Djeca
utorak, 05.08.2025.Djeca, pored ljubavi, nježnosti, osjećaja sigurnosti, vole i jasne granice, disciplinu, rituale, konstantno bavljenje njima, a dosljednost je nešto na čemu se dosljedno pada u izazovu njihova odgajanja. Bila sam najprije premlada i nezrela majka, da bih naglo postala jedan jedini roditelj. Iz takvih konstelacija, nije moglo u mom slučaju niti proizaći ništa bolje. Najsmješnija mi je ona rečenica: ne priča se loše o svojoj djeci, jer da su i od govana, moja su. Ljudi krive sebe za razne neuspjehe na tom polju roditeljstva, pa se zato srame o tome pričati. Krivnju sam prerasla davno pomno se preispitujući, sada samo radim na poštovanju koje će se razviti jedino iz mog samopoštovanja.
Moj je sin uspješan i mlad poslovni čovjek, no komunicirati sa mnom ne zna. Dođem mu ko neka prijateljica i ja to kanim dosljednošću i upornošću promijeniti, jer zbog toga jako patim.
A onda pate posredno i mnogi odnosi u mojoj obitelji.
Kao jedinog roditelja, doživljava me poligonom za vježbanje grubog i odlučnog zauzimanja za sebe,
treniranje iskrenosti i muževnosti, često umišljajući da smo on i ja na suprotnim stranama. Jedinac je i imao je u životu sve. Tako da je bilo vrlo izazovno učiti ga poniznosti, skromnosti i činjenici da mu svijet ništa ne duguje.
Bazično, djeca su sebične i koristoljubive životinjice, kao i većina odraslih ljudi.
Uopće me ne tješi, što vidim da će mu se, sve to kako se odnosi prema meni, peterostruko vratiti kroz njegovu djecu. I već se pomalo vraća.
Ne tješi me niti činjenica, kako su u mnogim obiteljima narušeni odnosi zbog prepustljivih majki i bašmebriga očeva. Ili što upravo stasa cijela jedna osiljena generacija mladih, koja buljeći u tiktokove nije sposobna sigurno voziti ili prijeći cestu. O životu da ne pričamo.
S druge strane, drago mi je vidjeti i čuti roditelje čiji se odnosi s djecom, temelje na uzajamnom uvažavanju i poštovanju, jer ja točno znam zašto u mom slučaju nije tako.
I zbog čega patim.
komentiraj (8) * ispiši * #
