Klaun
utorak, 08.10.2024.Priznavanje i pokazivanje hipersenzibilnosti u današnjem svijetu ponekad je poziv na linč.
On je investirao u odnose sa ženama i djecom, jer je jedino u tim odnosima dobivao ono što mu je superosjetljivom za život potrebno :
nježnost, poštovanje, ljubav, privrženost.
Sa muškima nije funkcionirao.
U muškom je svijetu osnovno počelo raditi što manje za što više love i sa što manje osjećaja. Pogotovo pokazivanja istih.
U ženskom je svijetu normalno pomučiti se i krvariti za konačnu nagradu, uz svu moguću dramu od suosjećanja..
To su krajnosti, naravno. Mi smo svi negdje između.
Najprije se išao dokazivati tati. Muškom svijetu. Zaraditi što više sa što manje truda i osjećaja.
Ali nikada nije bilo dovoljno. Nikada.
Jučer sam osjetila svu samoću te ćelije u koju se zatvorio.
O čemu razmišlja tamo, bez TV-a, telefona, normalnih razgovora, bilo kakvih socijalnih kontakata?
On nije nikada prošao rehabilitaciju.
Društvo ga nikada nije prihvatilo.
Nije mu pružena nikakva prilika.
Nikada nije bilo dovoljno dobar.
Uvijek mu je nešto nedostajalo.
Fali ti jedan papir.
Društvo je Mica Ubica.
I inače u društvu često osjetimo to neprihvaćanje, to "nikada nisi dovoljno dobar ", i to u svim aspektima našeg djelovanja.
Trudiš li se oko matične obitelji, nezadovoljni su partner i djeca, trudiš li se oko njih, roditelji će ti zamjerati.
Na poslu za obavljeni normativ, dobiješ samo još više posla za nagradu.
U partnerskom odnosu si hladna/posesivna/lijena/ dosadna/ previše prigovaraš/ ista si tvoja stara ( nadopiši neželjeno )
Smisao jest u tome da sebi budeš dovoljno dobar, ali nikada previše, kako ne bi izostala ambicija.
I onda te u tome "nikada previše " nekako nokautiraju, padneš u samosvjesnosti koju stepenicu niže,
pa se dobrovoljno daš iskorištavati. Umoriš se brate, ženo.
A ljudi će ti uvijek, baš uvijek pronaći neku zamjerku. Čak i kada se silno trudiš biti ispravan.
Na taj način društvo proizvodi sve ono nevaljalo i delinkvenciju, jer se održava penalizacijom.
To je tzv. društvena manipulacija. Društvo ima kompleks.
Društvo je također biće koje ti neće pomoći da se osjećaš zadovoljno i prihvaćeno, ne, to nije zadatak modernog društva.
Pa onda ili postaneš nikada sobom zadovoljnim robom, ili se probudi bunt u čovjeku. Proizvede se onaj divlji nagon za samoodržanjem.
Uvjeriš se da ti je svejedno i kreneš raditi onako, sve suprotno od normalnog, uobičajenog, prihvaćenog.
Neće ti se nikada diviti, neće te poštivati, neće primijetiti tvoje lijepe osobine i geste ?
Dobro. Nek te onda lijepo poljube u dupe.
Pomiriš se da ne živiš u Ubuntu plemenu, gdje svaku tvoju grešku i zastranjenje cijelo pleme slavi tvojom pjesmom.
Ne, tvoje će te društvo radije pribiti uza stup srama. Pa si sam lijepo odeš po stup i čavle.
Drugi dio Jockera nije me oduševio. Srećom, čitala sam kritike prije, pa nije bilo niti očekivanja niti razočarenja.
Čini mi se, kao da su u drugom dijelu izgubili onu osnovnu nit koja me u prvom oduševila.
Kao da režiser nije prethodno dobro pogledao i proučio svoj prvi uradak.
Zašto su svi odjednom htjeli postati Jockeri? Zašto su se ljudi poistovjetili s višestrukim ubojicom?
Odgovore na ta pitanja, zamijenili su prekrasni songovi i razlijevanje emocija koje u jednom trenutku počinje ličiti na farsu.
Dobro je prikazano samo ponašanje zatvorskih čuvara prema njemu : dok je jadan, dobroćudni su prema njemu.
Čim počinje davati intervjue i poraste mu popularnost, počinju se iživljavati nad njime.
Zašto ? Sustav te voli samo kada si na koljenima i kada ovisiš.
A ljubav..ljubav će te samoubiti. Tek u njenom zagrljaju, postati će ti svejedno i za vlastiti bunt i za sva obećanja koja si si dao i za samopoštovanje.
Tvoja samosvijest postajat će sve više ovisnom o drugom prevrtljivom biću, čime ćeš se sve više udaljavati od sebe.
U drugom dijelu filma sjebala ga je ljubav.
Povjerovao je čistoj fantaziji, nasuprot racionalne i mudre odvjetnice koja bi mu pomogla da se izvuče na neuračunljivost.
Zbog ljubavi, sve je htio uvjeriti da je potpuno priseban ubijao.
Svi smo mi Klauni.
Svako jutro u ogledalu stavljamo masku koja će i nas i druge nasmijavati, podržavati, sakriti sve suze i bol, usamljenost svemirsku i izolaciju.
Djelujemo radi mrvice prepoznavanja, prihvaćanja, razumijevanja.
I svakome dođe dan kad mu to jednostavno dopizdi.
( slika sa Facebooka, nije pisao autor, ako netko zna...)
komentiraj (16) * ispiši * #
