klik4klik
ponedjeljak, 20.10.2025.
Društvena odgovornost poduzeća - The Corporation
The Corporation
Dokumentarni film The Corporation u režiji Marka Achbara I Jennifer Abbott, temelji se na knjizi Joela Bakana- “The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power”. Film istražuje suvremene korporacije kao najutjecajnije institucije današnjeg društva te postavlja pitanje: ako bi korporacija bila osoba, kakva bi ona bila?
Kroz kombinaciju intervjua, snimki i stvarnih primjera, autori prikazuju kako korporacije koje su vođene isključivo logikom profita, često pokazuju ponašanje bez empatije, odgovornosti I moralnih granica. Među sugovornicima pojavljuje se I Milton Friedman, poznati ekonomist, koji zastupa stav da je primarna odgovornost korporacija stvaranje profita za svoje doničare, što dodatno potiče raspravu o etici i društvenoj odgovornosti korporacija.
Temeljna poruka filma je kritika neograničene moći korporacija I poziv na razmišljanje o etičnijem I društveno odgovornijem poslovanju u suvremenom svijetu.
Danas bi svijet bez poduzeća bio nezamisliv, te teško održiv u svakom pogledu. Broj svjetske populacije se u velikoj mjeri povećao, a bez poduzeća bi bilo teže doći do nekih osnovnih proizvoda i usluga koje su nam danas svakodnevnica. Postojanje poduzeća u modernom svijetu je znatno olakšalo život i poboljšalo mogućnosti pojedinca i zajednice. Bez poduzeća svijet bi se vratio više stotina godina unazad, kada ne bi bilo organizacija kao što su poduzeća vjerojatno bi smo se vratili na trampu tj. razmjenu robe za robu.
Interesi menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i drugih interesno utjecajnih skupina ne moraju biti u sukobu, ali moramo biti svjesni da svatko gleda svoj interes. Procesom pravednog nagrađivanja svake navedene skupine interesi bi se trebali podudarati. Svi sudionici organizacije su jednako bitni kao i oni van nje, ovisni su jedni o drugima da bi uspjeli. Mislim da je bitna motivacija, radna atmosfera, odgovornost, kvalitetni proizvodi i usluge da bi svaki dio organizacije bio zadovoljan, te zadovoljio kupce i druge interesno utjecajne skupine.
Slažem se s Grossmanom. Kad kaže da „korporacije prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila“, misli da one ne prodaju samo proizvode, nego i vlastiti način razmišljanja, u kojem je profit važniji od ljudi i društva. Kroz reklame i PR one utječu na to što kupujemo i kako gledamo na uspjeh, tako da njihova moć postaje normalna. Od toga najviše koriste imaju vlasnici i menadžment, dok radnici, potrošači i okoliš snose štetu, kao što su zagađenje, iskorištavanje i prevelika potrošnja. Zbog toga korporacije ne bi smjele imati potpunu slobodu komunikacije – trebale bi postojati zakonske granice koje sprječavaju lažno oglašavanje i manipulaciju. Film također pokazuje da samoregulacija ne funkcionira, jer kad je glavni cilj profit, korporacije same sebe ne mogu etički kontrolirati.
Angažirati poduzeća poput Burson-Marsteller za „upravljanje percepcijom“ teško je smatrati etičnim jer njihov glavni cilj nije informiranje javnosti nego utjecanje i manipulacija radi koristi klijenta. Film pokazuje da takve agencije često skrivaju stvarne posljedice djelovanja korporacija i oblikuju priču tako da šteti društvu i okolišu bude minimalno vidljiva. Klijenti i kupci mogu prepoznati manipulaciju ako prate neovisne izvore, traže transparentnost i uspoređuju reklame i PR s činjenicama. „Upravljanje percepcijom“ prelazi u „laganje“ kada se javnosti namjerno prezentiraju netočne informacije, prikrivaju štetni učinci ili stvara lažna slika koja služi samo profitu, a ne istini. Film jasno pokazuje da korporacije često prelaze ovu granicu jer im je krajnji cilj maksimizacija profita, a ne društvena odgovornost.
Menadžment poslovnih organizacija u hrvatskom društvu i dalje je prvenstveno usmjeren na profit, a kratkoročni ciljevi s ograničenom strukturom i očekivanjima vlasnika pridonose zanemarivanju društva i okoliša. Većina poduzeća društvenu odgovornost vidi kao marketinšku ideju te neupućenost građana, slaba angažiranost medija i neregulirane zakonske obveze alarm su za potrebne promjene. Prvenstveno su potrebne zakonodavne promjene poput nefinancijskog izvještaja te uvođenja poreznih poticaja zbog na primjer ulaganja u zajednicu, a potrebno je uključiti i kazne kako bi se povećala odgovornost. Osim zakonodavnog okvira potrebne su obrazovne i kulturalne promjene poput obveznih kolegija o društvenoj odgovornosti i poslovnoj etici kako bi nove generacije mogle provesti pozitivne promjene u poduzećima. Mediji i potrošači trebali bi više prozivati neodgovorna, a nagrađivati društveno odgovorna poduzeća jer to ostavlja veliki trag na reputaciju menadžmenta, ali i poduzeća trebaju nagrađivati menadžment s obzirom na zadovoljstvo zaposlenika i transparentnost upravljanja jer na taj način ciljevi postaju dugoročni.
| listopad, 2025 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Studeni 2025 (3)
Listopad 2025 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv