriste do odnosa prema dobavljačima. Isto vrijedi i za startupe koji nastaju s idejom rješavanja konkretnih društvenih problema, a ne samo ostvarivanja profita. Kupci danas sve češće biraju brendove koji imaju vrijednosti s kojima se mogu poistovjetiti, dok zaposlenici traže poslodavce koji nude smisao, a ne samo plaću.
Prema Simonu Sineku, koncept Golden Circle objašnjava da se “how” i “what” nadovezuju na “why”, koji predstavlja samu svrhu i uvjerenje zbog kojih organizacija postoji te ono što ih jedino zapravo odvaja od konkurencije i čini drugačijima. “How” opisuje načine i principe prema kojima organizacija ostvaruje svoje “why”, dok “what” predstavlja proizvod ili uslugu koju nudi. Dakle, najuspješnije organizacije prvo polaze od svog “zašto”, a tek onda definiraju kako i što rade. Sinek naglašava da sama kvaliteta proizvoda ili usluge nije dovoljna da bi se stvorila inspiracija. Kvaliteta može privući pažnju, ali ne i stvoriti lojalnost. Ljudi ne kupuju ono što radiš, nego zašto to radiš, tj. oni se povezuju s vrijednostima i idejama u koje vjeruju. Zbog toga kompanije koje jasno komuniciraju svoj “why” uspijevaju privući kupce i zaposlenike koji dijele ista uvjerenja. Takvi ljudi ne biraju proizvod samo racionalno, nego emocionalno jer osjećaju da podržavaju nešto u što i sami vjeruju. To stvara snažniju povezanost, veću motivaciju i dugoročnu lojalnost. Ako organizacija izgubi svoj “why”, dolazi do gubitka identiteta i povjerenja. Zaposlenici gube smisao u svom radu, a kupci više ne osjećaju povezanost s brendom. Tvrtka tada postaje samo još jedan proizvođač na tržištu, bez autentičnosti, što dugoročno vodi u lošem smjeru, kako unutar tima, tako i prema vani.
Sinek kao primjere navodi Apple, Martina Luthera Kinga Jr. i Wright braću. Apple ne gradi svoju prepoznatljivost samo na kvaliteti proizvoda, već na jasnom „zašto“ Zbog toga se kupci ne poistovjećuju samo s njihovim računalima, nego s vrijednostima koje Apple zastupa. Martin Luther King Jr. inspirirao je milijune ljudi ne planom, već vizijom , njegov govor „I Have a Dream“ pozivao je ljude da vjeruju u zajednički san o jednakosti i pravednosti. Wright braća pokazuju moć svrhe ustrajnošću: unatoč nedostatku sredstava, njihova vjera da će let promijeniti svijet bila je jača od svih prepreka. Upravo ih je to vodilo do povijesnog uspjeha.
Suvremeni primjeri koji slijede isti princip su Elon Musk, Patagonia i Greta Thunberg. Elon Musk motivira svoje timove i javnost vizijom održive budućnosti i osvajanja svemira. Patagonia, pod vodstvom Yvona Chouinarda, u središte svog poslovanja stavlja zaštitu planeta, što stvara snažnu zajednicu kupaca koji dijele iste vrijednosti. Greta Thunberg, iako vrlo mlada, inspirira milijune svojim autentičnim „zašto“ borbom za budućnost Zemlje i generacija koje dolaze.
Svi ovi primjeri pokazuju da jasna vizija i vrijednosti imaju ogroman utjecaj na ljude. Kada lideri i organizacije djeluju iz iskrene svrhe, oni ne samo da ostvaruju uspjeh, već i potiču odanost i zajednički osjećaj smisla.
Poruke iz TED talka Simona Sineka mogu se primijeniti u svakodnevnom radu i životu tako da prvenstveno stavimo naglasak na svrhu onoga što radimo i da tu svrhu uvijek imamo u vidu. Kada poduzeće i općenito bilo koji tim ima jasno definiranu svrhu i znaju zašto nešto rade, to čini ljude povezanijima, motiviranijima i osviještenijima o tome koji je njihov zajednički cilj. Isto vrijedi i za osobni razvoj, jer pronalazak vlastitog smisla nam daje energiju, motivaciju i dosljednost u onome što radimo.
Iz ovog govora naučila sam da liderstvo nije samo pozicija ili moć, već sposobnost da se druge potakne vjerom i primjerom. Pravi lider ne govori ljudima što trebaju raditi, već ih svojim primjerom inspirira da i sami vjeruju u zajedničku ideju. Motivacija dolazi iznutra, iz osjećaja svrhe, a ne samo iz vanjskih nagrada.
Važno je pronaći i komunicirati vlastiti “why” jer on predstavlja temelj našeg djelovanja. Kada znamo svoj razlog, lakše ostajemo usmjereni i dosljedni, a drugi nas lakše razumiju i žele nam se pridružiti. Jasno definiran i usvojen “zašto” stvara povjerenje i povezuje ljude oko zajedničke vrijednosti. Biti inspirativan lider znači imati viziju i vjeru koja pokreće druge. Takav lider ne vodi silom, nego primjerom – pokazuje autentičnost, dosljednost i strast prema onome što radi. Inspirativni vođe ne traže sljedbenike, nego stvaraju nove lidere koji dijele istu svrhu.

<	studeni, 2025
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Studeni 2025 (3)
Listopad 2025 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv